četvrtak, 6. listopada 2016.

Nepoznati apostolat u Aziji


Dragi prijatelji i dobročinitelji,

već mnogo godina navikli ste primati redovite vijesti o našem apostolatu u onim zemljama Azije u kojima je ustanovljeno Bratstvo: u svakom broju „Apostola“ koji je pjesma hvale i zahvale za nebrojene božanske blagoslove, posebno na Filipinima i u Indiji. Posljednjih godina svjedočili smo čudotvornom razvoju Militia Immaculatae u cijeloj Aziji; naša Gospa vidljivo se brine za svoju voljenu djecu i daje im duh žrtve i apostolske revnosti: svakoga tjedna broj vitezova raste i Njezina mala vojska u Aziji broji skoro 3000. Najrevniji vitezovi na Filipinima aktivni su članovi Marijine legije koji provode mnoge sate svaki tjedan da vrate ljudima katoličku vjeru i život; oni se posebno ističu kao kateheti među djecom i mladima. Mnogi vitezovi po cijeloj Aziji uključili su se u križarsku vojnu: oni mole jedan za drugoga na nakane koje je svaki od njih naveo. Nakon nekoliko mjeseci vidimo da je taj molitveni apostolat neizmjerno ugodio našoj Gospi, stoga su mnoge molitve uslišane.

Međutim, dopustite mi da vas u ovom broju „Apostola“ izvijestim i da od vas zatražim posebne molitve za naš apostolat u zemljama koje ne smijemo javno razotkriti. U nepreglednoj Aziji postoji popriličan broj zemalja gdje kršćanska religija nije dobrodošla (da se blago izrazimo), a Azija se prostire od Arapskog poluotoka do Filipina i Japana. Mislim da će vam biti zanimljivo saznati o našem novom i do sada skoro nepoznatom obliku našeg misionarskog djela.

Razumijete da moramo biti krajnje diskretni i zbog sigurnosti našeg apostolata i zbog sigurnosti vjernika, stoga ćete nam oprostiti što ne otkrivamo mjesta i imena. Ali da započnemo: kako ljudi, u zemljama u kojima ne postoji katolička tradicija pa čak niti službeno ustanovljena i prepoznata Katolička crkva, uspiju čuti za nas? S nekim rijetkim iznimkama, jedini način kako primiti informaciju je internet. Mladi student otkrije ljepotu gregorijanskog korala; dok želi saznati sve o njemu, krene u potragu i klikne na prvu poveznicu koja se pojavi na ekranu: radi se o stranici FSSPX-a. Zahvaljujući tom kontaktu, već prije nekoliko godina, moj prethodnik p. Couture neočekivano je pronašao čitavu grupu zainteresiranu za tradicionalnu vjeru. Skoro svaki tjedan primamo molbe s raznih mjesta: većina od njih su mladi obrazovani ljudi, dobro upoznati s modernom tehnologijom i mogućnostima interneta: bez toga, oni ne bi mogli proći službenu cenzuru koja blokira sve određene vjerske stranice. Njihova pitanja su različita, ali tema njihovih interesa je cijeli tečaj apologetike: Božje postojanje, jedina prava religija, božanska objava, osoba i čudesa našeg Gospodina Isusa Krista, katolički nauk o sakramentima, razlika između kršćanskih religija, moralni nauk Crkve, itd.

Ispočetka smo posjećivali te lokacije jednom svaka 3-4 mjeseca s uvijek jednakim rasporedom: u F. bi se susreli sa skupinom od oko 10-20 većinom mladih ljudi subotom ujutro u 9 sati. Susret bi često završio u ponoć: 2–3 predavanja o posebnoj temi koju su prethodno zatražili, poput uobičajenih molitvi, vježbe pjevanja, ispovijedi, obučavanje ministranata, sveta Misa, pitanja i odgovori. Ovo posljednje trajalo bi najdulje i bilo bi najuzbudljivije: svi mogu postavljati pitanja. Neki od njih čak su dobili nadimke ,,ispitivači”: najdulji susret trajao je oko 4 sata.

Sjećam se kada sam prvi put s dvama mladićima imao probu ministriranja. Rekao sam ostalim vjernicima da sada mogu imati pauzu od pola sata. Ali na moje iznenađenje, svi su došli iz sobe za sastanke do improviziranog oltara sa svojim mobitelima i snimali kamerama, i muškarci i žene. Bili su vrlo uzbuđeni kod svakog objašnjenja: kako poklecati, kako držati ruke, kako premještati Misal, dodavati vodu i vino, zvoniti, itd. Taj jednostavan primjer pokazuje koliko su veliko zanimanje imali za svetu liturgiju koju su zaista htjeli upoznati i naučiti. Svaki sljedeći posjet mogao sam primjetiti kako su svi bili sve bolje i bolje upoznati s tekstovima i ceremonijama svete Mise. To je jedino moguće ako su studirali i razmatrali o Misi kod kuće.

