Zadnjih
deset godina uvjet za slanje djeteta u školu sv. Mihaela bio je sporazum koji
obvezuje roditelje da zabrane popularnu glazbu, televiziju i nečednu modu u
svom vlastitom domu. Sporazum je na početku naišao na znatan otpor jer su ga
mnogi shvatili kao štetno uplitanje Bratstva sv. Pija X. u privatne obiteljske
živote svojih vjernika. Drugi argument protiv tog sporazuma bio je da svodi
praktičnu katoličku vjeru na beznačajne materijalne propise. Još jedan je bio
da sporazum ne smije biti nametnut jer može izazvati srdžbu kod djece; navike
razboritog korištenja medija i mode razvit će se prirodno, raspravljalo se,
jednom kada djeca postanu dobri katolici. Usprkos tom otporu (čak i od autora
ovog članka u to vrijeme), sporazum je ostao.
Kroz
tih zadnjih deset godina škola je postala od jake još jača. Broj učenika
sustavno je rastao, stabilnost osoblja vjerojatno je bila najbolja u zemlji,
sad postoji stalan priljev zvanja među učenicima i osobljem, i brojne obitelji
su se preselile, ili se žele preseliti da bi bile blizu škole.
Konzumiranje
pornografije, moralna izopačenost, vjersko neznanje i kulturni bankrot oznake
su modernog društva (začuđujuća popularnost pornografskog romana Pedeset
nijansi sive je noviji primjer). U svjetlu te degradacije, sporazum zaista
ne djeluje radikalno. On šalje snažan signal da mi vjerujemo da moderna
“jeftina kultura” izjeda intelekt i volju; podučavanje djece koja su uronjena u
tu kulturu je većinom neuspješno i primanje djece čiji roditelji ne dijele naš
ethos je protiv zajedničkog dobra škole.
Kod
nekih, međutim, sporazum još podiže obrve jer ga smatraju staromodnim. Dakle,
on zaista jest staromodan, barem zato što su naši katolički biskupi
zašutjeli u vezi opasnosti modernih medija i mode zadnjih pedeset godina.
Sporazum
se pokazao kao zastava i štit naše škole i naše djece. Deo gratias onima koji
ga prigrle; njihova djeca bit će blagoslovljena.
p. Robert Brucciani
Izvor:
Ite Missa est (službeni časopis Britanskog distrikta FSSPX-a), ožujak –travanj 2016.
