„Kod
vas, zahvaljujući dobrom državnom ustavu, Crkva, koju ne ometa
nikakva zakonska veriga i koju štiti opće pravo i pravednost sudova
od nasilja, postigla je zajamčenu slobodu življenja i djelovanja
bez zaprjeke.
Sve
ove konstatacije su istinite; no ipak se valja štititi od jedne
zablude: da se iz toga ne zaključi da je najbolja situacija za Crkvu
ona koju ona ima u Americi ili da je također uvijek dopušteno i
korisno razdijeliti načela građanskih stvari od načela sakralnih
stvari i odvojiti ih kao u Americi.
Jer
ako je katolička vjera kod vas poštovana, ako uspijeva i ako se čak
proširila, to valja posvema pripisati božanskoj plodnosti koju
Crkva uživa tako da se ona, ako se tomu nitko ne suprotstavlja, ako
joj ništa ne stvara zaprjeku, sama od sebe umnaža i raste; no ipak
bi donijela još veće plodove kada ne bi samo uživala slobodu, nego
i naklonost zakona i zaštitu javnih vlasti.“
(Papa
Lav XIII., Enciklika Longinqua
Oceani
od
6. siječnja
1895.)
