utorak, 1. ožujka 2016.

Biskup de Galarreta: "Mislim da će Papa ići putem jednostranog priznanja"


Biskup Alfonso de Galarreta održao je predavanje na Bailliju, u blizini Versaillesa, 17. siječnja 2016. Izložio je trenutnu situaciju Crkve i obavijestio slušatelje o trenutnom stanju odnosa između Rima i Svećeničkog bratstva sv. Pija X. On je bio na čelu teološke komisije Svećeničkog bratstva sv. Pija X. u doktrinarnim raspravama s Rimom između 2009. i 2011. god. Ovdje su najznačajniji izvatci iz njegovog predavanja koje je zapisao DICI.

Pogoršanje vjerske krize koja izaziva javne reakcije

U prvom dijelu, biskup de Galarreta primjećuje da se u Rimu razvija „želja za izvlačenjem svih zaključaka sadržanih u načelima Drugog vatikanskog sabora." Budući da su saborske ideje ekumenizma, vjerske slobode i kolegijalnosti sada prihvaćene, rimske vlasti smatraju da je već i nauk o moralu zahvaćen nekim oblikom evolucionizma: "To već vrijedi za dogmu, za istinu (prema progresivcima); to već vrijedi za ekumenizam, vjersku slobodu, kolegijalnost, sav liberalni revolucionarni duh ... pa zašto ne i za nauk o moralu? U osnovi, nedosljedno je ne primjenjivati evoluciju i na moral", i potonji je pozvan na prilagođavanje "ljudskom životu, običajima, zakonima, mijeni stvari...".

Ipak je argentinski prelat priznao da se u suočavanju s tom katastrofom pojavljuje reakcija: "Sada se, u današnjoj službenoj Crkvi, počinju javljati reakcije. I to reakcije koje idu u dubinu jer neki počinju shvaćati da ipak postoji doktrinarni problem, pitanje vjere. Oni shvaćaju da je problem u pokoncilskom i koncilskom Učiteljstvu. Oni počinju postavljati pitanja i, što je vrlo važno, oni razumiju da je radi suprotstavljanja ovom potpunom raskidu s tradicijom potrebno reagirati i nužno se suprotstaviti vlastima koje su promicatelji takvih zabluda. Tako vidimo kardinale, biskupe, svećenike i laike koji počinju reagirati na dobar način i u vrlo dobrom smislu pa čak ponekad i vrlo čvrsto."

Dvostruki rimski prijedlog: doktrinarni i kanonski

Biskup de Galarreta onda pokazuje da je Kongregacija za nauk vjere u ljeto 2015. godine dala prijedlog osobne prelature uz prijedlog doktrinarne izjave. On je obznanio da je "Generalni poglavar poslao dva rimska teksta svim visokim poglavarima i nekim teolozima Bratstva kao i biskupima, kako bi napravili analizu i dali mu svoja mišljenja".

Što se tiče prijedloga doktrinarne izjave, argentinski biskup priznaje: "Ono što vidimo u doktrinarnoj izjavi je da nema ispovijesti vjere kardinala Ratzingera. Rimske vlasti od nas zahtijevaju Ispovijest vjere Pija IV., to jest, ispovijed vjere Tridentskog sabora. Zatim je u prethodnom prijedlogu bio odlomak o vjerskoj slobodi. Uklonili su taj uvjet. Ekumenizam je maknut. Za [novu, op. ur.] Misu su od nas tražili da priznamo valjanost i zakonitost. Sada traže da priznamo valjanost novih sakramenata, nove Mise, u skladu s tipskim izdanjem, izvornog latinskog izdanja. To je Bratstvo uvijek priznavalo. Vidite, oni uklanjaju uvjete da bi pokušali doći do sporazuma."

