subota, 10. rujna 2016.

Intervju sa svećenicima Bratstva u Slobodnoj Dalmaciji


Prigodom posjeta p. Freya Hrvatskoj obavili su p. Tilošanec i on razgovor s novinarkom Slobodne Dalmacije T. Marović o djelovanju i poslanju Svećeničkog bratstva sv. Pija X. Taj intervju izašao je u današnjem izdanju priloga 'Spektar' istih novina. Ovdje donosimo skenirane priloge naslovnica i članka.






Ne može biti više istina, samo naša vodi Bogu!

PATER STEFAN FREY, inače Švicarac, vrhovnik austrijskog distrikta inače kontroverznog Svećeničkog bratstva svetoga Pija X., oko čijeg se rada u crkvenim krugovima već duže vrijeme vode prijepori, protekloga vikenda posjetio je Split. Pošto pripadnicima ove apostolske družine nije dozvoljeno služiti mise u crkvama jer, kako se to službeno kaže, "nisu u punom zajedništvu Crkve", misno slavlje služili su u dvorani hotela "Dujam". Grad svetoga Dujma, tvrdi pater Stefan, pripada austrijskom distriktu jer u Hrvatskoj imaju tek jednog svećenika, mladog patera Marka Tilošaneca, a potrebna su barem dvojica da bi osnovali vlastiti priorat. Pater Marko pak tvrdi kako je zainteresiranih sve više i više, no ima i onih koji na njihove susrete dođu kurioziteta radi, budući da ovo bratstvo služi isključivo tradicionalnu misu, onu koja se služila prije šezdesetih godina prošlog stoljeća. Dakle na latinskom jeziku, svećenici su okrenuti prema oltaru i svetohraništu, vjernici klečeći primaju pričest, a hostiju nije dozvoljeno primiti na ruku... Javnost o njima uglavnom jako malo zna, protivnici su ekumenizma i međureligijskog dijaloga, ne podržavaju reforme za poništenje kršćanskog braka, ali ni papinu otvorenost prema homoseksualcima. Točnije, već pedeset godina ne prihvaćaju i kritiziraju Drugi vatikanski koncil jer tvrde da nije ispunio obećanje o novom proljeću crkve, već je vjera u zapadnim zemljama, smatraju, u konstantnom opadanju. Iako mnogi glavni uzrok tome vide u sekularizaciji modernoga društva, lefebvreovci (nazvani po osnivaču, nadbiskupu Marcelu Lefebvreu) smatraju da je upravo to rezultat kardinalne pogreške koju je zauzeo Drugi vatikanski sabor, jer umjesto da se suprotstavio tom trendu i tako zaštitio vjernike, išao je za prilagodbom svijetu. Prema riječima naših sugovornika, Bratstvo ima 610 svećenika koji djeluju u više od 70 zemalja, oko 600 redovnika, redovnica, časnih sestara i braće, 250 bogoslova, šest međunarodnih bogoslovija, više od 100 škola, te dva sveučilišna instituta.

Pater Marko, vi ste prvi i jedini Hrvat koji je službeno primljen u Bratstvo kao član. Kako je došlo do te odluke?

PATER MARKO: Za svećenika sam nakon dovršene formacije u zagrebačkoj Bogosloviji zaređen 2013. za Varaždinsku biskupiju. Potom sam nakon kraćeg vremena na župi odlučio prijeći u Svećeničko bratstvo sv. Pija X., zajednicu koja se posvetila očuvanju tradicionalnog katoličkog nauka i liturgije. Djelujemo u nekoliko gradova u Hrvatskoj, pa dosta putujem, a dio mjeseca provedem s braćom u Austriji, u prioratu naše apostolske družine. Držimo da svećenici bolje djeluju kada žive u zajednici, a ne sami.

Kakav je trenutni položaj Bratstva unutar katoličke Crkve?

PATER MARKO: Ubrzo nakon što je nadbiskup Lefebvre osnovao Bogosloviju u Econeu, njegovo djelo postalo je smetnja francuskim biskupima. Uslijedile su lažne optužbe i Bratstvu je oduzeto crkveno priznanje, što se održalo do danas. Papa Benedikt XVI. napravio je iskorak prema nama, a aktualni papa Franjo još kao nadbiskup Buenos Airesa primio je životopis nadbiskupa Lefebvrea i knjiga mu se toliko svidjela da ju je dvaput pročitao. Prethodno je već jednom pohvalio Bratstvo zbog neumornog rada, pa možemo zaključiti da prema nama gaji simpatije.

