utorak, 26. siječnja 2016.

Dom Columba Marmion: Tko je dijete Božje?


Na blagdan Bogojavljenja (6. siječnja) papa je Franjo katolike diljem svijeta iritirao kratkim videozapisom u kojemu se zalaže za jačanje međuvjerskog dijaloga među ostalim između kršćana, muslimana, budista i židova. Središnja izreka videozapisa glasi: „Svi smo djeca Božja!“

Ovo se papinsko mišljenje mora prosuđivati prema Svetom pismu koje svima koji vjeruju na neki način nipošto bez razlike ne dodjeljuje Božje posinstvo, nego primanje ovog nezasluženog dara uvjetuje prihvaćanjem utjelovljenoga Sina Božjega:

„Bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.“ (Iv 1,13). Prema tome, naš Gospodin obećava spasenje onima koji vjeruju u Njegovo Božje posinstvo i prime krštenje u ime Presvetoga Trojstva, „a tko ne uzvjeruje, osudit će se“ (Mt 16,16). Iz toga proizlazi da nije međuvjerski dijalog, nego misija, propovijedanje istine dužnost koju je Krist povjerio svojoj Crkvi.

Temeljni je aksiom cijelog duhovnog učenja znamenitog benediktinskog monaha dom Columbe Marmiona (1858.-1923.) da čovjek postaje dionikom Božjeg posinstva samo sudjelovanjem u Kristovom sinovstvu prema Ocu i to pritjelovljenjem Mističnom Tijelu Kristovu tako da nije zamislivo Božje posinstvo odvojeno od Krista.

U sljedećem su tekstu dokumentirane dom Marmionove pouke koje posvema odgovaraju katoličkoj dogmi, predaji i Svetom pismu. One su kadre unijeti svjetlo u pomutnju koja je izazvana papinskim videozapisom. Citiramo iz „Die geistilche Lehre Dom Marmions“ od Marie-Michael Philipona OP, Herder 1955.:

„Cijela naša svetost sastoji se u tome da postanemo po milosti ono što je Isus Krist po naravi, naime dijete Božje.“(1) – „Izvor je ovoga posinstva vjera u Isusa Krista, a sakrament je ove vjere krštenje. Ova vjera u Isusa Krista nije puko teoretsko prihvaćanje njegova božanstva, to je praktična vjera koje nas u klanjanju baca preda nj ničice kao što to učini slijepac od rođenja: 'Vjerujem, Gospodine! I baci se ničice preda nj.' To je vjera koja se dalje razvija u nadi i ljubavi, koja se uvijek umnaža sve dok Isus ne postane životom i jedinim izvorom našega djelovanja: 'Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.' (Gal 2,20)“ (2)

„Kako nam Isus Krist priopćuje svoj božanski život? On nam ga priopćuje, čineći nas sličnima samomu sebi, čineći nas djecom Božjom. Ako je Isus Hram Božji, pun darova Duha Svetoga, ako je on svetac svetaca, onda je njegovo Božansko sinovstvo izvorom svega. Na isti je način naše svojstvo djece Božje izvorom svih naših milosti i svih Božjih darova. 'U ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu' (Ef 1,5). Po ovome posinstvu prestajemo biti 'tuđinci i pridošlice' (Ef 2,19), postajemo 'baštinici Božji, a subaštinici Kristovi' (Rim 8,17).“ (3)

„Ovaj božanski život…silazi na nas od vječnoga Oca preko Isusa Krista. 'Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi' (Iv 5,26). 'Doista, od punine njegove svi mi primismo' (Iv 1,16). Otac to priopćuje u punini svojemu Sinu u vječnom rađanju… Isus nije ovaj božanski život samo za sebe samoga. On je naša svetost. „Koji nama posta mudrost od Boga…' (1 Kor 1,30). On je glava, a mi smo njegovi udovi, on je došao da nam priopći svoj božanski život. 'Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju' (Iv 10,10). 'Ja sam Život' (Iv 14,6). Božji se plan dakle sastoji u tome da po Isusu njegovi udovi postaju dionicima Božanskog života koji je u svojoj punini priopćen njemu: 'Od punine njegove svi mi primismo.' (Iv 1,16).“ (4)

Bog je „Krista predodredio da bude 'prvorođenac među mnogom braćom' (Rim 8,29) jer on po naravi, a mi po posvojenju 'djeca se Božja zovemo i jesmo' (1 Iv 3,1). Snagom milosti posinstva 'naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom' (1 Iv 1,2; 1 Kor 1,9). Tako postajemo 'baštinici Božji, a subaštinici Kristovi' (Rim 8,17).

Ovo uzvišenje naše naravi nad samu sebe prouzročuje se u nama jednom stvorenom milošću koja je korijen i izvor cijelog našega nadnaravnoga dostojanstva i sve milosti koja „odozgor, silazi od Oca svjetlila' (Jak 1,17). Milost nije ništa drugo nego ovaj božanski dar koji ljude uzdiže na dostojanstvo 'djeteta Božjega' na temelju prihvaćanja djeteta i koja mu pomaže odgovoriti ovom uzvišenom daru.“ (5)

Izvor: „Die geistliche Lehre Dom Marmions“ od Marie-Michel Philipon OP, Herder, 1955.

(1) S.85
(2) S.79
(3) S.79
(4) S.78
(5) S.40