Duh Sveti nam donosi u Svetom pismu
divnu sliku svih istina koje sam iznio s obzirom na Presvetu Djevicu i njezinu
djecu i sluge, u povijesti Jakova, koji je dobio blagoslov od svog oca Izaka
vještim nastojanjem svoje majke Rebeke. O tome možete pročitati u Postanku (25,19-34;
27,1-45). Prije nego protumačim ovu tako lijepu povijest, treba, napomenuti da
je Jakov, prema svim svetim Ocima i tumačima Svetog pisma, slika Isusa Krista i
predodređenika, a Ezav, naprotiv, osuđenika.
Dosta nam je promatrati djela i
ponašanje jednoga i drugoga, da stvorimo takav sud o njima. Ezav, stariji brat, bio je tjelesno
jak i snažan i veliki majstor u gađanju lukom i spretan uloviti mnogo divljači.
Nikada ga nije bilo kod kuće nego je, oslanjajući se na svoju snagu i vještinu,
radio samo vani. Nije se puno brinuo da ugodi svojoj majci Rebeki, niti je išta
nastojao oko toga. Toliko je bio proždrljiv i tako pohlepan za jelom, da je
prodao prvenstvo za zdjelu leće. Bio je, kao Kain, pun zavisti na svoga brata
Jakova i progonio ga je do istrebljenja. Eto tako se i odbačenici uvijek
ponašaju. Oni se uzdaju u svoju snagu i svoju vještinu u vremenitim poslovima.
Vrlo su jaki, vrlo sposobni i vrlo prosvijetljeni u zemaljskim stvarima, dok su
u nebeskim veliki slabići i neznalice. Zato ne stoje nimalo ili ostaju sasvim
malo u svojoj kući, tj. u svojoj unutarnjosti, jer je Bog svojim primjerom
odredio svakom čovjeku taj unutarnji i pravi stan: Bog, naime, stvarno, uvijek
stanuje u samome sebi. Odbačenicima nije nimalo draga samoća, ni duhovnost ni
unutarnja pobožnost, dapače smatraju malim glavama, bolećivim pobožnjacima i
divljacima one koji su unutarnji i povučeni od svijeta i koji rade više unutra
nego izvana.
Odbačenicima nije nimalo stalo do
pobožnosti prema Presvetoj Djevici, Majci predodređenika. Zbilja, ne mrze je
izravno; katkada se o njoj pohvalno izraze, kažu da je ljube; dapače obave i
gdjekoju pobožnost na njezinu čast; ali, inače, ne mogu podnositi da je tko
nježno ljubi, jer nemaju prema njoj Jakovljeve nježnosti. Zato vazda imaju
nešto prigovoriti pobožnim vježbama što ih dobra Marijina djeca i sužnjevi
vjerno obavljaju da zadobiju njezinu ljubav jer oni tu pobožnost ne smatraju
nužnom za svoje spasenje. Drže da im je dosta ako Presvetu Djevicu izravno ne
mrze ili ne preziru otvoreno pobožnosti prema njoj. Umišljaju da su zadobili
naklonost Presvete Djevice i da su njezini sluge ako izgovore i promrmljaju
gdjekoju molitvu na njezinu čast, bez ikakve nježnosti prema njoj i bez
nastojanja oko svog popravka.
Odbačenici prodaju svoje prvenstvo,
tj. nebeske slasti, za zdjelu leće – za zemaljske slasti. Smiju se, piju, jedu,
zabavljaju se, igraju, plešu, itd., a nimalo ih ne tare briga, kao ni Ezava, da
postanu dostojni blagoslova nebeskog Oca. Ukratko, ni na što ne misle nego na
zemlju, govore i rade samo o zemlji i njezinim nasladama, i to im je sav posao.
Dakle, za časak naslade, za tašti dim časti, za komad tvrde žute ili bijele
zemlje prodaju krsnu milost, svoje odijelo nevinosti i svoj nebeski dio.
Napokon, odbačenici mrze i vazda
progone, otvoreno ili potajno, predodređenike; ne mogu ih trpjeti, preziru ih,
prosuđuju ih i izruguju, ruže ih i kradu, varaju, osiromašuju, progone ih i
satiru u prah; dok njima ide sve za rukom, imaju sve što zažele, lijepo se
provode, bogate se i žive po miloj volji.
Jakov, mlađi brat, bio je
slabunjav, blag i miran, redovito je ostajao kod kuće, da zadobije naklonost
svoje majke Rebeke koju je nježno ljubio. Ako bi izašao van, nije to činio po
svojoj volji, niti što bi se uzdao u svoju sposobnost, nego da posluša svoju
majku.
