Christus Rex
Prikazani su postovi s oznakom sveci i blaženici. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom sveci i blaženici. Prikaži sve postove

Blaženi car Karlo: zagovornik za svoje narode


P
rije 100 godina, 1. travnja 1922. godine, u progonstvu na otoku Madeiri u 35. godini preminuo je car Karlo, posljednji austrijski car i ugarski kralj.

Marijina neizmjernost prema sv. Bonaventuri


T
eško je shvatiti istinsku Marijinu veličinu.

Sv. Jeronim, najveći učitelj Svetoga pisma

1600. obljetnica prijelaza u vječnost sv. Jeronima

Marija Magdalena privučena Isusu po Marijinim molitvama


S
tvarno obraćenje Marije Magdalene zabilježeno u Luki, 7. poglavlje, pokazuje kako svojevoljno odlazi do kuće Šimuna farizeja.

Gospa Fatimska uči nas apostolsku molitvu

Notre-Dame de Fourvière: Lyonska bazilika
A
postolska molitva sastoji se od traženja milosti za bližnjega, poput njegovoga obraćenja, posvećenja ili bilo čega drugoga što bi moglo biti korisno za njegovu dušu.

Napadi na štovanje BDM i svetaca: Odgovor

Boj s Vragom: Kraljica Marija pobjeđuje naočigled duše i anđela

Primjeri odvažnih pastira u vremenima epidemije


N
etko bi mogao reći: ,,Ali ovaj virus je smrtonosan! Bilo bi od bilo kojega biskupa nerazborito izlagati se opasnosti širenja zaraze!“.

Gospa i Glupi vol

 
S
v. Toma, najveći učitelj kojega je Katolička Crkva ikada poznavala, često bi govorio da je naučio manje iz knjiga nego u podnožju Križa ili oltara.

Gospa, najveće blago sv. Josipa


K
ad je kralj Salomon došao na prijestolje, Bog mu je u snu obećao da će mu dati blagoslove koje je želio.

Stota obljetnica usnuća Jacinte Marto


J
acinta Marto bila je najmlađa od troje djece pastira iz Fatime.

Marija – Kraljica svih svetih


„Jer ovdje nemamo grada koji će ostati, nego tražimo onaj, koji će doći.” Heb 13, 14

Velikim naporom povukli su apostoli ljudske umove prema nebu. Pokušali su uvjeriti ljude da užitke ovoga svijeta treba pogaziti kako bi se zadobila vječna dobra u nebu. Govorili su da mi uzdišemo na zemlji gledajući na „zgradu od Boga, kuću nerukotvorenu, vječnu na nebesima.” (2 Kor 5, 1). Hvalili su živote svetaca koji su podnijeli velike napore jer su oni iščekivali „grad na tvrdu temelju kojemu je graditelj i tvorac Bog.” (Heb 11, 10)

I njihovo propovijedanje je bilo učinkovito: proizvelo je vojsku biskupa mučenika i ispovjedalaca, mučenika laika, djevica i mučenica djevica, koji su prezreli zemlju da bi zadobili nebo. Povjesničari nam s druge strane govore da su apostoli imali jednu malu prednost: poganski svijet njihova vremena bio je bolestan i umoran od samoga svijeta i tražio je stvarno rješenje. Kristov dolazak bio je ono što je želio.

Mi s druge strane živimo u svijetu koji je bolestan i umoran od katoličke vjere. Umjesto da se okrene vjeri za odgovore na današnje probleme, čovjek se okreće ekosustavima, niječući svoje kršćanske korijene i dogme. Prosječan čovjek, rastrgan između znanstvenika i ekologa, napušten od zbunjenih dušobrižnika, izgubljen je u šumi tupih ideja.

