nedjelja, 5. studenoga 2017.

Svetopisamsko utemeljenje čistilišta i njegove patnje


,,Uzdamo se u Gospodina da će onaj, koji je u vama započeo dobro djelo i dovršiti ga do dana Isusa Krista. Ove riječi današnje poslanice govore nam o stvarnostima koje smo obilježili prethodnih dana, koje promatramo cijeli mjesec studeni – posljednje stvari, sudbine čovjekove duše nakon njegove smrti. Djelo čovjekova spasenja počinje krštenjem, ono se razvija i jača primanjem sakramenata i to djelo – ako čovjek ostane vjeran – bit će dovršeno u vječnosti. Ako postignemo savršeno sjedinjenje s Bogom, ako na nama ne bude nikakve ljage grijeha, ono će biti dovršeno odmah nakon naše smrti, bit ćemo odmah pripušteni u blaženo zajedništvo s Bogom u nebu. Budemo li pak trebali dati zadovoljštinu za naše grijehe, to djelo bit će dovršeno nakon naše smrti, kada ćemo morati proći kroz patnje čistilišta. U četvrtak smo obilježili Dušni dan – spomen svih vjernih mrtvih i zapravo je cijeli mjesec studeni posvećen molitvi za naše pokojne, razmatranju posljednjih stvari i zato ćemo pokušati promotriti stvarnost čistilišta – mjesta u kojemu se nalaze duše koje su umrle u Božjoj milosti, ali ipak ne mogu odmah ući u nebo, nego moraju dati zadovoljštinu Božjoj pravednosti za svoje grijehe, zadovoljštinu koju su propustili učiniti na zemlji.

Čuli smo riječi današnje poslanice – Bog će djelo spasenja u nama dovršiti do dana Isusa Krista, odnosno do Njegova drugog dolaska. To znači da ono neće nužno biti dovršeno odmah nakon smrti, da nećemo nužno odmah biti pripušteni u nebo. Krunu vječne slave u nebu postići će odmah oni koji su dali potpunu zadovoljštinu – poput mučenika koji su svojom krvlju okajali sve svoje grijeha, oni na kojima nije bilo nikakve ljage grijeha, koji su umrli u savršenoj svetosti, duhovnom sjedinjenju s Bogom. No taj stupanj je teško postići jer imamo iskustvo, osjećamo kako smo slabi, kako često griješimo – makar i u onim malim stvarima, a Bog će tražiti da damo zadovoljštinu njegovoj pravednost za svaki, pa i najmanji prijestup Njegove božanske volje. A ako to ne učinimo na zemlji, u ovome životu, morat ćemo u drugome. To je biblijsko, teološko, razumsko utemeljenje nauka o čistilištu – koji je od Boga objavljeni nauk, nasuprot protestantskim krivovjerjima koja taj nauk odbacuju.

Prije pet dana oni su slavili obljetnicu početka reformacije (zapravo pobune protiv Crkve) i prilika je ovo da se osvrnemo na to njihovo krivovjerje i damo opsežniji odgovor. O čistilištu se govori na više mjesta u sv. Pismu. Sv. Pavao govori nam jasno u Prvoj poslanici Korinćanima (3, 13-15): ,,Svačije će djelo izaći na vidjelo; jer će dan Gospodin pokazati, jer će se ognjem otkriti, i oganj će iskušati, kakvo je čije djelo. Ako ostane čije djelo, što je nazidao, primit će plaću. A čije djelo izgori, bit će mu na štetu, a sam će se spasiti, ali tako kao kroz oganj.. Bog će dakle ispitati naša djela i kakva god nesavršenost se pronađe na nama, on će je morati pročistiti. Ovdje se govori o ognju pročišćenja koji će spaliti sve nesavršenosti na nama. Doista to je izraz koji upotrebljava i Crkva u svome govoru o čistilištu – govori se o čistilišnoj vatri koja pročišćava, kroz čije patnje duša mora proći da bi dala zadovoljštinu. Zatim u Matejevu evanđelju (5, 25-26) čitamo Isusove riječi: ,,Sporazumi se bez otezanja s protivnikom svojim, dok si još usput s njim. Inače mogao bi te protivnik predati sucu i sudac slugi sudskome, i onda bi te bacili u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izaći odanle, dok ne platiš posljednjega novčića.. Sudac ovdje naravno predstavlja Boga kao vrhovnoga suca živih i mrtvih koji će nam suditi i dati plaću prema našim djelima. A tamnica je izraz za čistilište – mjesto u kojemu su duše lišene Božje prisutnosti (koju će tek uživati u raju) i u kojoj ispaštaju kaznu za svoje prijestupe. Kao što se za prijestupe pred zemaljskim, državnim zakonima mora odgovarati i kao što se oni kažnjavaju – oni teži i zatvorom, tako je i za prijestupe prema nebeskim, Božjim zakonima, gdje Bog od nas traži da moramo dati zadovoljštinu Njegovoj pravednosti. Također u Lukinu evanđelju (12, 47-48) čitamo Isusove riječi o lošim slugama: ,,A onaj sluga, koji zna volju gospodara svojega, ali ne radi i ne upravlja po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A koji ga ne zna i radi što zaslužuje kaznu, dobit će malo udaraca.. Bog dakle kažnjava sve prijestupe protiv Njegova zakona, traži da se ispuni Njegova pravednost – jer svaki grijeh je uvreda Njegovu božanskom veličanstvu, i tko tu zadovoljštinu ne učini na ovome svijetu, morat će to učiniti u budućemu. Kao kad netko ošteti imovinu svoga bližnjega. Kada netko, primjerice, razbije prozor – makar i slučajno – nije dovoljno samo da se ispriča zbog učinjene štete. Oštećeni mu može oprostiti, ali će tražiti i da nadoknadi štetu koju je počinio. Tako nam i Bog oprašta grijehe ako se za njih kajemo, ali traži od nas da mu damo zadovoljštinu dobrim djelima, pokorom, molitvom. Primjer za to nalazimo u Starome zavjetu. U Drugoj knjizi o Makabejcima čitamo kako su neki od vojnika Jude Makabejca – koji su se borili za slobodu izraelskoga naroda, poginuli i da su pod njihovim odijelima pronađeni nedopušteni predmeti, amajlije. Kada su to preostali vojnici vidjeli, pomolili su se za njih i Juda je naredio da se pošalje prilog za hram da bi se za njih prikazala žrtva za oproštenje i zadovoljštinu za grijehe.