Zatim biskup de Galarreta navodi da je Generalni poglavar želio na rimski prijedlog da se Bratstvo prizna "takvo kakvo jest" odgovoriti unaprijed poslanim odgovorom koji neće biti neodređen: "Biskup Fellay je rekao: „prije nego što odgovorim na prijedlog Kongregacije za nauk vjere, pisat ću im, prilično iscrpno, kako bih pojasnio kakvi smo i kako djelujemo, što propovijedamo, što činimo, što ne činimo i što nismo spremni učiniti“ - da bismo znali je li Bratstvo prihvaćeno "kakvo doista jest“."

Argentinski prelat je onda iznio svoje zadrške zbog osnovnog doktrinarnog razloga: "Oni prije svega očekuju i uvijek nas žele navesti da prihvatimo, barem nekako, barem načelno, Drugi vatikanski sabor i njegove zablude." I dodaje da se ta rimska želja nalazi u praktičnom smislu u kanonskom prijedlogu: "Tu je uvijek, na ovaj ili onaj način, podvrgavanje u odnosu na rimske dikasterije ili u odnosu na biskupe." To ga navodi kazati da bi osobno odbio rimske prijedloge: "Za mene je isključen sporazum sa sadašnjim Rimom". On navodi da je riječ o razboritom odbijanju koje diktiraju okolnosti - u nedostatku jamstava potrebnih za život Bratstva - i želi se jasno razlikovati od onih čije je odbijanje apsolutno:

"Mi ne odbijamo, vidite, mogućnost sporazuma s Rimom apsolutno i teoretski. To je ono što nas razlikuje od 'otpora'. Za njih je to načelo. To je doktrinarno pitanje: "Ne možete priznati mogućnost dogovora s Rimom, ako niste liberalni." To nije naš stav. Moramo ponoviti: to nije bio stav nadbiskupa Lefebvrea. On je potpisao protokol sporazuma s Rimom. I u to vrijeme, čak i kad je sporazum prekinuo nakon protokola, biskup je rekao: "to je zato što ne postoje uvjeti za naš opstanak, za našu zaštitu." Jer nas oni žele prevariti, ne žele nam dati tradiciju, jer nas žele odvesti natrag do Drugog vatikanskog sabora. To je zato što ne postoje uvjeti. On je rekao: "Da su mi dali uvjete, uvjete koje sam stavio, potpisao bih." To je nadbiskup Lefebvre rekao nakon posvećenja. I rekao je: "Ako sam potpisao protokol za sporazum, to je zato što nije bilo ništa u suprotnosti s vjerom. Ni u sadržaju ni u činu potpisivanja. To je očito. Tako smo i dalje na toj liniji."

Palača Kongregacije za nauk vjere

Prema jednostranom priznavanju Bratstva?

U drugom dijelu, a iza prijedloga Kongregacije za nauk vjere, biskup de Galarreta javno kaže da misli da bi papa uskoro mogao postići dogovor sa Svećeničkim bratstvom svetog Pija X:

"Prije mislim, a to je druga strana stvari, da ovaj Papa koji kaže svakome tko to želi čuti da smo mi katolici, koji govori i ponavlja da je Bratstvo katoličko, da nas on nikada neće osuditi, pa mora riješiti naš „slučaj“. Mislim da - a već ide u tom smjeru - kad vidi da nema sporazuma s Kongregacijom za nauk vjere, mislim da se neće osvrtati na bilo kakve doktrinarne, teoretske, praktične zahtjeve, ili bilo što ... On će sam poduzeti korake, u smislu priznavanja Bratstva. On je već počeo, on će jednostavno nastaviti. Sada ne govorim ono što bih želio, govorim ono što predviđam. Predviđam, mislim da će Papa ići putem jednostranog priznavanja Bratstva, i to činom prije nego pravnim ili kanonskim pristupom."

