četvrtak, 28. svibnja 2015.

Ne vaditi citate iz njihova konteksta


Citati utemeljitelja Svećeničkog bratstva svetog Pija X. kadšto se navode zbog čisto osjećajnih reakcija: zbog zabrinutosti ili strasti. Poseže se za jednim citatom da bi se obrazložio trenutačni stav, a onda se poseže za nekim drugim da se neku tezu obrazloži a posteriori. Što bi Nadbiskup mislio o onima koji tako prisvajaju njegove izreke? Što bi rekao onima koji gomilaju citat za citatom, a onda izvlače zaključke koji su više slični matematičkim jednadžbama? Budući da ne možemo govoriti umjesto preminulog Utemeljitelja Bratstva sv. Pija X., navest ćemo njegove vlastite riječi. U vrijeme njegova života bio je konfrontiran s ljudima koji su mu spise rabili kako bi s podignutim prstom nanjušili „protuslovlja“ ili su pak htjeli iskoristiti priliku za donošenje ishitrenih i stoga neurednih teoloških zaključaka.


Ne kažem da se između rečenica ne može uzeti jednu i onda je suprotstaviti nekoj drugoj rečenici, istrgati je iz konteksta i na ovaj način staviti mi u usta stvari koje tako nisam želio reći. Moguće je da sam katkad rekao prilično oštre rečenice, primjerice da je Koncil više ili manje raskolnički (šizmatički). U određenom smislu to je i točno jer tu postoji određeni prekid s Tradicijom. U tom smislu, dakle, u kojem Koncil predstavlja lom, prekid s Tradicijom, može se u određenom smislu reći da je raskolnički. Kada sam pak to izrekao, to nije trebalo definitivno značiti da je Koncil zbiljski, iz temelja bio raskolnički. To se mora razumjeti u kontekstu sa svim onim što kažem. Koncil je u toj mjeri raskolnički u kojoj pravi prekid s prošlošću: to je točno. To pak opet ne znači da je u strogom, teološkom smislu riječi raskolnički.

Ako se dakle izraze tako tumači, može se reći: „Tako! Ako je Koncil raskolnički, onda je papa koji ga je potpisao raskolnik i svi biskupi koji su potpisali Koncil jesu raskolnici i ni u kojem se slučaju s njima ne smije imati posla.“ To su krivi nazori. To je ludo, to nema smisla!

Poradi toga sam u „Cor Unum“ [glasniku za članove Svećeničkog bratstva] objavio ovaj članak o vjeri. Ne znam jeste li pročitali komentar o snazi, djelovanju vjere od patera Bernarda, komentar o članku svetog Tome Akvinskoga. On preuzima duh svetog Tome Akvinskoga kada točno pokazuje nevjeru kod vjernika, kada pokazuje da postoji pogibao u vjeri, da postoje mnogi vjernici o kojima bi se reklo: „Oh! On nema više vjeru, poganin je, bezbožac“. Ako tako želimo, u određenoj mjeri jer su to ljudi koji više ne žive vjeru, koji svoju djecu ne odgajaju kršćanski, ljudi koji misle poganski, svjetovno, materijalistički i na sve druge moguće načine. Onda se kaže: „Oni nemaju više vjeru!“ Može li se zbilja reći da su izgubili vjeru? Nešto je drugo ne imati više duha vjere, ne živjeti više svoju vjeru i ne imati više vjeru – to su različne izjave. Opasno je primijeniti odmah ove stvari na nekoga jer po krštenju i dalje imaju djelovanje, snagu vjere. Imaju snagu i djelovanje vjere ali ih ne primjenjuju, ne prakticiraju ih. To je nešto drugo!“


(Nadbiskup Lefebvre na duhovnim vježbama za svećenike 1980.)

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.