Gregorijanski koral je drugi pristup: netko bi mogao prigovoriti da je taj način pjevanja vrlo različit od njihovog i njima potpuno nepoznat. Međutim, većinom u tom području mogu čuti komentare poput ,,atmosfera neba“, ,,sveto pjevanje“, ,,glazba koja umiruje, oslobađa, otvara prema nadnaravnom svijetu“, itd. Stoga su od našeg prvog pastoralnog posjeta svećenici redovito služili pjevanu Misu s kađenjem i potpunim gregorijanskim napjevom od Introitusa do Ite Missa est.

Još jedan vrlo zanimljiv fenomen su ispovijedi. Od početka su svi odlučili služiti se prevoditeljem i nitko nije imao problem ispovijedati svoje grijehe i učiniti životnu ispovijed koju bi prevodio bližnji katolik. Kada su svećenici inzistirali na služenju papirićem za ispovijed (gdje je popis grijeha napisana na njihovom jeziku i na engleskom), većina je prigovarala: oni moraju objasniti svećeniku koji je njihov problem.

Dopustite mi da završim s anegdotom: jedna od naših vjernica čekala je svoje drugo dijete. odjednom su se pojavile neke komplikacije: život bebe bio je u opasnosti i trebala je prema savjetu liječnika biti pobačena. Vjernici zajedno s njezinim suprugom i njihovim roditeljima obećali su izmoliti 1000 krunica za sretan porod i zdravlje djeteta. Unatoč svim očekivanjima liječnika, dijete je rođeno bez većih komplikacija i dječak je vrlo zdrav, a ja sam imao povlasticu krstiti ga.

Jednog dana me je dvadesetdvogodišnji student kojeg sam vidio prvi puta, upitao može li ministrirati kod Mise. Pitao sam ga zna li ministrirati. Rekao je: ne još dobro, ali dat ću sve od sebe. U stvari, nikada prije nije ministrirao na tradicionalnoj Misi i sudjelovao je na svetoj Misi jednom samo mjesec dana prije (s drugim svećenikom FSSPX-a). Tako sam pristao, ali mislio sam si u sebi: to će sada biti krasna zbrka! Nisam mogao vjerovati svojim očima: mladić je ministrirao na svetog Misi tako savršeno, da bi bogoslovski ceremonijar teško to mogao učiniti bolje. On je jednostavno snimio prošlu Misu i zatim naučio kako ministrirati.

Očigledno, jedan od najvažnijih načina širenja i čuvanja prave vjere je dobra katolička literatura koja, naravno, nije dostupna. Stoga su ti vjernici uvijek vrlo zaposleni zapisujući sve što mogu čuti od svećenika: katekizam, propovijed, pa čak i njegove opomene kod ispovijedi. Najvažniji apostolat je prevesti na njihov jezik glavnu katoličku i tradicionalnu literaturu, što traži ogroman trud od onih koji dobro znaju strani jezik – a njih je samo nekolicina: „To je moj doprinos! Ja nemam novaca, ali svaki dan provedem jedan sat prevodeći tekstove koje sam primio da učinim svetu tradiciju bolje poznatom među svojim ljudim!“

Bila je velika utjeha održati Duhovne vježbe svetog Ignacija, vjerojatno prvi puta u posljednjih 80-100 godina. Rezultat je svugdje isti: veliko produbljivanje vjere i revnosti; 4 od 11 sudionika razmišljaju o pozivu. Ta posljednja činjenica je najznačajnija: oni su savršeno upoznati s ogromnim poteškoćama i opasnostima povezanima s nasljedovanjem poziva našeg Gospodina. Međutim, nijedan od njih ne pokazuje ni najmanje oklijevanje: ako je to volja Božja, božja Providnost „učiniti će čak i nemoguće – mogućim“.

Dopustite mi da vas zamolim, dragi prijatelji i dobročinitelji, da molite posebno za rastući apostolat u toj zemlji, gdje smo skoro svaki puta zamoljeni posjetiti nova mjesta i gdje nalazimo gladne duše koje traže “kruh istine“. Molimo vas da molite za više “radnika u Gospodinovom vinogradu“. Na kraju, ljubazno se sjetite nas, vaših misionara, koji rade u teškim i ponekad opasnim uvjetima: samo zahvaljujući vašoj velikodušnošću možemo posjetiti takva mjesta...

Srdačni pozdrav i obilni blagoslov,

p. Karl Stehlin


Izvor: Apostle - službeni glasnik Azijskog distrikta FSSPX-a, srpanj 2016.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.