P
oslanica (Iz 60, 1-6): "Ustani, rasvijetli se, Jeruzaleme, jer je došlo tvoje svjetlo i obasjala te Gospodnja slava.Gle, zemlju će pokriti tama i narode će obaviti mrak, a nad tobom će zasjati Gospodin i na tebi će se vidjeti Njegova slava. Narodi će hodati u tvojemu svjetlu i kraljevi u sjaju tvoga dolaska. Podigni svoje oči i gledaj: svi su se ovi skupili, dolaze k tebi. Tvoji će sinovi doći izdaleka i tvoje kćeri ustat će sa svih strana. Ti ćeš to vidjeti i napunit ćeš se miline, divit će se i širiti tvoje srce, kad se mnoštvo s mora obrati prema tebi i kad silan narod dođe k tebi. Pokrit će te mnoštvo deva, dromedari iz Madijana i Efe. Svi će iz Sabe doći noseći zlato i tamjan i navješćujući Gospodnju slavu." Sv. Evanđelje (Iv 1, 29-34): "U ono vrijeme: vidje Ivan da Isus dolazi k njemu i reče: "Evo, Jaganjac Božji, evo koji uzima grijehe svijeta! Ovo je Onaj za koga sam vam kazao: poslije mene dolazi čovjek koji je bio prije mene i koji je veći od mene. Ja Ga nisam poznavao, nego sam zato došao krstiti vodom da Izrael Njega prizna". A Ivan je svjedočio: "Vidio sam Duha, kako kao golub silazi s Neba i stade na Njemu. Ja Ga nisam poznavao, nego Onaj, koji me posla krstiti vodom, reče mi: "Na koga vidiš da silazi Duh i da ostaje na Njemu, taj je koji krsti Duhom Svetim". Vidio sam i svjedočim da je to Sin Božji."
"Ustani, rasvjetli se, Jeruzaleme, jer je došlo tvoje svjetlo i obasjala te Gospodnja slava."
"(...) Slavimo danas, braćo predraga, također uspomenu Isusovog krštenja na rijeci Jordanu...Promotrit ćemo na današnji dan Isusovo krštenje; događaj veoma znamenit u životu božanskog Spasitelja, koji i za naš život ima osobitu važnost." (o. Petar Vlašić: U zemlji otajstava, str. 56)
"Zašto je Isus došao k Ivanu?
Trideset je godina, da On živi samotno u zabitom Nazaretu. Nitko za Nj nije znao osim onih najbliže okoline. Sad ima izaći pred javnost, da započne vršiti poslanstvo, za koje je na svijet došao. Sunce se skriva neko doba u skutu tamne noći, ali onda ističe, da punim sjajem obasja i ogrije zemlju. (...) Tako i Isus, (...) prije nego što iziđe pred javnost treba mu nekog svjedočanstva, da mu mogu vjerovati. Kraljevi se krune, kad imaju nastupiti vladarsku službu; proroci bivahu pomazani svetim uljem, svećenici Starog Zavjeta uvođahu se u svoju uzvišenu službu posebnim posvetnim obredima; trebalo je, da i On uzvišeni Kralj, prorok i vrhovni svećenik posebnim obredom bude uveden u vršenje svoje uzvišene službe." (Isto, str. 57-58) Tako čitamo u Poslanici danas, gdje Krist dolazi Jeruzalemu ali i svakome čovjeku kao svjetlo koje prosvjetljuje svakoga čovjeka.
"Gle, zemlju će pokriti tama i narode će obaviti mrak, a nad tobom će zasjati Gospodin i na tebi će se vidjeti Njegova slava."
Uistinu, tama grijeha pokrila je zemlju padom naših praroditelja. Dolaskom našega Gospodina, Njegovim Svetim Rođenjem od Bezgrješne Djevice, započinje čovjekovo otkupljenje i spasenje.
Tako dolaskom na rijeku Jordan da se naš Gospodin krsti, počinje Gospodinova služba.