Dok se današnjim vođama – i građanskim i crkvenim – ne može vjerovati, Mariji, Kraljici svih svetih, se može. Ona je učinila svece koji su se uzdigli iznad svake svjetske ideje, pogazili svaki svjetski užitak i učinili najviše od svakoga zemaljskoga dobra. Njoj samoj svaki svetac pripisuje svoje pobjede. Ova pobjednička Kraljica koja je trpjela u najvećem poniženju koji je svijet ikada vidio, ima svako ljudsko i božansko pravo na pobjedu iznad svih zavodničkih sila pakla. Ona posjeduje moć molitve koja nadilazi svaku posvetnu i djelatnu milost i Ona zna tajnu nasljedovanja Krista. Jer Ona vodi svoje gorljive štovatelje na uvjerljiv način do pobjede nad Sotonom. Ali čak i za svoje manje sretne sluge Ona ima milost osobitoga milosrđa da ih otme iz sotonskih pandža u pravom trenutku – čak i ako je posljednji.
Kako onda možemo nasljedovati Kraljicu svih svetih? Najprije trebamo shvatiti da svijet više od svega treba svece. Samo sveci imaju nadahnuće da razumiju dostojanstvo božanskih stvari i trajnu važnost Tradicije. Samo oni imaju ustrajnosti da učine putovanje koje je puno duže i od same Amazonije. Kao drugo, moramo shvatiti da se svetac mora biti na svakom životnom putu, na svakoj razini ljudske društvene egzistencije – jer ako to nije tako, cijeli taj društveni život postaje smrdljiva i otrovna rijeka koja vijuga svojim putem nizbrdo. Treće, svetost nije izgrađena na ljudskim talentima, nego na željama nadahnutima po milosti koje su velike i dugotrajne. Četvrto, najlakši i najsigurniji put do svetosti je pobožnost Mariji. Peto, moramo shvatiti da Marija, naša Kraljica, stvarno želi da mi postanemo sveci te da Ona u tu svrhu žarko moli. Konačno, moramo učiniti prvi korak s čvrstom odlukom da se nikada nećemo osvrtati natrag. Ova odluka nije samo da ćemo uništiti svoj najveći ili najčešći grijeh u naporu da steknemo samu suprotnu krepost, nego u činu posvete Mariji, da učinimo svaki dan malo djelo u tu svrhu. Ave Maria!

Izvor: fsspx.news

Prikazanje milosrdnoj ljubavi Božjoj


Te godine (1895.), 9. lipnja, na blagdan Presvetog Trojstva, primila sam milost te sam shvatila više nego ikada koliko Isus želi biti ljubljen.

Mislila sam na duše koje sebe prinose kao žrtve Božjoj pravednosti da odvrate i na sebe uzmu kazne određene za grešnike, i ta mi se žrtva učinila velika i plemenita, ali ni izdaleka nisam osjećala da me nešto vuče da je učinim.

"O Bože moj! - zavapih u dnu srca - zar će samo tvoja pravednost primati duše koje se prinose kao žrtve?... Zar ih ne treba i Tvoja milosrdna ljubav?... Ona je svuda nepriznata, odbačena; srca na koja je želiš izliti okreću se k stvorovima tražeći kod njih sreću i njihovu bijednu ljubav, umjesto da se bace u Tvoj naručaj i da prihvate Tvoju neizmjernu ljubav... O moj Bože! Zar će Tvoja prezrena ljubav ostati u Tvom Srcu? Čini mi se, kad bi Ti našao duše koje bi se prikazale kao žrtve paljenice Tvojoj ljubavi, da bi ih Ti ubrzo spalio; čini mi se da bi Ti bio sretan da ne moraš obuzdavati plimu svoje neizmjerne ljubavi koja je u Tebi... Ako se Tvoja pravednost rado rasterećuje, pravednost koja se proteže samo po zemlji, koliko više Tvoja milosrdna ljubav želi da zagrli duše, jer se Tvoje milosrđe diže do nebesa... (usp. Ps 35, 5) O moj Isuse! Daj da to budem ja, ta sretna žrtva! Spali svoju žrtvu paljenicu vatrom svoje božanske ljubavi!"

Sveta Ana i Bezgrešno Začeće


Sveta Ana bila je unutarnje svetište u kojem je oblikovano živo svetohranište, u kojem će Sin Božji postati čovjekom. Svečana definicija dogme o Bezgrešnom Začeću pruža nam još veći uvid u čudesno dostojanstvo svete Ane.

Bezgrešno Začeće Blažene Djevice Marije dogodilo se u utrobi sv. Ane, čineći je svojom baš kao što se utjelovljenje Bogočovjeka snagom Duha Svetoga dogodilo u čistoj Marijinoj utrobi. Naravno, razlika između njih je velika, ali postoji bliska paralela: Bezgrešna Majka koja će postati Majka Božja bila je stvorena od mesa i krvi svete Ane, kao što je Bogočovjek bio oblikovan od mesa i krvi Marijine. U oba slučaja je Duh Sveti ušao i učinio golemo čudo milosti.