PATER FREY: S radošću vam mogu potvrditi da odnosi s Rimom idu u dobrom smjeru i nadamo se da će se problemi ipak riješiti, te da ćemo s vremenom dobiti puno priznanje. Željeli bismo da nas Rim prihvati onakve kakvi jesmo, s našim identitetom. Tako bismo imali veću slobodu i ne bismo doživljavali osude od mjesnih biskupa. Ipak, u Crkvi vlada velika kriza, a s obzirom na istine vjere možemo reći i poprilična pomutnja među vjernicima. Crkva je osnovana od Boga, da nastavi otkupiteljsko djelo Kristovo, smatramo da je Drugi vatikanski koncil to shvaćanje promijenio.

No, je li vaše Bratstvo i formalno katoličko?

PATER MARKO: Nalazimo se nažalost u mučnoj situaciji kada ne možemo prihvatiti reforme koje dolaze od autoriteta u Crkvi, moramo uskratiti poslušnost tim destruktivnim reformama, ali činimo to iz vjernosti Crkvi svih vjekova, katoličkom nauku, liturgiji, duhovnosti, koja je sigurno i jedino jamstvo našeg spasenja. Zbog te vjernosti tradicionalne se svećenike kažnjava i zabranjuje im se djelovanje, no kako kaže apostolski prvak sv. Petar, treba se više pokoravati Bogu, nego ljudima. Odnosno, trebamo se pokoravati i biti poslušni onome što je Crkva uvijek ispovijedala i činila, a ne destruktivnim novotarijama koje to dovode u pitanje. To je pojam prave poslušnosti. Zato kažemo, da, katolici smo jer držimo sve ono što je potrebno da bi netko bio katolik, dok mnogi koji se sami nazivaju tim imenom, ne ispunjavaju te uvjete.

Vjernici, teolozi, svećenici na promjene koje je donio Drugi vatikanski koncil uglavnom gledaju izuzetno pozitivno. Crkva se, kažu, konačno otvorila prema svijetu, narodu, običnim ljudima, a plodovi su veliki. No, vi upravo tu vidite opasnost?

PATER FREY: Duh Sveti je taj koji Crkvi jamči nezabludivost i tijek ove postkoncilske krize može nam ipak dati pouzdanja i učvrstiti nas u toj vjeri. Postkoncilski pape nisu nametali novotarije na autoritativan način, nego samo s vrlo slabim i neobvezujućim izričajem. Primjerice, slučaj oko uvođenja novog obreda mise, nametnut je s vrlo neodređenim i neobvezujućim izričajem, koji ni u čemu nije narušio pravnu snagu tradicionalnog obreda, koji ima svoju trajnu vrijednost i nitko ga ne može ukinuti. To je potvrdio i papa Benedikt XVI. u svom motupropriju Summorum Pontificum.

PATER MARKO: Susret pape Franje s pripadnicima ostalih vjera najočitiji je pokazatelj dokle vodi cjelokupna modernistička orijentacija koja se nametnula na Drugom vatikanskom saboru te se nakon njega razvija i provodi u djelo. Nakon takve jedne manifestacije nijedan katolik ne može razumjeti zašto bi bilo potrebno da se itko obrati na katoličku vjeru te će po logici stvari lako upasti u temeljno krivovjerje da su sve religije dobre i spasonosne.

Prijetnja je dakle otvorenost prema drugim religijama?

PATER FREY: Danas se lako dobije dojam da je kršćanstvo samo jedna među mnogim religijama, odnosno da svaka religija na svoj način vodi ljude Bogu. Smatramo da ne može biti više istina, istina je samo jedna! Dakle, u Katoličkoj Crkvi jedino je Isus Krist došao za spasenje svih ljudi,
nijedan drugi Bog. Samo je jedna religija od Boga objavljena, a to je katolička, jer je Katoličku crkvu utemeljio naš Gospodin, dok su druge religije ljudsko iznašašće i sadrže u sebi nebrojene zablude. Zato je bitno misionarsko djelovanje koje se u Crkvi gubi, odnosno opstaje samo na društvenoj, no ne i duhovnoj dimenziji. Pa Krist je rekao da idemo po svem svijetu i naviještamo evanđelje (Mt 28, 19-20), odnosno mi svećenici trebamo pridobiti ljude za Krista. Za nikog drugog, već za Krista.

Ipak, živimo u stoljeću kojem je tolerancija lajtmotiv.

PATER FREY : Tolerancija nije problem. Crkva ne smije ljude siliti, stvar je slobodne volje, to je “rat“ oko uvjerenja. Dakle, Crkva naviješta Istinu, ali nikoga se ne smije i ne može na vjeru ili naša uvjerenja prisiliti. No, razmislite, ako su svi u pravu, onda istine jednostavno nema jer sve je relativno. Posljedica je strah i potpuni nedostatak orijentacije, a to je aktualni problem modernog društva. Ne može se s jedne strane biti vjeran Crkvi, a s druge udovoljiti svijetu. To jednostavno ne ide zajedno.

