Nove paradigme razvoda i homoseksualnosti
sada se u najvišim razinama Crkve osjećaju kao kod kuće. Ništa nije odlučeno,
ali papa Franjo
je strpljiv. Američki povjesničar
opovrgava ideje La Civilta
Cattolica.
"Duh
Koncila ponovno puše," rekao je filipinski kardinal Luis
Antonio G. Tagle, zvijezda u usponu u svijetu
episkopata kao i povjesničar Drugog vatikanskog. I
to je istina. Na sinodi koja završava postoji
mnogo zajedničkih elemenata s
onim što se dogodilo na tom
velikom događaju.
Najočitija sličnost je udaljenost između stvarne i virtualne sinode
kojom upravljaju mediji.
No, tu je još
važnija sličnost. I kod II. vatikanskog
koncila i kod ove sinode promjene
paradigme su plod
pažljive koordinacije.
Protagonisti II. vatikanskog poput
fra Giuseppea Dossettija
- savršenog stratega četvorice
kardinala moderatora koji su bili
za upravljačem koncilskog stroja - ustvrdio je to s
ponosom. On je rekao da je
,,promijenio sudbinu
Koncila", zahvaljujući svojoj sposobnosti
upravljanja skupom, koju je
stekao svojim prethodnom političkim iskustvom kao vođa najveće talijanske
stranke.
Isto se dogodilo na ovoj sinodi. I otvaranje
prema pričesti za civilno razvedene
i ponovo oženjene, dakle priznavanje ponovne ženidbe od strane Crkve - te
nevjerojatna promjena paradigme po pitanju homoseksualnosti
koja je našla svoj put u ,,Relatio post disceptationem",
ne bi bili mogući bez niza vješto proračunatih koraka
onih koji su imali i imaju kontrolu
nad protokolom.
Da bi se to razumjelo, dovoljno je pogledati faze koje su dovele do ovog rezultata, čak i ako provizorni finale sinode - kao što će se vidjeti - nije ispunio očekivanja svojih režisera.
Zvijezda prvog čina je sam papa Franjo.
Dana 28. srpnja 2013., na
tiskovnoj konferenciji održanoj u
avionu kojim se vraćao u Rim nakon svog putovanja
u Brazil, on je
dao dva signala koji
su imali snažan i trajni utjecaj na javno mnijenje.
Prvi na odnos prema homoseksualcima:
,,Ako je osoba
homoseksualac i
traži Gospodina i
ima dobru volju, tko sam ja da sudim? "
Drugi o priznanju ponovne ženidbe:
,,Također – zagrada - pravoslavni imaju drugačiju praksu. Oni slijede
teologiju onoga što oni nazivaju oikonomia i oni daju drugu priliku
[braka], oni to dopuštaju.
Ali ja vjerujem da
se ovaj problem - a ovdje zatvaram zagradu - mora
proučavati u kontekstu pastorala braka."
Uslijedio je u listopadu 2013. saziv sinode o obitelji, prvi u nizu od dvije sinode o istom pitanju u razmaku od godinu dana, s odlukama koje se odgađaju do završetka druge. Za glavnog tajnika ove vrste trajne i produžene sinode papa je imenovao novog kardinala bez iskustva u tom pogledu, ali njemu vrlo bliskog, Lorenza Baldisserija. Uz njega je stavio, kao posebnog tajnika, biskupa i teologa Bruna Fortea, već vodećeg zagovornika teološkog i pastoralnog pristupa koji je imao svoj uzor u isusovcu kardinalu Carlu Maria Martiniju a glavne protivnike u najprije Ivanu Pavlu II., a zatim u Benediktu XVI.: pristupa izričito otvorenog za promjenu crkvenog učenju na području seksualnosti.
Navještaj sinode bio je povezan s izdavanjem upitnika diljem svijeta s posebnim pitanjima o najkontroverznijim temama, uključujući i pričest za razvedene i istospolne zajednice.