U trenutku Začeća sveta Ana i sveti Joakim dali su Mariji tijelo i krv koje će Marija uskoro predati Isusu, a koje su oni primili od predaka. Ali to tijelo i ta krv koju su primili kao okaljane od istočnoga grijeha, predali su svom djetetu bez ikakve ljage. Bossuet je mogao reći: "Marijino Začeće (u kojem su sudjelovali Ana i Joakim) prvo je i izvorno vrelo Krvi Isusove, koja teče u našim venama kroz Sakramente i koja donosi dah života svakom dijelu Mističnoga Kristovog Tijela - Crkve. "

Blažena Djevica Marija bila je bezgrešna pri svom Začeću te su kao posljedica toga njezin otac i majka bili Božji službenici u ostvarenju djela koje će zauvijek ostati jedinstveno u povijesti čovječanstva.

Tu vidimo temelj slave svete Ane. Da bi stvorilo anđele i ljude, Presveto Trojstvo nije takoreći tražilo pomoć izvan sebe. U ostvarenju Bezgrešnoga Začeća je to isto Presveto Trojstvo uzelo za pomoć dvije osobe koje će biti majka i otac Blažene Djevice. Tim činom im je dodijeljen značaj jedinstvene veličine.

Ne možemo govoriti o utjelovljenoj Riječi, a da istovremeno ne spominjemo nju koju je Bog odabrao za svoju Majku. Propuštajući to učiniti, kako to Crkveni Oci dokazuju, otvaraju se vrata heretičkim napadima na samu Kristovu osobu. Isto bi tako govoriti o Bezgrešnom Začeću bez spominjanja Svete Ane, koja je tako divno sudjelovala u ovoj izvrsnoj kreaciji, bilo umanjivanje dostojanstva i veličanstvenosti Majke Božje.

Izvor: fsspx.news


Značaj sv. Ivane Arške za pravu slobodu pojedinca i naroda



Izvadak iz propovijedi vlč. Hansa Milcha održane 31. 5. 1981. u Mainzu o ulozi sv. Ivane Arške (čiji se blagdan slavi 30. svibnja) za pravu slobodu pojedinca i naroda u svjetlu novovjekovne tiranije globalizma koji ugrožava identitet europskih naroda.

Sv. Antun Marija Claret (23. 10.)



Ovaj svetac 19. stoljeća bio je misionar, utemeljitelj vjerskih pokreta, organizator apostolata laika, društveni reformator, kraljičin kapelan, prorok i čudotvorac, pisac i izdavač, nadbiskup i promicatelj pobožnosti Bezgrešnom Srcu Marijinom. Pitamo se gdje je ta nit što povezuje ove i mnoge druge vidike njegovog životnog djela? Uputu za odgovor možemo pronaći u zgodi sa četvoricom razbojnika iz Villafrance, i još stotinu, tisuću takvih događaja iz njegovog života. Nit vodilja njegovog života je apostolsko poslanje. Sv. Antun Claret posjedovao je neugasivu žeđ za spasenjem duša. (...)

