četvrtak, 7. travnja 2016.

Kristovo Kraljevstvo raste poput gorušičinog zrna


Naš Gospodin posijao je gorušičino sjeme prije 2000 godina u svetoj zemlji i poslije je dao kvasac Evanđelja, prave vjere, pravog nauka, da bi se ovo sjeme razraslo i da bi kvasac prekvasao cijelu zemlju, cijelo čovječanstvo. On je rekao svojim učenicima, svojim apostolima: „Idite po svem svijetu i učinite sve narode mojim učenicima, krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Isus je htio da svi narodi na ovom svijetu postanu katolički narodi. On je kao Bog i čovjek ustanovio samo jednu Crkvu, samo jednu vjeru i to je gorušičino sjeme u 300-400 godina doista izraslo u veliko drvo i kvasac koji ukvašuje Rimsko Carstvo koje je prije bilo u idolopoklonstvu – što znači da su častili idole, đavle. U 300 godina Rimsko Carstvo je službeno dopustilo da katolička vjera postoji, a znamo da su prije toga katolici bili progonjeni. Dakle, za 400 godina idolopokloničko Rimsko Carstvo postalo je službeno katoličko carstvo. Bilo je potrebno nešto manje od 400 godina ovom Isusovom gorušičinom sjemenu i kvascu evanđelja i prave vjere da preobrati ovo carstvo iz idolopoklonstva u pravu katoličku vjeru, da službeno časte pravoga Boga. Ali bilo su potrebno milijuni mučenika, muškaraca, žena i djece, svih dobi, svih uzrasta. Sve se događa to po žrtvi. Isus nas je otkupio svojom žrtvom na križu. Nije moglo biti drugačije jer živimo pod istočnim grijehom. I samo po žrtvi možemo se spasiti, s Božjom milošću Isus nam je to i omogučio.


Ali u četvrtom stoljeću đavao je našao nekog Arija koji je počeo širiti krivovjerje. Zanimljivo je da je od svih biskupa ostala samo mala šačica pravovjernih katolika. Svi ostali biskupi postali su krivovjerci, arijanci. Većina svećenika postali su arijanci. Samo je puk, narod ostao većinom katolički. Od te šačice biskupa najpoznatiji je sveti Atanazije koji je danas crkveni naučitelj. Tu je bio i sveti Hilarije iz Poitiersa, treći sveti Bazilije Veliki, četvrti kojega možda dobro poznajete je sveti Antun Pustinjak koji nije bio biskup. Iz ove šačice koja je stala uz tradiciju i koji nisu postali arijanci, Bog je opet iz gorušičina sjemena napravio drvo prave vjere u sljedećem stoljeću. Onda su došli poganski, idolopoklonski narodi u Europu u 5., 6. stoljeću. Ali Francuska je bila prva koja je u šestom stoljeću postala službeno katolička, francuski kralj postao je katolički kralj. Onda je Crkva išla dalje, drvo je raslo, raslo, i kvasac je kvasio čovječanstvo. U 16. stoljeću opet je đavao našao jednog čovjeka, Martina Luthera i taj je čovjek počeo s protestantizmom. Ali Bog je opet našao svoje ljude koji su išli protiv protestantizma. Pogledajmo Englesku. Znamo da je kralj Henrik VIII. u 16. stoljeću počeo s protestantizmom. Htio se oženiti s Ann Boleyn, koja je bila njegova kćerka. To je istina iz povijesti koju malo tko zna. Imao je kćer sa ženom svoga dvorjanika. Htio se s njome oženiti, ali Papa je rekao da ne može jer je njegov prvi brak s Katarinom Aragonskom bio valjani brak i što je Bog združio, to čovjek ne može rastaviti. Henrik VIII. je osim toga htio postati poglavar Katoličke Crkve, a to nije moguće. To može biti samo Papa. Svi su biskupi u Engleskoj, osim jednog, potpisali da priznaju kralja Henrika za crkvenog poglavara. Samo je sveti John Fisher rekao: „Ne, kralj ne može biti poglavar Crkve i on se ne može oženiti s Ann Boleyn jer je ona njegova kćerka i jer je njegov brak s Katarinom Aragonskom valjan, a što je Bog združio, to čovjek ne može rastaviti.“ I platio je to jer se držao tradicije, prave vjere, nije postao krivovjernik, anglikanac. Platio je to svojom glavom, ali on je danas u nebu. Između svih biskupa našao se samo jedan koji je rekao: „Ne!“ To je dokaz za riječi - uzak je put koji vodi u nebo, a širok je put koji vodi u pakao. U dvadesetom stoljeću Katoličku crkvu infiltrirali su komunisti, masoni i modernisti. Postoje dokazi za to jer su se neki obratili pa su rekli: „Poslali su nas da postanemo svećenici, redovnici, da dođemo što više u hijerarhiji Crkve i da ju onda iznutra uništimo.“ I na II. vatikanskom saboru ti modernisti i drugi koji su infiltrirali Crkvu napravili su modernističku revoluciju. Oni su zloupotrijebili Koncil za svoju revoluciju. Na samom Koncilu bio je i nadbiskup Lefebvre, biskup iz Francuske. Imao je oko sebe nekoliko stotina biskupa (od oko 2400) koji su bili za tradiciju, da se tradicija održi. Bili su protiv modernizma, ali kada je koncil završio i kada su otišli kući, svi su se pokolebali, svi su se predali, samo je nadbiskup Lefebvre i biskup Anton de Castro Mayer iz Južne Amerike, samo su ova dvojica rekla odlučno – ne! – modernizmu, odlučno – ne! – novoj Misi. Bog se ne mijenja, vjera se ne mijenja. A znamo da teološki aksiom kaže - ,,Lex orandi, lex credendi, lex vivendi“. Kako moliš, kakva ti je Misa, takva ti je vjera. Kakva ti je vjera, takav ti je život. Kakav ti je život, takva ti je smrt. Kakva ti je smrt, takva ti je vjećnost.

