četvrtak, 29. rujna 2016.

Početak redovnog apostolata u Hrvatskoj

Sveta Misa u Splitu, 4. rujna 2016.

Hrvatska je teritorijalno mala zemlja koja se nalazi na razmeđu triju europskih područja – središnje Europe, Mediterana i istočne Europe. Ona je danas još uvijek, barem službeno, katolička (prema posljednjem popisu stanovništva 87% stanovnika izjasnilo se katolicima) te je uvijek bila utvrdom katoličke vjere. Zakletva koju je puk u 7. stoljeću položio papi Agatonu – da će on uvijek ostati vjeran Petrovim nasljednicima, ostvarila se i urodila blagoslovom. Za vrijeme turskih najezdi Hrvatska je postala obrambenim zidom Europe, zbog čega ju je papa Lav X. označio kao ,,antemurale christianitatis(predziđe kršćanstva). I u vrijeme komunizma puk se čvrsto držao vjere i nije se dao zavesti komunističkom propagandom. Te izvanjske okolnosti su s jedne strane na paradoksalan način u godinama nakon Koncila spriječile punu provedbu i razvoj koncilskih reformi. Izvjesna izolacija i neprijateljski odnos režima prema Katoličkoj crkvi vrlo su otežali razvoj crkvenog života uopće, zbog čega se sve do pada komunizma praktički nisu mogle graditi crkve, kao ni razviti pravi apostolat tiskanih izdanja. No s druge se strane – barem na razini obične župe, nisu mogle primijetiti prevelike promjene (barem ne u smislu pokoncilskog razvoja u zapadnim zemljama). Nova Misa je doduše vrlo brzo uvedena, ali progresivni duh reformi nije u tolikoj mjeri utjecao na puk i crkvena klima ostala je još uvijek vrlo konzervativna.

Razumljivo je da se u takvom stanju nisu pojavila nikakva vidljiva nastojanja za obnovom starog rimskog obreda. Izvjesnu ulogu u tome zasigurno je igrao stav bespridržajne vjernosti Petrovom nasljedniku, koji je u tom trenutku bio posebno važan i zbog komunističkih pritisaka. Zbog toga su svi kritički stavovi o crkvenoj politici proglašavani naprosto kao moguće ugrožavanje te vjernosti. Zato desetljećima nije bilo nikakvog organiziranog pokreta za očuvanje tradicionalne liturgije. Pa i nakon pada komunizma, kada je Crkva konačno ponovno stekla svoju slobodu, nije se moglo pronaći ništa takvoga. Papa Ivan Pavao II., koje se posebno zauzeo za političko priznanje Hrvatske, bio je zajedno sa cijelim svojim vjerskim usmjerenjem, jedna visoko cijenjena i neosporna ličnost. Ali s tim novim razvojem ubrzo su vrlo brzo uvedene i novotarije. Crkveni život počeo je velikim koracima nasljedovati uzore koncilskih reformi iz zapadnih zemalja i bilo je samo pitanje vremena kada će se dogoditi reakcija sa strane Tradicije.

U Hrvatskoj se dakle više od 40 godine nije javno i redovno služila tradicionalna Misa. Tek 2011., nakon peticije jedne skupine laika, providio je zagrebački nadbiskup jednu crkvu za služenje tradicionalne liturgije. Tu je Misu služio jedan nadbiskupijski kanonik koji je ipak umro 2014. i otada nema više redovite Mise u okviru nadbiskupije.

Naše Bratstvo po prvi puta je u Hrvatskoj javno služilo Misu 2012. god. Pateri Göttler i Trutt, uz pomoć organizacije jednog tadašnjeg bogoslova, posjetili su našu zemlju i grad Zagreb da bi vjernike upoznali s našim djelovanjem. Isto se dogodilo i sljedeće godine. Potom sam u studenome iste godine kao mladi biskupijski svećenik prešao u Bratstvo. Otada sam bio u Bogosloviji u Zaitzkofenu kako bih produbio svoj studij i svoju formaciju. U tom vremenu mogli smo održati više Misa i predavanja. Naš rektor, p. Schmidberger, posjetio je Hrvatsku tri puta – u travnju 2014., srpnju 2014. i 2015. Poglavar našeg Distrikta, p. Frey, bio je također nekoliko puta u Hrvatskoj, jednom p. Pfluger, a i sam sam bio u prilici više puta javno služiti Misu u Zagrebu. Obradovao nas je također i posjet naše Bogoslovije (iz Zaitzkofena) 1. svibnja ove godine. Najveći događaj bio je zasigurno posjet biskupa Fellaya prošle godine u listopadu. Istovremeno su se javili i vjernici iz još dvaju gradova – Splita i Rijeke, gdje smo uspješno mogli otvoriti dvije nove misijske točke i mjesta gdje će se služiti svete Mise. Objavili smo također i nekoliko knjiga, knjižica i letaka, te pokrenuli službeni glasnik za Hrvatsku koji je već dosegao 9 brojeva i šaljemo ga na više adresa. Isto tako je pokrenuta i Križarska vojna za obraćenje Hrvatske i za naš apostolat.

Taj pozitivni razvoj zanimanja za Tradiciju zaslužio je prema mišljenju poglavara pojačano i redovito dušobrižništvo. Zato sam ja, nakon dovršene formacije u Zaitzkofenu, određen za taj apostolat, zajedno s mađarskim svećenikom, p. Pappom, koji će također povremeno djelovati u Hrvatskoj. Poglavar našeg Distrikta, p. Frey, posjetio je Hrvatsku povodom blagdana sv. Pija X. U sva 3 grada služio je Mise i održao predavanja na temu poslanja našeg Bratstva u svjetlu pobožnosti prema Bezgrješnom Srcu Marijinom i Presvetom Srcu Isusovom. Skupilo se sveukupno gotovo 150 vjernika koji su dugo željno iščekivali da bi naše Bratstvo redovito služilo Mise po starom obredu. Od rujna ove godine ta će se želja ostvariti – u Hrvatskoj će se ponovno nakon dugih desetljeća služiti redovito, svake nedjelje, tradicionalna liturgija i naučavati katolički nauk, u kojemu su naši preci othranjeni u vjeri.

Susreli smo i nekoliko svećenika koji se prema svojim mogućnostima žele držati stare Mise i podržavati naš apostolat. Budući da nam, kao uobičajeno, nisu dostupne crkve, morali smo dosada služiti Mise u iznajmljenim prostorima u hotelima ili društvenim domovima. Zato molimo sv. Josipa da nam pomogne pronaći prikladne prostore, gdje bismo mogli trajno uspostaviti kapele. Naše su molitve već djelomično uslišane – u Splitu smo uspjeli pronaći prikladan prostor i radimo na uređenju kapele. U Hrvatskoj ima i nekoliko zainteresiranih za svećeničko i redovničko zvanje te se nadamo i molimo Gospodina da blagoslovi naš apostolat te nam dade milosti i snage da bismo u našoj hrvatskoj zemlji radili za obnovu tradicionalne liturgije i katoličke vjere!

p. Marko Tilošanec


Članak je objavljen u Mitteilungsblattu – Službenom glasniku Austrijskog distrikta, listopad 2016.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.