subota, 1. listopada 2016.

Biblijska slika savršene pobožnosti prema BDM: Rebeka i Jakov


Duh Sveti nam donosi u Svetom pismu divnu sliku svih istina koje sam iznio s obzirom na Presvetu Djevicu i njezinu djecu i sluge, u povijesti Jakova, koji je dobio blagoslov od svog oca Izaka vještim nastojanjem svoje majke Rebeke. O tome možete pročitati u Postanku (25,19-34; 27,1-45). Prije nego protumačim ovu tako lijepu povijest, treba, napomenuti da je Jakov, prema svim svetim Ocima i tumačima Svetog pisma, slika Isusa Krista i predodređenika, a Ezav, naprotiv, osuđenika.

Dosta nam je promatrati djela i ponašanje jednoga i drugoga, da stvorimo takav sud o  njima. Ezav, stariji brat, bio je tjelesno jak i snažan i veliki majstor u gađanju lukom i spretan uloviti mnogo divljači. Nikada ga nije bilo kod kuće nego je, oslanjajući se na svoju snagu i vještinu, radio samo vani. Nije se puno brinuo da ugodi svojoj majci Rebeki, niti je išta nastojao oko toga. Toliko je bio proždrljiv i tako pohlepan za jelom, da je prodao prvenstvo za zdjelu leće. Bio je, kao Kain, pun zavisti na svoga brata Jakova i progonio ga je do istrebljenja. Eto tako se i odbačenici uvijek ponašaju. Oni se uzdaju u svoju snagu i svoju vještinu u vremenitim poslovima. Vrlo su jaki, vrlo sposobni i vrlo prosvijetljeni u zemaljskim stvarima, dok su u nebeskim veliki slabići i neznalice. Zato ne stoje nimalo ili ostaju sasvim malo u svojoj kući, tj. u svojoj unutarnjosti, jer je Bog svojim primjerom odredio svakom čovjeku taj unutarnji i pravi stan: Bog, naime, stvarno, uvijek stanuje u samome sebi. Odbačenicima nije nimalo draga samoća, ni duhovnost ni unutarnja pobožnost, dapače smatraju malim glavama, bolećivim pobožnjacima i divljacima one koji su unutarnji i povučeni od svijeta i koji rade više unutra nego izvana.


Odbačenicima nije nimalo stalo do pobožnosti prema Presvetoj Djevici, Majci predodređenika. Zbilja, ne mrze je izravno; katkada se o njoj pohvalno izraze, kažu da je ljube; dapače obave i gdjekoju pobožnost na njezinu čast; ali, inače, ne mogu podnositi da je tko nježno ljubi, jer nemaju prema njoj Jakovljeve nježnosti. Zato vazda imaju nešto prigovoriti pobožnim vježbama što ih dobra Marijina djeca i sužnjevi vjerno obavljaju da zadobiju njezinu ljubav jer oni tu pobožnost ne smatraju nužnom za svoje spasenje. Drže da im je dosta ako Presvetu Djevicu izravno ne mrze ili ne preziru otvoreno pobožnosti prema njoj. Umišljaju da su zadobili naklonost Presvete Djevice i da su njezini sluge ako izgovore i promrmljaju gdjekoju molitvu na njezinu čast, bez ikakve nježnosti prema njoj i bez nastojanja oko svog popravka.

Odbačenici prodaju svoje prvenstvo, tj. nebeske slasti, za zdjelu leće – za zemaljske slasti. Smiju se, piju, jedu, zabavljaju se, igraju, plešu, itd., a nimalo ih ne tare briga, kao ni Ezava, da postanu dostojni blagoslova nebeskog Oca. Ukratko, ni na što ne misle nego na zemlju, govore i rade samo o zemlji i njezinim nasladama, i to im je sav posao. Dakle, za časak naslade, za tašti dim časti, za komad tvrde žute ili bijele zemlje prodaju krsnu milost, svoje odijelo nevinosti i svoj nebeski dio.


Napokon, odbačenici mrze i vazda progone, otvoreno ili potajno, predodređenike; ne mogu ih trpjeti, preziru ih, prosuđuju ih i izruguju, ruže ih i kradu, varaju, osiromašuju, progone ih i satiru u prah; dok njima ide sve za rukom, imaju sve što zažele, lijepo se provode, bogate se i žive po miloj volji.