Povijest se ponavlja. Povijest je naša učiteljica. U 4. st. ostaju samo sveti Atanazije i šačica biskupa. U 16.st. u Engleskoj samo jedan biskup. U 20st. samo nadbiskup naš Lefebvre i biskup Anton de Castro Mayer. Povijest se ponavlja. Jednoj je rekao nadbiskup Lefebre da je pričao sa kardinalom Ratzingerom koji ga je htio uvjeriti da više nije moguće u 20. st. da Isus Krist vlada s Marijom Kraljicom u našem društvu. Ali Isus je rekao da kvasac treba ukvasati, pomiješati s tri mjere brašna. Prva mjera brašna, to su srca ljudi. Isus Krist i Marija Kraljica moraju vladati u našim srcima. To je prva mjera brašna. Druga mjera brašna su obitelji. Isus Krist i Marija Kraljica moraju vladati u obiteljima. On mora vladati kao Bog i kao čovjek, On je prvi u hijerarhiji. Onda dolazi otac, pa majka i djeca. Kao hijerarhija u Crkvi: Papa, kardinali, biskupi, svećenici i vjernici. Treća mjera brašna su narodi. Isus mora vladati u narodima, u politici, u gospodarstvu, svugdje sa svojim zapovijedima. Ima deset Božjih Zapovijedi i šest crkvenih. Možemo reći da smo do II. vatikanskog imali katoličke države, katolička kraljevstva, s katoličkim zakonima i ustavima. Ali nakon Koncila kada se dogodila revolucija, papinski nunciji su zahtijevali da se izbaci iz ustava da je katolička vjera jedina vjera u državi. Sve katoličke države su to morale izbaciti iz ustava. Poslije su u te države nahrlile sekte sa svih strana svijeta. Prije su katolici obraćali na katoličku vjeru, a sada se događa suprotno. Katolici u Južnoj Americi, nekoliko stotina ili tisuća, svakodnevno napuštaju Katoličku crkvu i postaju sektaši. To se dogodilo s tom revolucijom.

Ali Bog nam je dao jako moćna oružja da se borimo protiv đavla i protiv modernista i protiv zla oko nas. A najmoćnije oružje je tridentinska Misa. Zbog toga su tu Misu de facto zabranili. De jure se ta Misa nikada ne može zabraniti jer je papa Pio V. tu Misu kodificirao do kraja svijeta. Jedan kanon s Tridentskog sabora kaže – ako netko kaže da se stara Misa može promijeniti anathema sit, što znači neka bude proklet. On više nije katolik. A ne samo da su rekli da se može promijeniti, nego su je promijenili. Napravili od nje potpuno protestantiziranu Misu. Ako idemo uspoređivati „Misu“ nadbiskupa Cranmera koju je napravio za anglikance, protestante u Engleskoj, vidjet ćete da je skoro istovjetna s Novus Ordo Misom.