Oduvijek je želio biti svećenik. U sjemeništu odlikovao se uzornim životom, a za svećenika je zaređen 13. lipnja 1835. god. Čvrsto je odlučio da neće potratiti nijednog trenutka, i tijekom 35 godina svećeništva, napisao je 144 knjige i održao oko 25 000 propovijedi. Jednom za misija, unatoč putovanju, održao je 205 propovijedi u 48 dana, prosječno 12 po danu. Kako bi osigurao ispravno razumijevanje svojih pothvata, uvijek bi podsjećao slušatelje da su novac, zadovoljstvo i čast uobičajeni poticaji za rad i djelovanje. Međutim, to nisu bili njegovi poticaji: ”…nije to novac, jer ne zahtijevam od ikog ni lipe. Niti propovijedam zbog zadovoljstva, jer kakvo je moguće zadovoljstvo u cjelodnevnom neumornom poslu, u iscrpljenosti od ranog jutra do kasno u noć?… U ispovjedaonici sam veći dio jutra, čitavo poslijepodne; a navečer, umjesto počinka, moram propovijedati. I to ne samo određenih dana, nego mjesecima i godinama… Možda djelujem da bih stekao čast… ne, nije to ni zbog časti. Propovjednik je izložen brojnim klevetama. Hvale li ga jedni, drugi ga ne razumiju i postupaju prema njemu kao Židovi prema Isusu, kojeg su zlobnici lažno optužili za riječi i djela, te Ga naposljetku uhvatili, mučili i ubili na najbolniji i najsramotniji način. No, poput apostola sv. Pavla, ničeg se ne bojim, jer je duša vrjednija od tijela. Pod svaku cijenu moram ispuniti službu koju sam primio od Gospodina Boga, a to je propovijedati Evanđelje… Nikakav me ljudski cilj ne privlači, jedino to, da po svem svijetu ljudi Boga upoznaju, ljube, i da mu služe… i da se, koliko je god moguće, zaustave grijesi i uvrede protiv Boga… Ono što me napose potiče da propovijedam bez prestanka, jest pomisao o mnoštvu duša koje padaju u dubine pakla, umiru u smrtnim grijesima, osuđene za vijeke vjekova… Koliko mnoštvo ljudi živi u smrtnom grijehu, te se svakim danom uvećavaju njihove opačine. Grijeh čine olako i bezbrižno, kao što popiju čašu vode, kao za razonodu, ili u šali. Nesretnici koji hrle prema paklu svojevoljno, slijepi poput šišmiša… Da vidiš slijepca koji se zaputio izravno u provaliju ili ponor, ne bi li ga nastojao upozoriti? Vidi, ovime činim upravo to, i moram to činiti jer mi je dužnost… Reći ćete možda  da će me grješnici izvrijeđati, pa da ih ostavim na miru… Nikako, ne mogu ih napustiti. To su moja predraga braća. Da imaš voljenog brata koji te u deliriju teške bolesti stane vrijeđati najtežim mogućim uvredama, zar ćeš ga ostaviti? Siguran sam da ne. Imao bi još više suosjećanja i nastojao učiniti sve što je u ljudskoj moći, samo da ozdravi. Tako promatram grešnike. Te su jadne duše u stanju delirija, potrebni naše samilosti… Možda ćete reći da grešnik ne misli na pakao i ne vjeruje u njegovo postojanje. Tim gore po njega. Možda mislite da će izbjeći osudu zbog svoje nevjere? Istina ne ovisi o uvjerenju… Moram upozoriti grešnike kako bi shvatili da se nalaze na rubu provalije koja vodi u neugasivi oganj pakleni, jer ondje će zasigurno završiti ukoliko ne isprave svoje putove. Jao meni ako ne propovijedam te ih ne upozoravam jer ću biti odgovoran za njihovu osudu. Koliko često molim sa sv. Katarinom Sijenskom: O moj Bože, podari mi mjesto pri vratima pakla, kako bih mogao zaustaviti duše koje ulaze, vičući: ‘Kuda smjerate, nesretnici? Natrag, vratite se! Učinite dobru ispovijed! Spasite svoju dušu! Ne ulazite ovamo, u vječnu propast!‘ Nadalje, odvažno progovara: ‘Jedini razlog zašto društvo propada jest neposluh riječi Crkve, koja je riječ života, riječ Božja. Svi planovi za spasenje ostat će neplodni ukoliko se moćna riječ Katoličke crkve u potpunosti ne ostvari.”

Padre Pio – njegovo poslanje za današnje vrijeme



Dana 23. rujna 1968. godine je na glasu izvanredne svetosti umro nadaleko poznati padre Pio iz kapucinskog samostana San Giovanni Rotondo u južnoj Italiji. Kao vizionarski ispovjednik koji je prosvjetljivao i obraćao duše, kao moćni molitelj koji je očigledno sve postizao kod Boga, kao čudotvorac koji je znao pomoći u svakoj potrebi, bio je svugdje prepoznat i čašćen kao izvanredan dar božanske providnosti. Tek nakon njegove smrti počelo se shvaćati njegovo stvarno poslanje za sadašnje vrijeme: u svome životu on je naime ostvario i živio upravo ono što je izgubljeno u modernoj Crkvi i društvu.

1) Znanje o snazi Božje milosti

Moderni čovjek je potpuno uronjen u materijalno. On ne poznaje ni svoje nadnaravno poslanje ni preobražavajuću snagu Božje milosti. Više ne računa na nju. Duhovno potpuno osiromašen i zakržljao, čovjek živi samo za zemaljsko koje mu znači sve. Padre Pijo je bio živo očitovanje snage Božje milosti. Bezbrojni grešnici i nevjernici koji su došli u doticaj s njime bili su pogođeni milošću i obratili se. U njemu se događalo nešto poput eksplozije milosti. Bezbroj čuda i mističnih događaja učinio je po njemu Bog na očevidan način. S pravom se govorilo da se kroz njega prozirno moglo vidjeti Boga, da je bio otvoreni prozor u nebo.