Dijelom zahvaljujući tom upitniku – nakon kojega bi slijedilo namjerno objavljivanje odgovora nekih episkopata njemačkog govornog područja - javnom mnijenju bi se dala ideja da su to pitanja koja treba smatrati ,,otvorenima" ne samo u teoriji, nego i u praksi.
Dokaz za taj proboj ispred
čopora došao je, primjerice,
iz nadbiskupije Freiburg
u Njemačkoj, na čelu s predsjednikom Njemačke biskupske
konferencije Robertom
Zollitschem, koji je u dokumentu iz jednog
od njegovih pastoralnih ureda poticao pristupanje
pričesti za razvedene i ponovo oženjene na
jednostavnoj osnovi "odluke po savjesti"
.
Iz Rima, prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Gerhard L. Müller, reagirao je ponovo objavljujući 23. listopada 2013. u L'Osservatore Romano napomenu koju je već izdao četiri mjeseca ranije u Njemačkoj ponovo potvrđujući i objašnjavajući zabranu pričešćivanja.
Ali od njegovog poziva da nadbiskupija Freiburga povuče taj dokument nije bilo ništa. Naprotiv, i njemački kardinal Reinhard Marx, i znatno nabusitije honduraški kardinal Oscar Rodriguez Maradiaga, kritizirali su Müllera zbog njegove "preuzetnosti" u prekidanju rasprave o tom pitanju. I Marx i Maradiaga su dio Vijeća od osmorice kardinala koje je pozvao papa Franjo da mu pomognu u upravljanju sveopćom Crkvom. Papa nije govorio u podršku Mülleru.
Dana 20. i 21. veljače 2014., kardinali su se sastali u Rimu u Konzistoriju. Papa Franjo ih je pozvao radi razgovora o obitelji i povjerio je uvodni govor kardinalu Walteru Kasperu, već u ranim devedesetima borbenom poborniku ukidanja zabrane pričešćivanja za ponovno oženjene, ali je tada bio poražen od strane Ivana Pavla II. i Josepha Ratzingera.
Na Konzistoriju, održanom iza zatvorenih vrata, Kasper je oživio sve svoje zamisli. Mnogi kardinali su mu se usprotivili, ali Franjo ga je podržao s najvećom pohvalom. Nakon toga, Kasper bi rekao da je on ,,koordinirao" s papom o svojim prijedlozima.
Štoviše, Kasper je dao Papi privilegiju ukidanja tajnosti onoga što je rekao na Konzistoriju, za razliku od svih ostalih kardinala. Kad je njegov razgovor objavljen kao iznenađenje 1. ožujka u talijanskom listu Il Foglio, već ga je izdavač Queriniana pripremio za tisak. Medijska pokrivenost publikacije bila je ogromna.
U rano proljeće, da bi uravnotežila utjecaj Kasperovih prijedloga, Kongregacija za nauk vjere planirala je objavljivanje u L'Osservatore Romano jednog protivnog izlaganja istaknutog kardinala. No, Papa je stavio veto na objavljivanje ovog teksta.
Kasperove ideje su ipak bile predmet oštre i obrazložene kritike od strane velikog broja kardinala, koji su govorili više puta kroz razne medijske kuće. Uoči sinode, petorica od tih kardinala objavili su svoje prethodne izjave u knjizi, uz eseje drugih znanstvenika i vodećeg stručnjaka u Kuriji, nadbiskupa isusovca, stručnjaka za bračnu praksu istočnih crkava. Kasper, uz široki konsenzus u medijima, žalio se zbog objavljivanja knjige kao uvrede kojom se ciljalo na papu.
Petog listopada sinoda
je otvorena. Za razliku od prošlosti,
izjave sa zasjedanja nisu bile objavljene. Kardinal
Müller prosvjedovao je protiv
ove cenzure. No, uzalud. Još jedan dokaz,
rekao je on, da ,,Ja nisam jedan od režisera".
Operativno središte sinode sastoji se od
općih i posebnih tajnika,
Baldisserija i Fortea. No, uz njih Papa je stavio, po osobnom odabiru,
one koji će sudjelovati u izradi poruke i konačnog Relatio, svih pripadnika ,,stranke"
za-promjenu, na čelu s njegovim pouzdanim ghostwriterom (piscem koji piše za druge) Victorom
Manuelom Fernandezom, nadbiskupom i rektorom katoličkog
sveučilišta u Buenos Airesu.
