U jednom
intervjuu od 9. ožujka mons. Bernard Tissier de Mallerais, pomoćni
biskup Bratstva sv. Pija X,. odlučno progovara o Papinom videozapisu od 6. siječnja i očituje svoje ogorčenje.
Mons. Tissiera de
Malleraisa posvetio je za biskupa mons. Lefebvre 1988.
godine. Pristao je odgovoriti na pitanja MPI-a (Média Presse Info)
glede prvog Papinog videozapisa objavljenoga u mjesecu siječnju
2016. Zahvaljujemo mu za njegove jasne nedvosmislene riječi kakve i
trebaju biti riječi katoličkog biskupa.
Preuzvišeni,
papa je Franjo objavio jedan videozapis kako bi izrekao svoje želje
i molitvene nakane. U ovome videozapisu vide se jedan musliman,
budistica, židov i katolički svećenik. Svatko u rukama drži
simbole vlastite vjere. Što treba reći katolički biskup glede
takvog videozapisa?
Katolički biskup
treba biti duboko zgranut videozapisom pape Franje od 6. siječnja
2016. To je nedopustivo. Nisu toliko sablažnjive Franjine riječi,
nego snaga slika koje je on sam stvorio, sablažnjivih u pravom
smislu riječi, koje vode u zabludu, u krivovjerje. Ponajprije lažno
zajedništvo u vjeri u Boga, tog katoličkog svećenika, tog rabina,
tog muftije i te budistice izrečeno je slikama kao da je to Papino
mišljenje.
Pa kakvo to
zajedništvo može postojati između jedinog Boga, Presvetoga
Trojstva, Boga koji je postao čovjekom i onih koji niječu
trojstvenost božanskih osoba, utjelovljenje Boga Sina, Otkupljenje
po Njegovu Križu kao i samo Božje postojanje?
S druge strane,
muftija očituje svoju vjeru u „Boga, Alaha“, jasno označavajući
razliku, opreku između njegovog Boga i pravoga Boga, kršćanskoga
Boga. Budistica kaže samo: „pouzdajem se u Budu“, jer Buda nije
Bog i za nju ne postoji Bog. Ovo se lažno zajedništvo dakle samo od
sebe rasplinjuje. No ono gledatelju daje uvjerenje u mogućnost
pomirbe ovih religija. Simboli koje svatko nosi na koncu prizora:
katolički svećenik Dijete Isusa, židovski rabin svoju menoru
(sedmokraki svijećnjak koji simbolizira Stari zavjet za koji mi
kršćani znamo da je dokinut), muslimanski muftija: svoju brojanicu
Alahovih imena; a budistica: svojega Budu; po svojoj su usporedbi
ispovijedanje vjerskoga indiferentizma preko slika, a to čini Papa.
A ovo je krivovjerje
već 1832. godine osudio papa Grgur XVI. prema kojemu „bi se moglo
postići vječno spasenje zahvaljujući bilo kojoj vjeroispovijesti“.
Dakle, imamo papu koji širi krivovjerje; ja ne sudim njegov grijeh,
ja ustvrđujem da širi krivovjerje.
Papa Franjo ondje
tvrdi: „Ne smijemo prestati moliti za ovu nakanu i surađivati s
onima koji misle drukčije“. Nije li to možda smisao koji moramo
pripisati rečenici „mir ljudima dobre volje“ jer mnogi ljudi
mogu biti dobre volje, a da nisu kršćani?
Franjo je točno
rekao: „Mnogi misle drukčije, osjećaju drukčije, traže Boga ili
pronalaze Boga na različite načine“. Dakle, malo je važna
stvarna Božja stvarnost, važan je „feeling“, svačiji osjećaj
s obzirom na Boga ili na vjeru. Svaki čovjek sebi stvara Boga po
vlastitome ukusu. A potom Franjo ne daje nikakav sud o takvome
relativizmu, takvome modernizmu. Imamo papu koji dopušta širenje
religije po svačijoj mjeri. To on definira „traženjem“ istine.
Ali Istina je jedna, to je naš Gospodin Isus Krist koji sam kaže:
„Ja sam Put, Istina i Život“ (Iv 14,6). Samo Utjelovljena Riječ,
jedini Spasitelj ljudi jest Istina. Dobra volja onih koji ostaju u
neznanju i koji griješe ne spašava ih. Dobra volja ne spašava
nikoga, samo Istina spašava.
Što misliti o
ovom Papinoj rečenici: „O ovom mnoštvu, o ovom dugom nizu
religija postoji samo jedna sigurnost: svi smo mi djeca Božja“?
Po naravi, poradi
istočnoga grijeha kojim su obilježeni svi ljudi od svoga začeća u
majčinoj utrobi (osim Djevice Marije), svi smo mi „djeca gnjeva“
(Ef 2,3); a „zbog velike ljubavi kojom nas Bog uzljubi [nas
kršćane], koji nas oživi zajedno s Kristom“ zahvaljujući
krštenju i darovano nam je dostojanstvo djece Božje.
Samo su krštenici,
u užem smisli „djeca Božja“ i „zajedničari božanske naravi“
(2 Pt 1,4), urešeni milošću posvetnom, kadri reći Bogu,
zahvaljujući Duhu posinstva, „Abba, Oče“ (Rim 8,15). Jasno
tvrdeći o pripadnicima svih vjeroispovijesti da smo „svi djeca
Božja“, Franjo ne samo da potvrđuje nekakav nesporazum, nego
zabludu i u svakome slučaju širi krivovjerje. Dakle, imamo papu
koji raširuje krivovjerje, ponovno. Ja ne kažem „krivovjernika“,
nego promicatelja krivovjerja.
Papa zaključuje
riječima „Pouzdajem se u vas da ćete širiti moju nakanu za ovaj
mjesec: 'Da iskreni dijalog među muževima i ženama različitih
vjeroispovijesti donese plodove mira i pravde'. Pouzdajem se u vašu
molitvu“. Zar ta želja nije posve pohvalna? Zar mir nije uvod,
preduvjet vedre evangelizacije?
Plodovi mira i
pravde jesu samo plodovi našega Gospodina Isusa Krista, njegova
križa, njegova kraljevstva. Izvan njega, Kneza mira, mogu postojati
samo ratovi i nepravde. Samo je kršćanski društveni poredak
izvorom mira, nutarnjega mira narodā i međunarodnoga mira. Stoga
valja ponajprije evangelizirati da se može širiti civilizaciju i
pomirbu. Papa Pio XI. imao je ovo lijepo geslo: „Kristov mir u
Kraljevstvu Kristovu“. To je ono što bi papa Franjo trebao
potvrđivati i oživljavati. Izvan toga, njegove su riječi samo dim
na vjetru.
Vaš govor izriče
duboko neslaganje – ako ne i pravu pravcatu suprotstavljenost –
prema Papi. A da niste Vi prestrogi?
Ni ja, ni nitko od
moje braće, članova Svećeničkog Bratstva sv. Pija X., ni bilo
koji član katoličke obitelji, nego sam naš Gospodin Isus Krist
kori nevjernosti i sablazni onoga koji je danas njegov Namjesnik,
Petrov nasljednik. Ono što je Isus govorio Petru moleći da mu vjera
ne malakše, Isus govori danas i Franji: „Pa kad k sebi dođeš,
učvrsti svoju braću!“ (Lk 22,32). Učvršćuj ih u vjeri! Neka se
papa Franjo složi sa svojim božanskim Učiteljem i mi ćemo ga
slijediti.
