subota, 5. ožujka 2016.

Nakon terorističkih napada crkve se opet pune

Francuska: Hoće li teroristički napadi ljude vratiti Crkvi?

Prema izvješću francuskog katoličkog lista La Croix od 20. siječnja 2016. „crkve su nakon terorističkih napada u Francuskoj opet punije“. Ne spominjući određene brojke, francuske su novine pisale o „anonimnim ljudima“ koji dolaze „u strahopoštovanju i tišini“ kako bi „tražili svoje korijene“ ili „pronašli utočište“. Oni izviru „iza stupova crkava koje su tijekom dana tihe i napuštene.“ Tijekom bogoslužja ostaju po strani, „pale svijeće, diskretno se mole i opet nestaju.“

Župnik Bernard Brien, svećenik iz Perreuxa (Val-de-Marne) opisuje u istome članku jednu crkvu koja je za dvije nedjelje nakon napada u Bataclanu bila puna kao na Božić. „Otada nema isti broj ljudi, ali još uvijek vidim nove glave.“

I župnik Jean-Hubert Thieffry, župnik u Antibesu (Alpes-Maritimes) primjećuje „novo propitivanje o onome što je od temeljnog značenja; ljudi koji sada jače ćute osjetljivost života, koji se čude djelima koja se navodno čine u ime Božje.“ Bračni par, umirovljenici iz Toursa koji je počeli redovito ići u crkvu osjećaju potrebu primiti Pričest s ostalima i priznaju da ih „Evanđelje smiruje“ i pomaže im „otresti se od mlitavosti televizijskih vijesti“.

Razlozi za ovi iznenadni povratak Crkvi za neke su „jednostavno pitanje identiteta“, prosuđuje župnik Geoffroy de la Tousche iz Dieppe (Seine-Maritime) koji, čini se, žali zbog činjenice da je „primjerice za neke obitelji povratak Crkvi očito povezan s protumuslimanskim stavom.“ Drugi izriču potrebu, ponovno se vratiti korijenima i „braniti naše judeo-kršćanske vrijednosti.“ Novine citiraju jednog četrdesetdevetogodišnjaka iz Dordogne, oca četvero djece koji tvrdi da je „zgranut bijednim reakcijama naših političara koji našu judeo-kršćansku kulturu žele uništiti radi sekularizma da naša djeca više nemaju uporišne točke, što nas izravno dovodi pred zid! Nemam ništa protiv poštovanja drugih religija, ali zašto odbijamo ono što pripada korijenima naše kulture i naših obitelji?“

Izvor: DICI.org

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.