Mi svojim dobrim djelima, molitvama, pokorom, možemo pomoći dušama koje trpe, prikazati tu žrtvu kao djelo zadovoljštine Bogu da bi ih se on udostojao pripustiti u svjetlo svoga blaženstva. A najveća, najuzvišenija molitva i žrtva jest Žrtva Križa koja se uprisutnjuje na našim oltarima – sveta Misna Žrtva. Žrtva koju je dao Juda Makabejac da se prikaže u hramu bila je starozavjetna žrtva, koja je samo slika i priprava za onu savršenu žrtvu Sina Božjega koji je umro na drvetu križa za naše grijehe, a ta ista žrtva prikazuje se nebeskom Ocu na nekrvni način u sv. Misi. To smo pozvani činiti iz razloga što su muke koje prolaze ove duše vrlo teške. Sv. Toma Akvinski i drugi teolozi tumače nam da se muke u čistilištu ne razlikuju od paklenskih muka po intenzitetu – da su dakle jednako velike, nego da se razlikuju samo po trajanju. Pakleni će oganj trajati vječno, dok je čistilišna vatra samo prolazna i traje dok duša ne da zadovoljštinu božanskoj pravednosti za grijehe iz svoga zemaljskoga života. Nadalje, neizmjerna je razlika između djela zadovoljštine koja trebamo Bogu dati na zemlji, od čistilišne vatre u drugome svijetu. Mistici kojima je dano vidjeti muke čistilišta, prikazali su to na sljedeći način: da na ovome svijetu možemo s nekoliko novčića isplatiti ono što ćemo na drugome svijetu morati isplaćivati godinama. Zato je sv. Augustin izrekao svoje poznate riječi: ovdje, Gospodine, sijeci, reži, prži i pali, samo nam u vječnosti oprosti. Bolje nam je podvrgnuti se svim patnjama na ovoj zemlji, nego ih morati podnositi na drugome svijetu jer koje li razlike, da na zemlji s malo žrtve i trpljenja možemo isplatiti ono što ćemo na drugome svijetu morati dugo i teško trpjeti. Pa bile to i najteže muke i pokore na ovoj zemlji, one su opet neusporedivo manje naspram strašnoj vatri u drugome svijetu. To je dobro razumjela sv. Katarina Sijenska koja je Bogu izrazila spremnost da za svoga pokojnoga oca – da bi ga oslobodila od čistilišnih muka – preuzme na sebe svu patnju da bi on što prije bio oslobođen. Bog je to prihvatio i dao joj da dugo i teško trpi kao zadovoljštinu za njegove grijehe – da podnese patnje koje bi svakome od nas bile nezamislive, a sve je to opet bilo neusporedivo manje naspram patnji u drugome životu. Pozvani smo zato i mi i trebamo prikazivati naše molitve, žrtve, pokoru, za naše pokojne jer time činimo veliko djelo milosrđa koje će nam Gospodin upisati u zasluge i nama samima uračunati kao zadovoljštinu za grijehe, pročistiti nas od svih naših nesavršenosti i voditi prema vječnome životu. Amen.

p. Marko Tilošanec


(Propovijed održana u Zagrebu i Splitu na XXII. nedjelju nakon Duhova)

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.