Činjenica da je to pravi kokpit sinode postala je neosporno vidljiva u
ponedjeljak, 13. listopada, kada su
pred dvije stotine novinara iz cijelog svijeta kardinala delegata koji
slavi kao formalni
autor Relatio
post disceptationem, mađarskog kardinala
Petra Erdoa, pitali
o stavkama glede homoseksualnosti, odbio je odgovoriti i prepustio riječ Forteu, rekavši: „Onaj koji je sastavio taj odlomak, znat će o tom reći".
Na zahtjev za pojašnjenjem o tome mogu li se stavke o homoseksualnosti tumačiti kao radikalna promjena nauka Crkve o tom pitanju, kardinal Erdo opet je odgovorio: "Naravno", pokazujući i tu svoje neslaganje.
U stvari, ovi
stavovi ne odražavaju
orijentaciju koju je na zasjedanju
izrazio znatni broj otaca - kako
bi se moglo očekivati čitajući Relatio - nego
stvari, koje su izrekla ne više od trojice od gotovo dvije stotine članova, osobito isusovac Antonio
Spadaro, direktor La Civilta Cattolica, kojega je članom sinode imenovao sam papa
Franjo.
U utorak, 14.
listopada na konferenciji za novinare, južnoafrički kardinal Wilfrid
Napier osudio je
oštrim riječima učinak
izbjegavanja istine koji je provodio Forte
umetanjem one eksplozivne
stavke u Relatio. To
je, kako je kazao, stavilo Crkvu u ,,beznadni"
položaj bez izlaza. Budući da je do sada ,,poruka odaslana: to je ono što je sinoda
kazala, to je ono što Katolička Crkva govori. Bez obzira na to koliko mi to pokušavali ispraviti, bez obzira na
to što ćemo kazati kasnije to
će biti tek neko ograničavanje štete".
U stvarnosti,
u deset lingvističkih krugova u kojima su
sinodalni oci provodili raspravu, Relatio je išao za masakrom. Počevši
od njegovog jezika, ,,prenapuhanog, razbacanog, previše razvučenog i stoga dosadnog", kako je to službeni
izvjestilac ,,gallicus B" skupine francuskog
govornog područja nemilosrdno izrekao,
iako su u toj skupini bila dva prvaka tog jezika,
te njegovog isto tako nejasnog i dvosmislenog
sadržaja - kod kardinala
Christopha Schönborna i Godfrieda Danneelsa.
Kada se zasjedanje nastavilo u četvrtak, 16. listopada, glavni tajnik Baldisseri, s Papom pokraj sebe, najavio je da izvještaji deset skupina neće biti javno objavljeni. Eksplodirao je prosvjed. Australski kardinal George Pell, stasom i temperamentom ragbi igrač, bio je najnepopustljiviji u zahtjevu za objavljivanje tekstova. Baldisseri je odustao. Istoga dana, Papa Franjo je bio prisiljen proširiti skupinu odgovornu za pisanje konačne izjave, dodajući melbournskog nadbiskupa Denisa J. Harta i, iznad svega, ratobornog južnoafričkog kardinala Napiera.
Koji je, međutim, točno vidio. Jer, bez obzira kakav može biti ishod ove sinode, namjerno lišene bilo kakvog zaključka, učinak koji su željeli njeni režiseri je u velikoj mjeri postignut.
Što se tiče homoseksualnosti kao i razvoda i ponovne ženidbe, zapravo, novi govor o reformi
koji je ubačen u krug svjetskih
medija vrijedi mnogo više nego korist koju su sinodalni oci dobili prijedlozima Kaspera ili
Spadaroa.
Susret je mogao trajati duže vrijeme. No, Papa Franjo je strpljiv. U Evangelii Gaudium on je napisao da je "vrijeme veće od prostora".
Sandro Magister