"U promislu Božjem bi određeno krštenje vodom kao sredstvo spasenja. Bez tog krštenja nitko neće moći postati sinom Božjim niti ući u slavu nebesku. To krštenje vodom daje početak duhovnog života. Božanskom Spasitelju nije bilo od potrebe to krštenje vodom; ta On je bio već po sebi Sin Božji u najužem smislu riječi, uživao je slavu nebeskog života. Ali, jer se po riječima Sv. Pavla u svemu upriliči ljudima osim u grijehu (usp. Heb 4,15), trebalo je da i On prođe vodom krštenja, da tako bude primjer svima nama u svemu. Trebalo je to tim više, što je On imao posvetiti vodu krštenja i dati joj moć očišćenja grijeha. (...) Nije bez osobitog značenja, braćo predraga, što je baš voda odabrana, za obred preporođenja čovjeka." (Isto, str. 58-59)
„U davno doba, kad se ljudski rod bješe iskvario, Gospod Bog posluži se vodom velikom, općim potopom da satre grijeh na svijetu; sad u istu svrhu služi voda krštenja, da uništi grijeh u pojedinom čovjeku. Voda pere svaku mrlju, tako i u duhovnom pogledu voda krštenja pere svaku mrlju grijeha. Ništa ne ostaje neoprano." (Isto, str. 59) Tako očišćeni na krštenju nad nama sjaji Gospodin i na nama se vidi Njegova slava. Stoga, možemo i moramo se zapitati, kako je sakrament Sv. Krštenja bitan za nas?
Evo nam primjera: „Neki svećenik veliki govornik pozvan je u svoje rodno mjesto da propovijeda. Kad je svršio propovijed, narod se zadivljen njegovom govorničkom vještinom okupio oko njega da mu čestita. Između ostalih tu se našla i neka dobra starica, koja sva puna veselja pristupi propovijedniku, poljubi mu ruku i na glas reče: "Blaženi onaj dan, kad sam te ja krstila u Ime Presvetog Trojstva, Blažene Djevice Marija i sviju Svetaca"! Čuvši te riječi, propovjednik se najprije ozbiljno zamislio i prestrašio. Zatim povede staricu na stranu i stane ju ispitivati, kako je ona njega krstila. Na svoju veliku žalost otkrije da ga je ona uistinu krstila, kad se kao dijete nalazio u smrtnoj pogibelji, ali nepravilno, naime izgovarajući riječi: "Ja te krstim u Ime Presvetog Trojstva, Blažene Djevice Marije i svih Svetaca"! To mu nije dalo mira pa se i dalje raspitivao o svom krštenju i došao do uvjerenja, da nije valjano kršten. Stoga se dao iznova krstiti, jer samo po krštenju postajemo sposobni primiti druge sakramente; dao se iznova pričestiti, iznova krizmati i iznova rediti za svećenika, jer kako bijaše nevaljano kršten, bijaše nevaljano pričešćen, nevaljano krizman i nevaljano ređen. Budući da je Sveto Krštenje prvi i temeljni sakrament bez kojega ne možemo primiti ni jedan drugi sakrament, zato moramo dobro znati kako treba krstiti, bilo da to čini svećenik ili obični vjernik." (A. Živković OFM: Gospodnje i svetačke propovijedi, str. 12)
"Evo, Jaganjac Božji, evo koji uzima grijehe svijeta!"
Ove riječi čujemo u Sv. Misi. Čujemo ih isto i danas kako ih Preteča Kristov uzvikuje na Jordanu.