Jedna od glavnih odlika Bratstva je služenje tradicionalne mise. Kako to izgleda?

PATER MARKO: Tradicionalna sveta misa u Hrvatskoj se nije slavila od Drugog vatikanskog sabora sve do 2011. Godine. Tada se počela služiti u jednoj crkvi u Zagrebu, no svećenik koji ju je predvodio preminuo je pa otada više nema redovitih misa. Tradicionalno bogoslužje jamstvo je očuvanja i jačanja naše vjere, a godine 2007. papa Benedikt XVI. dopustio ga je služiti u svakoj župi, no to nije zaživjelo u praksi. Služi se na latinskom, a propovijed je na narodnom jeziku. Dio mise, kanon, svećenik govori tiho, okrenut prema oltaru i svetohraništu. Pjevaju se gregorijanski napjevi na latinskom, no mogu i pučke vjerske pjesme. Pričest se prima klečeći, na usta, ne na ruku... Upravo je pričest na ruku najjasniji primjer revolucionarnih reformi u vjeri da Krist u hostiji nije stvarno i trajno prisutan, nego da je to samo simbol.

PATER FREY: Treba napomenuti da se tradicionalnom liturgijom ljude vodi prema Spasitelju, a ističe i formaciju svećenika koja se temelji na duhovnosti svete mise, a ne ograničava se samo na društvene teme. Kada uspoređujem staru i novu misu, u tradicionalnoj je Bog u središtu, a cilj svećenika je voditi ljude prema Bogu, dok je nova misa usredotočenija na čovjeka, riječ je dakle o antropološkom obratu. Stari obred je strogo određen, nema mjesta za prazan hod ni bilo kakva druga odstupanja.

Kažete da djelujete u više od 70 zemalja svijeta, a vaših 610 svećenika i oko 600 redovnika, redovnica i časnih sestara i braće trudi se pomoći vjernicima. Što je najveća prijetnja u brzom 21. stoljeću?

PATER FREY: Društvo, pogotovo mladi, traže izlaz. Sve više se susrećemo s onima koji su se zasitili materijalizma, bolesti današnjice.. Ljudi žele vjerovati da život može biti drugačiji, duboko ispunjen i radostan, stoga tragaju za pravim vrijednostima. U Hrvatskoj to još uvijek nije slučaj kao u zapadnoj Europi.

PATER MARKO: U tom smislu smatramo da su bitne tradicionalne pobožnosti koje potiču na mir, sabranosti i intenzivniji odnos s Kristom. I Europa je postala nesigurna. Puna je neizvjesnosti i brige, ljudi traže sigurnost, strahuju od terorističkih islamističkih napada, a sigurnost je moguće pronaći samo u Bogu. Stoga smo otvoreni i za duhovne vježbe.

Tihana Marović

OKVIR – O BRATSTVU
Članovi Bratstva svetoga Pija X. u crkvenim su krugovima poznatiji kao lefebvreovci, nazvani po nadbiskupu Marcelu Lefebvreu koji nije prihvatio Drugi vatikanski koncil koji je u Crkvu donio snažne promjene. Naime, riječ je o 21. općem koncilu u povijesti Crkve, koji je održan od 1962. do 1965. godine. Donio je 16 dokumenata koje je odobrio papa Pavao VI., a promjena koja je većini vjernika bila najvidljivija, je ona u bogoslužju. Sabor je bio okrenut prema aggiornamentu, tj. otvaranju prema modernom društvu.

OKVIR – PIO X.
Svećeničko bratstvo uzelo je ime svetog Pia X., skromnog i siromašnog pape koji je upozoravao na opasnost modernizma u Crkvi. Za papu je okrunjen u bazilici sv. Petra 9. kolovoza 1903. Oštro se suprotstavljao modernizmu,  pokretu koji je išao za razvodnjavanjem crkvenog naučavanja i liberalnim pristupom knjigama Svetoga pisma.

OKVIR – ZAHTJEVI
Bratstvo ima 62 razloga protiv nove mise i promjena u Crkvi. Drže kako nova Misa nije jasna ispovijest katoličke vjere: ona je dvosmislena i protestantska. Tvrde i da nova Misa “zamagljuje ono što bi trebala biti jasna razlika  između hijerarhijskog svećeništva i vjernika“. (kako to čini protestantizam) Ističu i da latinska misa pape Pija V. nije ukinuta.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.