Po svijetu se raširila vijest o pokolju u Francuskoj u petak. Bilo je skoro petsto mrtvih u Parizu od onih bombaša. Francuska je bila najstarija kći katoličke Crkve, to znači da su oni prvi kao narod postali katolici. Ali nakon Koncila, kad je počeo taj vjerski pluralizam, Francuska je postala veliki Babilon. Danas u Francuskoj imate cijela područja koja su pod šerijatskim pravom, gdje Francuzi nemaju pristup. To je Francuska. Jedan autor (Elena Chidunova) u Americi je izdao knjigu „Džamija Notre- Dame u Parizu“. Ako će tako ići dalje, Francuska će postati muslimanska zemlja. Taj vjerski pluralizam je nešto što je jako protiv Božje volje i to Isus kažnjava. Zašto je Isus dopustio ove mrtve ljude u Parizu? Svašta se događa na ovom svijetu, nešto Bog izričito hoće, a nešto On samo dopušta. To je dopustio s toga da kaže: „Ljudi Božji, nigdje na ovom svijetu više nema zemlje koja kaže da je katolička vjera jedina vjera u ovoj državi, u ovom kraljevstvu.“ Još u Irskoj katolička vjera ima privilegirani položaj, ali nije jedina. Ali to je smrtni grijeh protiv Gospodina. On je za nas umro na križu. On je za nas ustao od mrtvih. On je za nas pretrpio kao Bog i čovjek više nego ijedan čovjek može pretrpjeti. Ali sve ga države, sva društva izbacuju iz svoje politike, iz svoga društva. Nigdje ga više nema, ni u sudu, ni u bolnicama, itd. Tako je u Sloveniji, ne znam kako je u Hrvatskoj. Crkva i država više nemaju ništa zajedničko. Ali tako ne može biti. Isus je rekao: „Idite po cijelom svijetu. Učinite sve narode mojim učenicima.“ Znači, svaki narod mora biti katolički. Hrvatski narod, slovenski narod,...s katoličkim ustavom i zakonima. Ali to se ne događa, ne ide na dobro. Crkva je to do Koncila ovako učila, a sad više ne uči. Kada je nadbiskup Lefebvre pričao s kardinalom Ratzingerom koji mu je rekao da to više nije moguće, da Isus Krist vlada društvom, nadbiskup Lefebvre mu je rekao da to nije istina i da njegovo Bratstvo radi na tome. Jer to je Božja volja i to mora biti tako. Jednom je također rekao da neke svećenike tjeraju iz njihovih župa zbog stare Mise. A svi sveci, sveta Ivana Orleanska, sveti Ivan Marija Vianney, sveta Terezija od Djeteta Isusa, svi su se posvetili ovom starom Misom, oni su sad u nebu. A sad svećenike tjeraju iz župa i progone jer slave staru Misu. Kaže, to je ludo, kao da sanjam, pitam se da li se to doista događa. Kako sad ova Misa može postati užasna, prokleta, zabranjena za biskupe kada je ova Misa sačuvala vjeru naraštajima kroz dva tisućljeća. No kaže, mi ćemo tu Misu zadržati jer je to Misa svih vremena i jer je ona branik naše vjere. Mi želimo braniti tvrđavu koja čuva našu vjeru da možemo doći u nebo. Mi ćemo to napraviti. Poput svetog Atanazija Veliki koji je očuvao vjeru u 4. stoljeću, biskup Fisher u 16., tako je i nadbiskup Lefebvre rekao u 20. stoljeću rekao: ne modernizmu, ne novoj vjeri, ne novoj Misi. I tako ja vama kažem, draga braćo, Gospodin nam je dao jako oružje protiv sotone i protiv grijeha, a to je tridentska Misa, najmoćnije oružje. Zatim nam je dao krunicu po Djevici Mariji. Dao nam je mogućnost da radimo pokoru, da se žrtvujemo po Njegovom uzoru. Dao nam je Marijino Bezgrešno Srce u Fatimi. Dao nam je dar katoličke hrabrosti da to oružje upotrebljavamo.

Moji vjernici meni kažu: „Velečasni, u mojoj je obitelji polovica modernista, polovica tradicionalista. Vrijeđaju nas da smo sektaši, krivovjerci.“ Ali ako smo mi sektaši, ako smo krivovjernici, onda bi svi pape, svi sveci do 1965. godine bili sektaši, krivovjernici, a to nije moguće. Treba samo logički razmišljati, zdravim razumom koji nam je Bog dao. Zato ja vama, draga braćo, kažem: držite se tradicije, držite se prave Mise, držite se Majke Božje, molite krunicu, činite pokoru. Budite hrabri. Ne dajte se. Ako vas vrijeđaju zbog Isusa, budite sretni jer je vaša nagrada u nebu velika. Ne dajte se, braćo moja hrvatska. Sam vam je Bog poslao patera Marka Tilošanca koji je ponovno u Hrvatsku donio kvasac i gorušičino sjeme tradicije. I po njemu je došla prava Misa, prava vjera po kojoj se jedino možete spasiti, doći u nebo. Po kojoj jedino možete živjeti kao katolici, po zapovijedima i istinama katoličke vjere. I ja želim i molim za vas da očuvate tu Misu i da podržite i molite za patera Tilošanca, da bude u Hrvatskoj tradicionalna katolička vjera i da to gorušičino zrno i taj kvasac uzrastu. Da vaš narod postane pravi katolički narod kao što je bio u vašoj slavnoj povijesti. Da budete jaki, moćni i nepobijedivi za sotonu i za grijeh.


Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.