I doista, ove riječi imaju toliku dubinu, da ljudi onoga vremena kao i mi danas, na spomen ovih riječi – dižemo pogled i tražimo toga istog Jaganjca Božjeg koji je nama oduzeo naše grijehe ali i svega svijeta. "Neizmjerno Sveti postavio se među grešnike. Sin Božji dragovoljno se prignuo pred Krstiteljem. S tim djelom objavio je Spasitelj svijetu, da je započeo Njegov otkupiteljski rad u javnosti. Na krštenju u Jordanu posvetio se svome otkupiteljskom pozivu: "Evo Jaganjac Božji, evo koji uzima grijehe svijeta". (Iv 1,29) On se u taj čas pokrio grijesima cijeloga svijeta i zakopao ih u valove Jordana. On je mislio na nas, na mene. On se posvetio teškom pozivu da spašava duše." (Benedikto Baur: Rasvjetli se, str. 206) "Nekadašnje Bogojavljanje na Jordanu trajna je sadašnjost. Ono se svaki put ponavlja, kadgod se koje dijete krsti. I ono treba da s Gospodinom zaroni u posvećenu vodu, da u njoj pokopa svoju krivnju i da s Kristom uskrsne na nov život djeteta Božjega. "Ovo je moje ljubljeno dijete, koje je po mojoj volji". (...) Ovo Bogojavljanje se neprekidno ponavlja i u Svetoj Misi. U Prikazanju zaronjujemo u smrt Gospodnju, s Njime umiremo grijehu i svakoj neurednoj sklonosti. U Svetoj Pretvorbi bivamo sa supstancijom (biti) kruha i mi pretvoreni i posvećeni u ljude Božje. Trajno Bogojavljanje dolazi do izražaja na posebni način u Svetoj Pričesti: tu nas Krist napunja svojim životom i svojim Duhom. On nas najuže sjedinjuje sa Sobom, tako da i za nas vrijedi Očeva izjava: "Ovo je moje ljubljeno dijete, koje je po mojoj volji." (Isto, str. 207)
Tako, čuvši ove riječi nebeskog Oca nad Njegovim Sinom, "(...) Duh Sveti siđe u obliku golubice i dođe na Njega, da zasvjedoči, da je On početnik pomirenja čovjeka s Bogom. Jer kao što negda, za vrijeme velikog potopa, čista golubica sa maslinovom grančicom u kljunu najavi pravedniku Noi svršetak potopa i opći mir svijeta, tako ovdje na Jordanu ova prečista golubica – slika Duha Svetoga – objavi svemu svijetu osloboditelja sviju zala i opći duševni mir svijeta." (o. Petar Vlašić: isto, str. 60-61)
"U životu svakoga od nas čudesni događaj na Jordanu odjeknuo je jakom jekom...!
Dogodilo se to na Svetom Krštenju. Onom vodom mi smo preporođeni na novi život, mi smo primljeni u redove sinova Božjih. Isukrst je postao naš brat, višnji Otac prozvao nas svojim sinovima, Duh Sveti izlio se na nas obiljem svojih svetih milosti. Nevidljivo se to dogodilo, ali krepost toga osjetila je duša naša, a osjeća još i danas. Nebo, koje je prije za nas bilo zatvoreno, onda se nad nama rastvorilo, da u nj slobodno uniđemo. Ono stoji još i danas otvoreno, do nas je, da uniđemo i da se spasimo...Na ovo promišljajmo i prema svojemu dostojanstvu život svoj provodimo. I pošto još nismo na nebesima, neka nas zemlja ne priteže k sebi. Glava naš – Isukrst – već je na Nebesima, treba da i mi, udovi Tijela Njegova, k Njemu dođemo!" (Isto, str. 61)
"Konačno Bogojavljanje ima da još uslijedi na Nebu. Kad umremo, tada bivamo uronjeni u smrt Kristovu, da opet uskrsnemo na novi život djece Božje, na čisti, sveti i vječno blaženi život, na život potpunog posinaštva Božjega. Nama će se zauvijek otvoriti Nebo i nebesko blaženstvo. I vječno će se oriti glas ljubljenoga Oca: "Ovo je moje ljubljeno dijete, koje je po mojoj volji". To je Bogojavljanje na nebesima. Kad se Isus ponizio, Nebo Ga je proslavilo i uzvisilo. To su Božji putevi. „Koji se ponizuje, bit će uzvišen." (Benedikto Baur: isto, str. 207)
Uistinu, "za božanskog Spasitelja bilo je krštenje čin duboke poniznosti." (o. Petar Vlašić: isto, str. 60) "Vjerujmo u Isusa, Sina Božjega. Budimo sretni, što u Svetoj Misi i Pričesti možemo dnevno na sebi proživljavati Bogojavljanje na Jordanu. Molimo, da budemo dionici i vječnoga Bogojavljanja na Nebu." (Benedikto Baur: isto, str. 207)
Upamtimo danas:
"Što je sakrament krštenja?
Krštenje je sakrament, kojim se ponovno rađamo u milosti Božjoj i time postajemo kršćanima." (Veliki Katekizam Sv. Pija X., p. 551)
"Što su učinci sakramenta krštenja?
Sakrament krštenja daje prvu posvetnu milost, kojom se briše istočni grijeh, a i svaki osobni, ako ga ima; otpušta svu kaznu, koju ti grijesi zaslužuju; utiskuje biljeg kršćanina, čini nas Božjom djecom, članovima Crkve i baštinicima Raja, i osposobljuje nas za primanje drugih sakramenata." (Isto, p. 552)
"Koja je tvar krštenja?