Biskup de Galarreta priznaje da bi "to priznanje doista imalo dobar, povoljan učinak: to je izvanredno apostolsko otvaranje, imat će izvanredan učinak". No, dodaje da će postojati dva rizika: rizik stvaranja unutarnje podjele i rizik uvjetovanja našeg propovijedanja u određenim okolnostima. I pita se : "Bit će potrebna mudrost, izvanredna razboritost, čvrstoća, izuzetna jasnoća. Jesmo li sposobni za to?"

Argentinski prelat odgovara tražeći nadnaravno povjerenje u suočavanju s takvim slučajevima: "Ako nam to Providnost šalje, imat ćemo i sve potrebne milosti da prevladamo teškoće i da se ispravno nosimo s njima, ali naravno, samo ako do toga nije došlo po našoj volji, nego nam se [po božanskoj volji] nametnulo. Ako imamo jasne ideje, možemo ih iskoristiti za dobro. No, u tom hipotetskom slučaju – dajem vam svoje mišljenje o pretpostavkama, zar ne? - u tom slučaju mislim da ćemo imati potrebne milosti da možemo ustrajati i činiti dobro, koje moramo činiti u svetoj Crkvi. Dobri Gospodin nas se nikada neće odreći, prestati nam davati sredstva da ustrajemo u vjeri i u stvarnoj borbi, ako mi uvijek ostanemo u vjeri, u nadi, u ljubavi, u snazi ispovijedanja vjere, u svakodnevnom posvećivanju."

Strah od rizika i povjerenje u Božju providnost

I da zaključim nakon iznesene primjedbe: "Reći ćete mi: u tim slučajevima, postoji rizik!" - Da, naravno. U životu postoje mnogi rizici, u ratu ih je još više. Mi smo u ratu. Dakle, bit će ono što dobri Bog želi. Uzdam se u Providnost i imam potpuno povjerenje u ljubav našega Gospodina Isusa Krista prema svetoj Crkvi. Dakle, ako je ne tražimo, čak i ako se ona dogodi, mislim da ne bismo trebali paničariti. Ništa se ne mijenja. To je ista borba koja se nastavlja, ista linija. Jednostavno, radi se o korištenju tog slobodnog prostora koji nam je ostavljen. U ratu, ako neprijatelj napusti rovove, treba ih zauzeti; ako se povuče, treba krenuti naprijed. Nećete ostati kući pod izgovorom da postoje rizici. Moramo raditi stvari oprezno, a poslije treba hrabrosti. A pogotovo mi, moramo imati povjerenja u Boga. To je borba za Boga. To je Božja borba. Imamo povjerenja u Njega i u Presvetu Djevicu Mariju."

"Osobno nisam uopće zabrinut s obzirom na budućnost Bratstva i Tradicije; naprotiv, u odnosu na budućnost društva, naših nekad katoličkih naroda, pa čak i službene Crkve, da, zabrinut sam i pesimističan. Očekuje se da će se to mijenjati na gore. Upravo kada dođemo do još beznadnije situacije, ekstremne, tu je intervencija Providnosti, Božja intervencija koji uvijek ima svoja božanska sredstva. Naš Gospodin je uvijek gospodar događaja, povijesti. I to ne samo u cjelini, nego i pojedinačno. Dakle, ako nam Evanđelje govori da nam ni vlas s glave ne pada... da su sve vlasi na našoj glavi izbrojene, da ni jedan vrabac ne pada bez Božjeg dopuštenja (usp. Mt 10, 29-30), mislim da moramo ostati i dalje vrlo mirni. Tako ćemo pravedno prosuditi o objektivnim stvarnostima i zadržat ćemo ne samo uravnotežen odnos nego onaj katolički, kršćanski i sveti. To je mudrost koju nam je prenio nadbiskup Lefebvre, taj katolički stav. Možemo vrlo dobro zadržati ovu liniju danas u sadašnjoj situaciji u svetoj Crkvi, kao i u svim slučajevima do kojih će uskoro doći."

(Izvor: DICI, br. 331 od 02/26/16)

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.