Svoju je majku ljubio i častio:
zato je i bio toliko kod kuće uz Nju; nikada nije bio zadovoljniji nego kad bi
je vidio. Čuvao se je svega što bi joj moglo biti neugodno, a radio bi sve što
je držao da joj je drago. Zato ga je Rebeka ljubila sve više.
Bio je u svemu podložan svojoj
dragoj majci. Pokoravao joj se sasvim i u svemu, spremno bez otezanja, ljubezno
bez tužakanja. Na najmanji mig njezine volje mali bi Jakov poletio i učinio
posao. Bez prigovora bi vjerovao sve što bi mu Ona rekla. Na primjer, kad mu je
rekla da potraži dva jareta i da joj ih donese da spremi jelo njegovu ocu
Izaku, on joj nije odgovorio da je dosta jedno jare da se priredi obrok jednoj
osobi, nego je bez premišljanja učinio sve što mu je rekla.
Imao je veliko pouzdanje u svoju
dragu majku. Budući da se nije oslanjao na svoju okretnost, nego jedino na
njezinu brigu i zaštitu, tražio je od nje pomoć u svakoj potrebi i s njom se je savjetovao u
svakoj sumnji. Na primjer, kad ju je pitao da, možda, ne bi dobio od svog oca
prokletstvo mjesto blagoslova; i kad mu je na to odgovorila da Ona uzimlje na
se to prokletstvo, on joj odmah povjerova i pouzda se u Nju.
Napokon, nasljedovao je, prema
svojim silama, kreposti koje je vidio na svojoj majci. Ponajglavniji razlog što
se je toliko držao kuće bio je, čini se, da nasljeduje svoju dragu majku, koja
je bila vrlo kreposna, i da se kloni od zla društva koje kvari ćudoređe. Tako
je postao dostojan dobiti dvostruku blagoslov od svog dragog oca.
Takvo je vazda ponašanje i
predodređenika. Oni su vazda u kući sa svojom Majkom, tj. oni ljube samoću,
provode unutarnji život, nastoje oko molitve, i to sve po primjeru svoje Majke,
Presvete Djevice, i u njezinu društvu, kojoj je sav sjaj u unutarnjosti i koja
je kroz cijeli svoj život toliko ljubila samoću i molitvu. Istina, oni se
katkada pokazuju i vani u svijetu, ali samo iz posluha volji Božjoj i svoje
drage Majke i da izvrše svoje staleške dužnost. Pa dok koji put njihova braća i
sestre rade velika djela s velikim marom, spretnošću i uspjehom i dobivaju
pohvale i odobravanja od svijeta, to oni ipak znaju, prosvijetljeni Duhom
Svetim, da je mnogo veća slava, sreća i slast živjeti skromnim životom u samoći
s Isusom Kristom, svojim uzorom, u potpunoj i savršenoj podložnosti svojoj
Majci, negoli je slava, sreća i čast činiti sama čudesa naravi i milosti u
svijetu, poput kakvih Ezavovih odbačenika. Predodređenici donose Majci,ne dvoje
jaradi, kao Jakov Rebeki, nego ono što su ta dva jareta označavala, naime svoje
tijelo i svoju dušu sa svime što im pripada, iz ovih razloga – da ih primi kao
svoje vlasništvo; da ih ubije, tj. da učini da umru grijehu i samima sebi i da
ih odere i liši njihove kože, njihova sebeljublja, tako da se mogu dopasti
Isusu, njezinu Sinu, koji traži za prijatelje i sluge samo one koji su umrli samima
sebi; da ih pripremi prema ukusu nebeskog Oca, tj. na njegovu veću slavu, koju
ona poznaje bolje od ijednog stvora; napokon, da to tijelo i ta duša, njezinom
brigom i zauzimanjem, dobro oprani od svake ljage, postanu potpuno mrtvi,
sasvim očišćeni i lijepo ugotovljeni, postanu ugodno jelo, dostojno ustiju i
blagoslova Oca nebeskoga. Predodređenici su podložni i pokorni Presvetoj
Djevici kao svojoj dobroj Majci, po primjeru Isusa Krista koji je , od trideset
i tri godine što ih je proživio na zemlji, trideset lijepo upotrebio da slavi
Boga, svoga Oca, u savršenoj i potpunoj podložnosti svojoj svetoj Majci.
(sv.
Ljudevit Montfort, Rasprava o pravoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji)