2) Značenje križa

Danas se želi kršćanstvo bez križa. Uklonjen je centar i životni izvor kršćanstva. Postaje križnog puta uklonjene su iz crkava, a raspela iz učionica i ureda. Ne želi se više ništa znati o križu i patnji. Padre Pio je naprotiv ovdje na zemlji bio živa slika raspetoga Spasitelja. Bio je tako blisko sjedinjen s raspetim Isusom da se govorilo da je bio mistično Isusovo utjelovljenje. Raspeti s Golgote je došao da na otajstveni način dalje živi u raspetome iz Gargana. Padre Pio napisao je 18. ožujka 1915.: ,,Ja sam razapet iz ljubavi!“ I tako je doista bilo. Pedeset godina je vidljivo nosio Kristove rane na tijelu, tako naviještajući svijetu zaboravljenu istinu: samo po križu, u nasljedovanju trpećega Gospodina, je mir i spasenje. Moramo nositi križ kako bismo došli u Nebo.

3) Svijest o opasnosti đavolskoga djelovanja

Moderna crkva se oprostila s đavlom. Više nitko ne vjeruje u postojanje upropastitelja ljudi, a time više ni u opasnost vječne propasti. U životu padre Pija okrutnost đavla postala je očiglednom. Od djetinjstva do smrti su padre Pija često mučili demoni. Nisu mogli podnijeti to što im je oteo toliko duša. Često su mu se pojavljivali u strašnom obličju kako bi ga prestrašili i tukli. Godine 1912. pisao je padre Pijo svom ispovjedniku: ,,Modrobradi ne želi biti potučen. Uzeo je već gotovo sva obličja. Nekoliko me dana dolazio posjetiti među ostalim sa drugim pratiocima, naoružan štapovima i željeznim oruđem. Tko zna koliko me je puta bacio iz kreveta, pri čemu me povlačio po sobi. Ali strpljenja! Isus, Blažena Djevica Marija, mali anđeo, sveti Josip i sv. otac Franjo bili su gotovo uvijek sa mnom“. Malo kasnije: ,,Još sam bio u krevetu kad su me spopali ti Kozaci. Pretukli su me na tako barbarski način da smatram velikom milošću da sam to mogao podnijeti, a da pritom ne umrem“. Padre Pio je predobro iskusio kako okrutno đavao bjesni da upropasti duše. I znao je vrlo jasno: samo molitvom i žrtvom, svetošću života, mogu se oteti duše propasti. I zato se zbog sućuti za ljude koji su u opasnosti da se izgube posve žrtvovao i bezuvjetno prihvatio patnje koje je Isus dopustio. U istoj godini 1912. vrlo lijepo piše: ,,U patnji je Isus još bliži. On promatra, on je taj koji prosjači za napore, za suze, On ih treba za duše...“

4. Veliko poštivanje svete Misne Žrtve

Nažalost, suvremena teologija i njom nadahnuta liturgijska reforma proizvela je kao gorko voće novu Misu koja je, ispražnjena svoga istinskoga sadržaja, osiromašena u plitku, bezizražajnu društvenu gozbu. Vjernici više ne znaju ništa o posadašnjenju Kristove žrtve na Križu i sigurno ne mogu od nje živjeti. Međutim, kod padre Pija je ta istina jasno zasjala. Nebrojeni posjetitelji u San Giovanni Rotondu koji su nazočili Misi padre Pija bili su zapanjeni kako je padre Pijo doživljavao sv. Misu i proživljavao Kristove patnje, supateći s Njegovim smrtnim strahom i mučenjem na križu. Događalo se mistično sjedinjenje s Kristovom patnjom. Tako je postao suotkupitelj i u Misi otvorio veliki izvor milosti. Hodočasnici su tako razumjeli što je sv. Misa i kako bismo ju trebali slaviti. Ne samo zajedno moleći misne molitve, nego prije svega žrtvujući se i povezujući se s Kristom koji pati.

