Marguerite
A.Peeters, voditeljica Instituta za dinamiku interkulturalnog dijaloga i
stručnjak za „novu, postmodernu etiku“ i „Global Governance“ (politiku
svjetskog poretka) kritizira „rodnu teoriju“ u jednom članku koji je objavljen
3. ožujka u vatikanskom dnevniku L'Osservatore
Romano.
Peeters,
koja je belgijsko-američkog podrijetla ide za tim da raskrinka tri mita
džender-revolucije. Ona piše da je posrijedi „revolucija koja se ostvaruje
podrivanjem spola“ i zamjera da ona potječe od homoseksualno usmjerenog
koncepta i od „radikalnog feminizma“.
Njihovo
se zajedništvo nalazi u tome da i jedni i drugi fundamentalne antropološke datosti
– identitet muškarca i identitet žene, njihovu komplementarnost, poziv na brak,
brak, obitelj, očinstvo i majčinstvo itd. – promatraju kao mnoštvo „socijalnih
konstrukta ili stereotipa koji su diskriminirajući i koji su navodno
suprotstavljeni jednakosti i temeljnim pravima, osobito glede žena i
homoseksualaca.“ Shodno tome bi se ove „stereotipe“ sustavno trebalo razoriti,
a čovjek bi odgojem, kulturom i zakonom trebao biti dekonstruiran kako bi se
proizvelo „novo, oslobođeno čovječanstvo“.
Osim
toga ona konstatira da rodnu teoriju
nije iznijelo samo nekoliko zemalja ili većina u vlasti kao u Francuskoj sa
zakonom „braka za sve“.
Otkako
je rodna teorija 1995. za Ujedinjene Narode postala općevažećom političkom
normom, postala je štoviše „jednim od najvažnijih prioriteta svjetske vlasti“
koja se „tiče svih nas“. Konferencija u Pekingu 1995. godine od rodne je
teorije u konačnici učinila svjetsku normu na području politike i kulture.
Istospolnost je postala jednim od najvažnijih ciljeva međunarodnih suboraca.
I
na koncu, rodna teorija ne postoji tek od jučer, precizira Peeters. Ona se
nalazi u suodnosu s dugim procesom kulturne revolucije Zapada čiji početci sežu
u 18. stoljeće. Njezin je ideološki nauk razvijen u pedesetim godinama prošlog
stoljeća. Ona dodaje: „Smrtonosni se val jednog cunamija zamijeti tek kada je
već blizu obale.“
S
obzirom na njezino djelo La
mondialisation de la révolution culturelle occidentale: concepts-clefs,
mécanismes opérationnels (Globalizacija kulturne revolucije Zapada: ključni
pojmovi i mehanizmi funkcioniranja) odgovara Marguerite A. Peeters u ožujku
2008. na pitanja Zenit-a: „Kao svi
postmoderni izumi i rodna teorija djeluje prema postupku dvostrukog uništenja:
na jednoj strani uništenje Božjeg plana i na drugoj strani eliminiranje nepovoljnosti
moderne.
Autorica
objašnjava da „ u globalnoj kulturnoj revoluciji i društvenim tehnikama pomoću
kojih se ona događa brzinom svjetlosti najviše zabrinjava da se ona nalazi u
izravnoj vezi s apostazijom.“ Na to može postojati samo neizostavno potrebna
reakcija: propovijedati Krista, Evanđelje i socijalni nauk Crkve, dodaje ona.
Marguerite
A. Peeters je utemeljica Instituta za dinamiku interkultulturalnog dijaloga u
Bruxellesu, u Belgiji koji se bavi globalizacijom, njezinim ključnim pojmovima
i mehanizmima funkcioniranja. Ona je osim toga autorica knjige Le gender, une norme mondiale? Outil de
discernement (Rodna teorija, svjetska norma? Sredstva za prosudbu) Mame, 2013.
, a 9. prosinca 2011. imenovao ju je papa Benedikt XVI. članom savjetničkog
stožera Papinskog vijeća za kulturu.
Izvor:
DICI.org, službena agencija za tisak Svećeničkog Bratstva sv. Pija X.