Jakov, mlađi brat, bio je slabunjav, blag i miran, redovito je ostajao kod kuće, da zadobije naklonost svoje majke Rebeke koju je nježno ljubio. Ako bi izašao van, nije to činio po svojoj volji, niti što bi se uzdao u svoju sposobnost, nego da posluša svoju majku.

Svoju je majku ljubio i častio: zato je i bio toliko kod kuće uz Nju; nikada nije bio zadovoljniji nego kad bi je vidio. Čuvao se je svega što bi joj moglo biti neugodno, a radio bi sve što je držao da joj je drago. Zato ga je Rebeka ljubila sve više.

Bio je u svemu podložan svojoj dragoj majci. Pokoravao joj se sasvim i u svemu, spremno bez otezanja, ljubezno bez tužakanja. Na najmanji mig njezine volje mali bi Jakov poletio i učinio posao. Bez prigovora bi vjerovao sve što bi mu Ona rekla. Na primjer, kad mu je rekla da potraži dva jareta i da joj ih donese da spremi jelo njegovu ocu Izaku, on joj nije odgovorio da je dosta jedno jare da se priredi obrok jednoj osobi, nego je bez premišljanja učinio sve što mu je rekla.

Imao je veliko pouzdanje u svoju dragu majku. Budući da se nije oslanjao na svoju okretnost, nego jedino na njezinu brigu i zaštitu, tražio je od nje pomoć  u svakoj potrebi i s njom se je savjetovao u svakoj sumnji. Na primjer, kad ju je pitao da, možda, ne bi dobio od svog oca prokletstvo mjesto blagoslova; i kad mu je na to odgovorila da Ona uzimlje na se to prokletstvo, on joj odmah povjerova i pouzda se u Nju.

Napokon, nasljedovao je, prema svojim silama, kreposti koje je vidio na svojoj majci. Ponajglavniji razlog što se je toliko držao kuće bio je, čini se, da nasljeduje svoju dragu majku, koja je bila vrlo kreposna, i da se kloni od zla društva koje kvari ćudoređe. Tako je postao dostojan dobiti dvostruku blagoslov od svog dragog oca.

Takvo je vazda ponašanje i predodređenika. Oni su vazda u kući sa svojom Majkom, tj. oni ljube samoću, provode unutarnji život, nastoje oko molitve, i to sve po primjeru svoje Majke, Presvete Djevice, i u njezinu društvu, kojoj je sav sjaj u unutarnjosti i koja je kroz cijeli svoj život toliko ljubila samoću i molitvu. Istina, oni se katkada pokazuju i vani u svijetu, ali samo iz posluha volji Božjoj i svoje drage Majke i da izvrše svoje staleške dužnost. Pa dok koji put njihova braća i sestre rade velika djela s velikim marom, spretnošću i uspjehom i dobivaju pohvale i odobravanja od svijeta, to oni ipak znaju, prosvijetljeni Duhom Svetim, da je mnogo veća slava, sreća i slast živjeti skromnim životom u samoći s Isusom Kristom, svojim uzorom, u potpunoj i savršenoj podložnosti svojoj Majci, negoli je slava, sreća i čast činiti sama čudesa naravi i milosti u svijetu, poput kakvih Ezavovih odbačenika. Predodređenici donose Majci,ne dvoje jaradi, kao Jakov Rebeki, nego ono što su ta dva jareta označavala, naime svoje tijelo i svoju dušu sa svime što im pripada, iz ovih razloga – da ih primi kao svoje vlasništvo; da ih ubije, tj. da učini da umru grijehu i samima sebi i da ih odere i liši njihove kože, njihova sebeljublja, tako da se mogu dopasti Isusu, njezinu Sinu, koji traži za prijatelje i sluge samo one koji su umrli samima sebi; da ih pripremi prema ukusu nebeskog Oca, tj. na njegovu veću slavu, koju ona poznaje bolje od ijednog stvora; napokon, da to tijelo i ta duša, njezinom brigom i zauzimanjem, dobro oprani od svake ljage, postanu potpuno mrtvi, sasvim očišćeni i lijepo ugotovljeni, postanu ugodno jelo, dostojno ustiju i blagoslova Oca nebeskoga. Predodređenici su podložni i pokorni Presvetoj Djevici kao svojoj dobroj Majci, po primjeru Isusa Krista koji je , od trideset i tri godine što ih je proživio na zemlji, trideset lijepo upotrebio da slavi Boga, svoga Oca, u savršenoj i potpunoj podložnosti svojoj svetoj Majci.

(sv. Ljudevit Montfort, Rasprava o pravoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji)

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.