Hans
Urs von Balthasar (1905 – 1988), prikazan na slici u svom postkoncilskom
isusovačkom habitu, bio je švicarski neomodernistički teolog i predstavnik
nouvelle theologie, koji je bio primoran zbog svojih stajališta napustiti
Družbu Isusovu, te je čak bio pod istragom Svete Stolice tijekom pontifikata
pape Pija XII. Nažalost, neokonzervativci (možda zahvaljujući njegovom lijepom
načinu pisanja i prividnoj pobožnosti), često misle da je on bio konzervativac,
te da je njegova misao vjerna pologu Objave.
Jedna
od njegovih najkontroverznijih teza je iz područja eshatologije. Objavio je
čuvenu knjigu „Usuđujemo li se nadati 'da
će svi ljudi biti spašeni': uz kratki diskurs o paklu“, gdje tvrdi da nas
ništa u pologu vjere ne obvezuje vjerovati da je itko u paklu (tj. da je pakao
prazan), te posljedično, da se smijemo nadati spasenju svih ljudi
(univerzalizam).
No,
izvori Objave jasno kazuju protivno. Svjedočanstvo svetog Pavla dostaje da se
ovo pitanje zaključi (da bi se došlo do potpunog tretmana loci theologici kod ove
točke, uključujući svjedočanstvo drugih dijelova svetog Pisma, naučitelja Crkve,
itd, preporučam pročitati Garrigou-Lagrange, OP, Predodređenje):
„A
očita su djela tijela: To su bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo,
vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori,
strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tomu slično. Unaprijed vam
kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, Kraljevstva Božjega neće
baštiniti.“ (Gal 5,19 – 21)
„Jer
dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik – taj
idolopoklonik, nema baštine u Kraljevstvu Kristovu i Božjemu.“ (Ef 5,5)
„Ili
zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se!
Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni
muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici
neće baštiniti kraljevstva Božjega.“ (1 Kor 6, 9-10)
„Da,
Kristov smo miomiris Bogu, i među onima koji se spasavaju, i među onima koji
propadaju.“ (2 Kor 2,15)
„Ako
je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju, u onima kojima
bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost slave
Krista koji je slika Božja.“ (2 Kor 4,3)
Iz
ovog možemo zaključiti da nisu sve duše spašene, i da je to božanski objavljeno
(de fide). Stoga, jasno je da je von
Balthazarova teza pogrešna i protivna vjeri. Strogo govoreći, ona je heretična,
ili barem blizu hereze (proxima haeresi),
dok Crkva ne donese dogmu da ima duša koje su u paklu. Nažalost, u međuvremenu,
neokonzervativci i dalje misle da je von Balthasar bio konzervativac vjeran
pologu Objave.
