subota, 14. veljače 2015.

Zlatne riječi svetog Župnika arškog (I.)


ISPOVIJED


Bez sakramenta pokore bili bismo uistinu siromašni. Djeco moja, nemoguće je shvatiti dobrotu koju nam je Bog iskazao kad je ustanovio uzvišeni sakrament pokore.


Kad bi se prokletima u paklu moglo reći: „Stavit ćemo svećenika na ulazna vrata pakla. Svatko, tko želi svetu Ispovijed, može slobodno izići van…“ O kako bi se brzo pakao ispraznio, a raj bi dobio svoje nove stanovnike. Mi imamo još vremena i mogućnosti. Prokleti, nikada više!


PONIZNOST


Ono čega se đavao najviše boji, jest poniznost. Poniznost je velika pomoć u ljubavi prema Bogu, oholost velika zapreka na putu svetosti. Oholost je veza u lancu poroka, poniznost višestruka veza svih krijeposti.


Jednom su nekog sveca pitali: „Koja bi bila prva među krijepostima?“ On odgovori: „Poniznost.“ A druga? - “Poniznost.“ A koja bi onda bila treća? On ponovno odgovori: „Poniznost.“

MIR


Kako? Da se po križu može izgubiti mir? Baš je križ onaj koji nam mir mora posredovati. Sva naša bijeda proizlazi odatle što ne ljubimo križ!


POBOŽNOST


Vjera je često pogrješno shvaćena. Pogledajte, djeco moja, tu je, primjerice, osoba koja bi upravo trebala pristupiti svojim dnevnim dužnostima i obvezama. Međutim, ta je osoba nošena mišlju da treba vršiti velika pokornička djela, a pola noći provesti u molitvi. Kad bi ta osoba bila mudra, rekla bi samoj sebi: Ne! Tako ne smijem postupati, jer sutra neću biti u stanju ispuniti svoje obveze, bit ću pospan i mrzovoljan, svaka malenkost izazvat će u meni nestrpljivost, k tomu neću uspjeti izvršiti ni polovicu svojih obveza kao što bi to učinio da sam noću spavao.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.