P
oslanica (Rim 1, 1-6): „Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola, odijeljen za Božje Evanđelje, koje je po svojim prorocima obećao prije u Svetom Pismu o svom Sinu Isusu Kristu Gospodinu našemu koji je kao čovjek iz Davidova roda, a u duhu svetosti po uskrsnuću od mrtvih predodređen silan Sin Božji.
Po Njemu smo primili milost i apostolstvo da Njemu na čast prigrle vjeru svi narodi, među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista Gospodina našega.”
Sv. Evanđelje (Mt 1, 18-21): „Kad je Isusova Majka Marija bila zaručena s Josipom, prije nego se nastanište zajedno, nađe se da je začela po Duhu Svetomu. Njezin muž Josip, jer je bio pravedan te je nije htio javno osramotiti, bavio se mišlju da je potajno otpusti. Ali, dok je on to razmišljao, ukaza mu se u snu Anđeo i reče: „Josipe, Davidov sine, nemoj se bojati uzeti k sebi ženu Mariju, jer je ono što je u Njoj začeto od Duha Svetoga. Ona će roditi Sina, i nadjeni mu Ime Isus, jer će On spasiti svoj narod od njegovih grijeha.”
Apostol Pavao kako i sam kaže: „sluga Isusa Krista, pozvan za apostola...”, ako se sjetimo, ovaj isti Apostol prije no što ga Krist pozva u svoju službu, progonio je te iste sluge Kristove.
Današnje Sv. Evanđelje, donosi i nama nadu u modernim progonstvima, gdje nas neki drugi Savli progone. Anđelove riječi upućene Josipu, zaručniku Blažene Djevice Marije, da će maleni Isus spasiti svoj narod od njegovih grijeha, donose radost i nama u ovome vremenu.
I u ovome vremenu, maleni Isus poziva iznova da svoja srca pripravimo za Njegov dolazak, da u nama i po nama milošću Božjom, bude vidljiva čast koju nam je Bog iskazao pozvavši nas biti Njegovim apostolima.
„Danas ćete znati da dolazi Gospodin i da će nas spasiti a sutra ćete ugledati slavu Njegovu...(Ulazna pjesma, Izl 16, 6-7)” Upravo u ovim redcima je naša nada – tu je naše spasenje od naših grijeha. No, da bismo uistinu bili spašeni, potrebno je prigrliti vjeru, jer izvan Crkve nema spasenja kao što nije niti dovoljno biti članom te iste Crkve a ne živjeti po Kristu, s Kristom i u Kristu.
Sv. Evanđelje uči nas i Božjoj providnosti. Uči nas treću od pet glavnih kršćanskih istina: „Bog je sve stvorio, sve uzdržava i svime upravlja.” „[Uzdajmo se i mi] u Providnost Božju! Bog se brine i za [nas] istom ljubavlju kao i za Sv. Obitelj. Ili kada [promatramo] ljubav Spasiteljevu u Presv. Sakramentu, kako [možemo] i časak samo sumnjati o Njegovoj Božanskoj Providnosti? On [nam] je tako blizu i boravi dan i noć u našoj sredini, da nam pomogne i duši i tijelu. „Dođite k Meni svi, koji ste nevoljni i opterećeni, (...) i Ja ću vas okrjepiti”. (Put Srcu Spasiteljevu, str. 64)
„Bože, koji nas svake godine razveseljuješ iščekivanjem našeg otkupljenja, podaj da Jedinorođenoga Sina Tvoga, koga radosno primamo kao Spasitelja, sigurni ugledamo i onda kad bude došao kao sudac. Gospodin naš, Isus Krist Sin Tvoj.” (Zborna molitva, Rimski Misal)
