ponedjeljak, 7. ožujka 2016.

Istinita i lažna ukazanja


Bog ne uobičava intervenirati na izvanredan način bez očitog razloga. Ako je poruka koja se prima banalna i ne donosi ništa novo, nego ponavlja opća mjesta i riječi iz prošlih ukazanja, tada je sumnjiva. Prisjetimo se k tome da autentično ukazanje mora biti istinito, dobro i dostojno Boga u svakome svojemu dijelu, iluzorno ili đavolsko ukazanje naprotiv nikada nije posve zlo. Obmana katkad ide vrlo daleko i oponašanje i krivotvorenje može pokazati bitne sličnosti s autentičnim božanskim očitovanjima.

Crkvena nam povijest daje poznate primjere. Takav je bio u XVI. stoljeću primjer jedne Aimée Pignolet de Fresnes, redovničkog imena Magdalena od Križa – Madeleine de la Croix (1810. – 1889.), franjevke iz Cordobe koja se od djetinjstva zavjetovala đavlu i koja je trideset i osam godina obmanjivala najveće teologe, biskupe, kardinale izigravajući osobu s izvanrednim karizmama.

Blažena Marija od Utjelovljenja
Magdalena od Križa



 












Primjer Nicole Tavernier u Parizu, tijekom nevolja s Ligom (udrugom francuskih katolika u XVI. stoljeću; napomena prevoditelja), može biti možda još  više zapanjujući. „Ona je imala ugled svetice i čudotvorke. I zbilja, proricala je budućnost, imala je ekstaze, viđenja i objave i činila je neporeciva čudesna djela. Postila je i govorila bez pozerstva o nužnosti vršenja pokore kako bi se izišlo iz uvjeta u kojima se čovjek nalazio. Nagoviještala je da će se, ako se ljudi pokaju za vlastite grijehe, vidjeti kraj nedaća u javnom životu. Na njezine poticaje ljudi su se ispovijedali i pričešćivali. U raznim francuskim gradovima čak su se organizirale procesije. I ona sama dala je organizirati jednu takvu procesiju u Parizu na kojoj je sudjelovao parlament koji je pratio dvor i velik broj građana. Ali brzo ju je blažena Marija od Utjelovljenja (1566. – 1618.) uspjela demaskirati, pokazujući da je zloduh bio autor svega toga; vidjele su se čudesne stvari jer je on znao izgubiti malo da zaradi puno.

To znači da je u domeni izvanrednih fenomena sotonina moć golema. S dopuštenjem Božjim on ima moć ukazati se pod obličjem „anđela svjetla“ i čak ukazati se pod vanjskim obličjem našega Gospodina ili Djevice Marije, kao što je činio u Lourdesu pred pedesetak vidjelaca nakon ciklusa ukazanja Bernardici Soubirous (1844. – 1879.). On dakle može činiti [brojne] vrste [prividnih] čudesa i obmana: ekstaze, levitacije, svjetlosne fenomene, neuobičajene zvukove, proricanja, govoriti u jezicima, ne propuštajući ni pobožne razgovore i pozive na strožu askezu. Ustupci istini i dobru ništa ga ne koštaju samo ako mu na duže staze uspije insinuirati koju zabludu koja je štetna dušama i pogibeljna za Crkvu. Međutim, teologija nas uči da Bog nikada ne dopušta zlu da potpuno zaodjene  obličje dobra. „Dok je božansko viđenje – primjećuje msgr. Albert Farges (1848. – 1926.) – uvijek u skladu s privlačnošću i veličajnošću božanskih stvari, dijabolične pojave imaju uvijek nešto nedostojno Boga, nešto smiješno, ekstravagantno, neuređeno i iracionalno“.


Autor: Frère Michel de la Sainte Trinité