5) Duh molitve

Ljudi više ne mole. Padre Pio bio je veliki molitelj koji je bio sate i noći uronjen u molitvu te je duboko doživljavao ono što je često svjedočio: ,,Molitva je ključ koji nam pruža pristup Božjem srcu. Samo molitva je sposobna preobraziti svijet“. Padre Pio je uistinu svetac našega vremena. Njegov život bio bi program za obnovu cijeloga svijeta. Da su koncilski pape bili usvojili ovaj program, kakva bi se velika obnova Crkve tada dogodila.

Svatko tko s njime dolazi u kontakt ili nešto čita o njegovom životu mora biti očaran njegovom osobnošću. Oduševljava ga snaga njegove ljubavi. Tko ga zaziva i štuje, neće se razočarati. Tko god posluša njegov primjer i savjete, radostan će iskusiti snagu njegove pomoći.

Srdačan pozdrav i svećenički blagoslov,

p. Stefan Frey

Čuda sv. Pija X.



Slijepi vide

Jedan od službenika u svečevoj Kuriji izvješćuje:
,,Jedan otprilike pedesetogodišnji Nijemac koji je bio slijep od rođenja došao je na jednu audijenciju. Kada je Papa stajao pred njim i čuo za njegovu nesreću, dotaknuo se njegovih očiju i potaknuo ga da ima pouzdanje u Boga. Dotaknuvši čudotvorne ruke zadobio je rođeni slijepac na licu mjesta moć vida.“

Svi nesretni, svi koji su bili pogođeni bolima i nevoljama, imali su pravo na sućut zajedničkoga Oca. Ali za trpeću djecu imao je on upravo majčinsku blagost i dobrotu. Jedna siromašna majka pokazala je blaženiku svoje slijepo dijete i preklinjala ga da se udostoji izliječiti ga.
,,Molite Gospodina i imajte pouzdanja!“, odgovorio je Pio X. Dijete je otvorilo oči i promatralo svijetleće lice Kristova namjesnika. To je bio prvi pogled u kome je uživalo.

Nestaje bolest raka

,,Što da ti učinim?“, pitao je jednom svetac jednu časnu sestru koja mu je pokazala ruku zaraženu rakom. ,,Molim samo za blagoslov, Sveti Oče.“ Papa je polagano učinio znak križa nad rukom. Kada se vratila kući, sestra je uklonila zavoj. Strašna bolest je nestala!

Gluhi čuju

Kada je Papa jednom stupao kroz mnoštvo hodočasnika, začu se glasno uzdisanje. Bila je to žena koja je došla iz Lyona sa svojim potpuno gluhim sinčićem. Pio X. se okrenu i u tonu koji je dao naslutiti nadnaravno nadahnuće, reče: ,,Imajte pouzdanje, signora, imajte pouzdanje!“ Bilo je to kao da je božanski Učitelj izrekao svoj: ,,Otvori se“. Dijete je čulo.

Prva javna propovijed p. Pagliaranija kao generalnoga poglavara FSSPX-a (Rimini, 22. 7. 2018.)



Donosimo prijevod prve javne propovijedi novoga generalnoga poglavara FSSPX-a, p. Davidea Pagliaranija, održane odmah po završetku Generalnoga kapitula, 22. srpnja 2018. u Italiji, u njegovu rodnom gradu Riminiju.



Velika je radost moći služiti ovu Misu ovdje u Riminiju danas sa trojicom prijatelja iz bogoslovije. P. Stefano je također prisutan i ova dvojica vrlo dragih prijatelja. Prisutan je također i poglavar Talijanskoga distrikta s kojim sam tijekom prijašnjih godina bio u Singapuru, u Aziji. I napokon svi vi, vaša prisutnost ovdje, za mene ima jedno posebno značenje. Moći služiti ovu Misu ovdje, i započeti baš ovdje preporučivati se u vaše molitve. Preporučiti cijelo Bratstvo u vaše molitve. I preporučiti ovu novu situaciju koja se je stvorila zbog moje malenkosti.

Što možemo danas reći? Mislim da je to važno razmišljanje, duboko, nadahnjuje nam ga sveta Marija Magdalena. Danas je njezin blagdan, 22. srpnja slavi se ova tajanstvena svetica. Bez sumnje je nakon Presvete Djevice ona ženski lik u Evanđelju koji privlači najviše pažnje već od starih vremena. Postoji nešto jedinstveno u svetoj Mariji Magdaleni što joj daje povlašteno mjesto u povijesti pracrkve. Potrebno je to priznati – povlašteno mjesto među bliskim prijateljima našega Gospodina Isusa Krista.

