Izgleda
mi da ona velika želja našega Gospodina da njegovo sveto srce
posebnom čašću častimo ima za cilj da se u našim dušama obnove
učinci otkupljenja. Sveto je naime srce neiscrpno vrelo koje samo to
traži da se prelije u ljudska srca kako bi bila slobodna i spremna
da upotrebljavaju vlastiti život po njegovu uređenju.
Iz
istog božanskog srca neprestano teku tri potoka: prvi je potok
milosrđa, potok za grješnike u koje teče duh pokajanja i pokore.
Drugi je potok ljubavi, potok na pomoć potrebama svih koji se trude
i posebice onima koji teže za savršenstvom da bi mogli naći snage
za svladavanje poteškoća. Iz trećeg pak potoka teku ljubav i mir
za njegove savršene prijatelje koje želi uza se privezati kako bi
im priopćio svoje znanje i svoje zapovijedi. Tako će se oni, svaki
na svoj način, posvema posvetiti širenju njegove slave.
To
je božansko srce bezdan svih dobara. U nj trebaju siromašni utopiti
sve svoje potrebe. Bezdan je to veselja u kojem treba utopiti sve
naše tuge, bezdan poniznosti protiv naše ludorije, bezdan milosrđa
za bijedne, bezdan ljubavi u koji treba uranjati svaku našu
oskudicu.
Treba
da se povežete sa srcem Gospodina našega Isusa Krista. Na početku
obraćenja da biste zadobili pravo raspoloženje, a na kraju da biste
dali zadovoljštinu.
Ništa ne napredujete u molitvi? Neka vam je tada dosta ako Bogu prikažete molitve koje Spasitelj prinosi za nas u oltarskom otajstvu i prinesete njegov žar kao nadoknadu vaše mlitavosti. Kad god nešto radite, ovako molite: „Moj Bože, ovo činim ili podnosim u srcu tvoga Sina i prema njegovim svetim savjetima. To ti prinosim kao popravak za ono što je štetno ili nesavršeno u mojim djelima“. I tako u svim životnim okolnostima. Kad god vam se što dogodi što zaslužuje kaznu ili je mučno odnosno nepravedno, tad sebi ovako recite: „Primi što ti šalje sveto srce Isusa Krista da bi te sebi sjedinilo.“
Nadasve
pak čuvajte mir srca. On nadmašuje sva blaga. Da biste ga očuvali,
nema ničeg korisnijeg od odricanja od vlastite volje i stavljanja
volje božanskog srca namjesto naše. Tako ona za nas čini što god
pridonosi njezinoj slavi. Podložimo joj se i potpuno se pouzdajmo u
nju s veseljem.“
Iz
Pisama svete Margarete Marije Alacoque
(Život
i djela 2, Pariz, 1915.)