Tvar krštenja je prirodna voda, koja se izlijeva po glavi osobe koja se krsti, u tolikoj količini da teče po glavi." (Isto, p. 553)
"Kakav je oblik krštenja?
Oblik krštenja je ovaj: Ja te krstim u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga." (Isto, p. 554)
"Tko može biti djelitelj krštenja?
Po crkvenom pravu krštenje mogu dijeliti biskupi i župnici, ali u iznimnoj potrebi može krstiti svaka osoba, muškarac ili žena, pa i krivovjernik i nevjernik, samo ako se drži obreda krštenja te ima namjeru činiti ono što čini Crkva." (Isto, p. 555)
"Ako je potrebno krstiti nekoga tko je u životnoj opasnosti, a nazočno je više ljudi, tko bi trebao krstiti?
Ako bi bilo potrebno krstiti koga tko je u životnoj opasnosti, a nazočno je mnogo ljudi, trebao bi ga krstiti svećenik, ako je tu nazočan, a u njegovoj odsutnosti klerik nižeg stupnja, ako ni njega nema, tada svjetovnjak ima prednost pred ženom, osim ako je tu nazočna iskusnija žena, ili ako pristojnost daje prednost ženi." (Isto, p. 556)
"Kakvu namjeru mora imati onaj tko krsti?
Tko krsti mora imati namjeru učiniti ono, što čini Sveta Crkva u dijeljenju krštenja." (Isto, p. 557)
"Kako se podjeljuje krštenje?
Krsti se tako da se na glavu krštenika polije voda, ili ako se ne može na glavu, onda na neki drugi glavni dio tijela i u isto doba se izgovaraju riječi: ja te krstim u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga." (Isto, p. 558)
"Ako bi jedan čovjek polijevao vodom, a drugi izgovarao riječi, bi li ta osoba bila krštena?
Ako bi jedan čovjek polijevao vodom, a drugi izgovarao riječi ta osoba ne bi bila krštena, jer je potrebno da ista osoba polijeva vodom i izgovara riječi." (Isto, p. 559)
"Kad se sumnja da je osoba već umrla, valja li onda izostaviti krštenje?
Ako postoji sumnja da je osoba već umrla, valja je krstiti pod uvjetom govoreći: Ako si živ, ja te krstim u Ime Oca, i Sina i Duha Svetoga." (Isto, p. 560)
"Kada treba odnijeti djecu u Crkvu da se krste?
Djecu treba odnijeti u Crkvu da se krste što je prije moguće." (Isto, p. 561)
"Zašto se treba žuriti da se djeca krste?
Treba se žuriti djecu krstiti jer djeca u toj dobi mogu lako umrijeti, a ako nisu krštena ne mogu se spasiti." (Isto, p. 562)
"Griješe li očevi i majke zbog njihova nemara umru li njihova djeca bez krštenja ili ako odgađaju njihovo krštenje?
Očevi i majke koji zbog nemara ne krste djecu, pa se dogodi da bez krštenja umru, teško griješe i tada kad dugo odgađaju krštenje, jer na taj način izlažu djecu opasnosti da umru bez krštenja." (Isto, p. 563)
"Koje uvjete za krštenje mora imati odrasli čovjek?
Ako se odrasli čovjek krsti, mora osim vjere imati barem nesavršeno pokajanje za smrtne grijehe, ako ih je učinio." (Isto, p. 564)
"Je li krštenje potrebno da bismo se spasili?
Krštenje je bezuvjetno potrebno da bismo se spasili, jer je Gospodin izričito rekao: "Tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga ne može ući u Kraljevstvo nebesko." (Isto, p. 566)
"Bože, budući da se Tvoj Prvorođenac pojavio u našem tijelu, podaj, molimo, da se u duhu obnovimo po Njemu koga smo spoznali da nam je sličan u tijelu." (Zborna molitva, Rimski Misal)
"Molimo, Gospodine, da bude uvijek i svagdje pred nama nebesko svjetlo, te čistim pogledom promatramo i dostojnom ljubavlju primamo otajstvo u kojem hoćeš da sudjelujemo." (Popričesna molitva, Rimski Misal)