Mislim da baš polazeći od ove providonosne podudarnosti možemo reći da je to jedna poduka za nas danas. Zašto, zašto joj Isus povlašćuje? Što ima posebnoga ta svetica? Zašto je Isus brani, pohvaljuje i ostavlja dojam kao da je ljubi više nego apostole? Razlog je prilično jednostavan: to je zato što je obraćenje svete Marije Magdalene bilo savršeno. Ali zašto je savršeno? Zašto ona može ljubiti našega Gospodina na tako jedinstveni način? Razlog je taj što sveta Marija Magdalena u trenutku u kojem upoznaje našega Gospodina raskida sa svijetom na radikalan način. I to dijeljenje od svijeta omogućuje joj da ljubi našega Gospodina na isto tako radikalan način.

Naš Gospodin odmah, možemo reći, postaje sve za srce i dušu te žene koja je bila grješnica, a unatoč tome znala je raskinuti sa svijetom na način na koji to naš Gospodin želi. I zatim se daje potpuno našemu Gospodinu. To je tajna, to je tajna njenoga savršenstva. To je tajna savršenosti njene svetosti. I zbog toga su je već od davnina pustinjaci u samostanima odabirali za svoju nebesku zaštitnicu.


Možemo reći da u trenutku u kome se sveta Marija Magdalena obraća đavao postaje očajan, ne nalazi više ni jednu pukotinu u toj duši kroz koju bi mogao ući. Vidio sam da sveta Marija Magdalena ne postavlja mnoga pitanja našemu Gospodinu. Imamo Nikodemov primjer. Nikodem se također obraća, bit će vjeran u podnožju križa, ali Nikodemu treba više vremena. Bojao se i postavlja mnoga pitanja našemu Gospodinu – noću, kako ga nitko ne bi vidio, kako nitko ne bi saznao što malo-pomalo ljubav našega Gospodina počinje upisivati u njegovo srce. U svetoj Mariji Magdaleni to se ne pokazuje, to se ne događa. Ona ne postavlja pitanja, ona sluša. Sluša i ljubi. Sluša jer već zna da ono što će joj naš Gospodin reći je ono za čime ona ima potrebu. Stoga ne osjeća potrebu da postavlja pitanja. I zato je savršeno oruđe u rukama našega Gospodina koji je može upotrijebiti kako želi, počevši od trenutka njena obraćenja.

Sveta Filomena


O njezinu životu i smrti ne izvješćuje nijedan martirologij, nijedan crkveni otac ni legenda. Tri riječi natpisa na grobu spominju samo njezino ime: "Pax tecum Filumena!"

"Mir s tobom, Filumena!" Tko je napisao ove jednostavne riječi s pogrješkom na opeku kojom je zatvoreno njezino počivalište u katakombi svete Priscile? Roditelji? Očevidac njezina mučeništva? Pogrebnik? Što te riječi ne kazuju, otkrivaju krhotine stakla koje su pronađene pokraj kostiju: Filomena je umrla kao mučenica. U takvim staklenim posudama prvi su kršćani obično čuvali krv ubijenih poradi vjere. Stoga je i Crkva svečano priznala njezino mučeništvo i odredila da je spomen njezine muke 11. kolovoza.

"Mir s tobom, Filumena!" Bila je počašćena da može umrijeti za Krista; tu nije priličila tupa bol. Otišla je u Kraljevstvo vječnog svjetla i slijedila je sada Janje u mnoštvu izabranih. Palmu za koju su se drugi cijeli život s mukom borili stekla je s četrnaest godina. Stoga je na njezinu grobu umuknuo svaki plač i jadikovanje. Ostala je samo jaka, pobjednička vjera u uskrsnuće tijela i ponovan susret nakon smrti. Ova je vjera sjajila iz tihog oproštajnog pozdrava.

Blagdan sv. Dujma



7. svibnja slavi se blagdan sv. Dujma, zaštitnika grada Splita i Splitske nadbiskupije. Tom prilikom mogli smo po prvi puta u našoj Kapeli sv. Jeronima u Splitu održati sv. Misu po misnome obrascu ovoga sveca. U nastavku donosimo točan tekst vlastitih molitava i čitanja sv. Mise s prijevodom. Zahvaljujemo autoru bloga Murus inexpugnabilis na prethodnoj objavi ovih molitava i pomoći oko nabave tiskanog izdanja obrazaca vlastitih Misa Splitske nadbiskupije.



Arhiva bloga

Glasnik: