I
z tiska je izašao 33. broj našega glasnika Christus Rex (posljednji za kalendarsku godinu 2022.).Ove godine obilježava se deseta obljetnica prve sv. Misu koju je Svećeničko bratstvo odslužilo u Hrvatskoj. S tim u vidu valja se prisjetiti svih događanja koja se obilježila ovo djelovanje oko obnove Tradicije u Hrvatskoj.Tiskano izdanje glasnika dostupno je u kapelama Bratstva, a digitalnu verziju u PDF-u možete pogledati na sljedećoj poveznici.
Predgovor: Desetljeće aktivne obnove katoličke Tradicije u Hrvatskoj
Dragi prijatelji i dobročinitelji,
ove godine navršilo se deset godina od prve svete Mise koju je naše Svećeničko bratstvo održalo u našoj domovini. Povod je to najprije za zahvalnost Gospodinu koji nam je dao milost da se i u našoj Hrvatskoj pokrene obnova katoličke vjere i svete Mise svih vjekova. Pritom nas može začuditi spoznaja da je takva prava, organiziranija obnova pokrenuta toliko kasno u usporedbi s nekim drugim zemljama. Vjerujemo da razlog tome djelomično leži u povijesnom i društvenom katoličkom identitetu naše domovine gdje je, u usporedbi sa zapadnim zemljama u kojima se postkoncilska modernistička revolucija znatno razmahala, kod nas ipak zadržana značajno konzervativnija klima, čime se stvorio privid izvjesnog kontinuiteta s Crkvom kakvu su katolici poznavali kroz sve vjekove. Određenu ulogu u tome imalo je i razdoblje komunizma u kome je javni vjerski život bio značajno zakočen, što je igrom slučaja onemogućilo i onaj zlosretni postkoncilski razvoj Crkve koji se dogodio u zapadnome svijetu – barem u istom intenzitetu i brzini.
Međutim, s uspostavom naše slobode i liberalne demokracije, taj je razvoj dobio pune uvjete za prirodni nastavak tog toka koji možemo ustanoviti na razini cijele Crkve, s destruktivnim učincima koje proizvode modernističke reforme nametnute u Crkvi nakon Drugog vatikanskog sabora. Možemo to ustanoviti ponajprije na razini vjerskog nauka koji postaje sve više devijantan i lišen pravog doktrinarnog sadržaja, sa svođenjem na plitke emocionalne fraze koje onemogućavaju pravu vjersku i duhovnu formaciju. To se naročito dâ primijetiti na onim najvišim razinama – teološkim učilištima na kojima se formiraju budući svećenici i kateheti, gdje se sve izraženije promiču heterodoksne i krivovjerne ideje, koje mjerodavne crkvene vlasti gotovo beziznimno toleriraju. Tako modernističke zablude – koje prema riječima sv. Pija X. ne ostavljaju nijedno područje vjerskoga nauka netaknutim – ulaze u umove budućih pastira i odgojitelja u vjeri, te se time prenose i na puk čija se vjera time ne hrani, nego izlaže krajnjoj pogibli. Isto vrijedi i za disciplinu i moral koji postaju sve više laksni, tolerirajući one norme od kojih Crkva nikad nije odstupala i koje su dapače utemeljene na božanskome zakonu. Konačno, sve to dobiva odraza i u samom bogoslužju Crkve koje se iskrivljuje do neprepoznatljivosti, sa samovoljnim zloporabama i devijacijama koje onemogućavaju čašćenje Boga na onaj način kako On to zaslužuje, čime se kanali milosti koji odatle proizlaze, često zatvaraju i onemogućavaju.
U svemu tome prepoznajemo jasan kontrast sa sigurnim katoličkim naukom koji hrani našu vjeru te tradicionalnim obredima sv. Mise i sakramenata po kojima primamo djelotvorne milosti potrebne za naše posvećenje. Odatle i nužnost da se opredijelimo za ono što je Crkva uvijek učila, vjerovala i činila u svom vjekovnom nauku, moralu, disciplini, bogoslužju, koji su za nas katolike dužnost na koju trebamo odgovoriti.
Činjenica da je ta obnova započeta nešto kasnije nego u drugim zemljama sa sličnom povijesnom pozadinom stavlja nas pred putove Božje Providnosti koji nekada nisu do kraja dokučivi, ali možemo biti sigurni da proizlaze iz Njegove neizmjerne mudrosti koja nadilazi naša ograničena ljudska umovanja. Jedan od razloga za to mogli bismo prepoznati i u strašnim grijesima koji nažalost još uvijek kaljaju naravni i nadnaravni ugled našeg narodnog bića, među kojima je prije svega grijeh bogopsovke, toliko raširen u našemu narodu.
Ipak, trebamo u svemu biti zahvalni Božjoj dobroti i milosrđu koje nam omogućava da ga častimo i hvalimo na način kako On to od nas traži i zaslužuje. To želimo činiti ostajući vjerni Crkvi svih vjekova i njezinoj Tradiciji koja je za nas siguran put za očuvanje naše katoličke vjere te posvećenje i spasenje naših duša.
S tim stavom zahvalnosti želimo svrnuti pogled na cijelo proteklo desetljeće od samih početaka djelovanja našega Svećeničkog bratstva u Hrvatskoj: na sve prikazane sv. Mise, podijeljene sakramente i sva važna pastoralna događanja koja nam omogućavaju da rastemo u vjeri. Neka nas to utvrdi u našoj spremnosti da služimo našemu Gospodinu Isusu i Njegovoj Bezgrješnoj Majci Mariji, posebno u ovom božićnom vremenu kada ga častimo u liku djetešca koje se rodilo u štalici radi našega spasenja. Otvorimo mu naša srca da bi se ono moglo u nama po svojoj milosti nastaniti i donijeti nam svoje božanske darove po kojima ćemo raditi za širenje Njegova Kraljevstva!
Sa svećeničkim blagoslovom,
p. Marko Tilošanec
Zagreb, blagdan Nevine dječice, 28. prosinca 2022.
