ponedjeljak, 16. siječnja 2017.

Kako je sedam papa propustilo posvetiti Rusiju (II.)


Nastavak prvog dijela...

U listopadu 1940. su Manuel Ferreira, biskup Gurze koji je osobno znao Pija XII. i otac Gonçalves, odlučili na drugačiji pristup Vatikanu. Zamolili su Luciju da piše papi tražeći posvetu svijeta posebno spominjući Rusiju. Oni su očito mislili da će dodavanje riječi „svijet“ uz „Rusiju“ više pomoći u dobivanju odgovora od Svete Stolice. Luciju je jako mučio taj zahtjev i htjela je da joj narede njezini nadređeni da to učini, budući da Gospodin nikad nije tražio posvećenje svijeta, već samo Rusije. Ali Gospodin je posjetio Luciju i rekao da čak i ovo sekundarno posvećenje neće ispuniti Gospin nalog (i stoga neće obratiti Rusiju niti donijeti razdoblje mira). Isus je rekao da će imati ograničeni učinak skraćivanja Drugog svjetskog rata (što pokazuje Gospodinovu velikodušnost i autoritet koji On daje svojim biskupima). Papa Pio XII. je na kraju izveo posvetu (i u listopadu i u prosincu 1942.), ali ne samo da nije uspio zadovoljiti Gospin nalog koji je ona dala u Fatimi, već nije uspio ispuniti niti taj sekundarni, kompromisni zahtjev jer nije uopće posebno spomenuo Rusiju.


U veljači 1943. Lucija je potvrdila da je posveta pape Pija XII. nepotpuna i da nije zadovoljila sve uvjete Neba. Ona piše: „Dobri Bog mi je već pokazao svoje zadovoljstvo činom (posvetom), iako nepotpunim, koji je slijedio Njegovu želju, koje su učinili Sveti Otac i nekoliko biskupa. Zauzvrat je obećao da će rat uskoro završiti. Obraćenja Rusije za sada neće biti.“ 1943. RUSIJA JOŠ NIJE POSVEĆENA, IAKO JE PROŠLO 14 GODINA OD GOSPINOG NALOGA.

U njezinom intervjuu s o. Jongenom u veljači 1946. Lucija je rekla: „Točna Gospina molba je da Sveti Otac učini posvetu Rusije Njezinom Bezgrešnom Srcu, zapovijedajući da u isto vrijeme i u zajedništvu s Njegovom Svetosti to učine svi biskupi katoličkog svijeta.“ Lucija je rekla to isto u intervjuu s prof. Williamom Walshom u srpnju 1946.: „Gospa želi da papa i svi biskupi svijeta posvete Rusiju Njezinom Bezgrešnom Srcu jednog posebnog dana. Ako to učine, Ona će obratiti Rusiju i bit će mir. Ako se to ne učini, zablude Rusije raširit će se na sve zemlje svijeta.“ TAKO DA 1946. RUSIJA JOŠ NIJE POSVEĆENA, 17 GODINA NAKON GOSPINOG NALOGA.

U listopadu 1951. je o. Wetter posjetio Luciju u njezinom samostanu i Lucija ga je upitala: „Možete li prenijeti Svetom Ocu poruku da je Gospa Fatimska tražila nešto što nije učinjeno?“ Brat Michel izvještava da je otac Wetter pristao i proslijedio zahtjev papi, vjerojatno preko oca Leibera, koji je bio privatni tajnik Pija XII. Tako je Pio XII. bio obaviješten izravno od vidjelice da njegove posvete iz 1942. nisu zadovoljile Gospine zahtjeve. Lucija je također 15. prosinca 1951. napisala sljedeće: “Gospin zahtjev koji se tiče Rusije nije ispunjen... biskupi Rusije poslali su molbu Svetom Ocu tražeći posvetu Rusije Marijinom Bezgrešnom Srcu, kao što je Gospa tražila. Neka Bog dopusti da to bude stvarno i da se to ostvari. Ali malo je kasno.“ I 1951. RUSIJA JOŠ NIJE POSVEĆENA, IAKO JE PROŠLO VEĆ 22 GODINE OD GOSPINOG NALOGA.

U svibnju 1952. Gospa se ponovno ukazala Luciji tražeći posvetu Rusije, govoreći: „Obznanite Svetom Ocu da još čekam posvetu Rusije mom Bezgrešnom Srcu. Bez posvete Rusija se neće moći obratiti, niti će svijet imati mir.“

U svjetlu tih opetovanih zahtjeva Neba papa Pio XII. izvršio je još jednu posvetu 7. srpnja 1952. u svom apostolskom pismu Sacro vergente anno. Ali postojali su ponovno brojni nedostaci u toj posveti. Kao prvo, umjesto da posveti narod Rusije, posvetio je ljude Rusije. Izjavio je: „Posvećujemo i na poseban način povjeravamo sve ljude Rusije tom Bezgrešnom Srcu.“ Dok je Rusija napokon spomenuta izričito (a Pio XII. je bio jedini papa koji je to učinio), narod, kao cilj posvećenja, nije identificiran. Sukladno tomu, Pio XII. nije učinio svečani čin zadovoljštine za mnoge grijehe tog naroda, za kojeg je Gospa rekla da mora biti dio posvete. Zapravo, Pio XII. nije pokazao da namjerava ispuniti Gospin zahtjev jer nikada nije spomenuo Fatimu.

Također u tom pismu nema spomena o pobožnosti zadovoljštine prvih pet subota ili o pobjedi Bezgrešnog Srca kroz obraćenje Rusije na katoličanstvo. Apostolsko pismo nije bilo svečani čin zadovoljštine i posvećenja; to je bilo puko izdavanje teksta, koji prethodno nije bio najavljen i za kojega nije bilo nikakvih priprema. Na kraju, i iznad svega, Pio XII. nije imao, niti je tražio, sudjelovanje katoličkih biskupa na toj posveti, uvjet koji je posebno naložen u ukazanju 1929. STOGA GODINE 1952. RUSIJA NIJE POSVEĆENA, IAKO JE PROŠLO 23 GODINE OD GOSPINOG NALOGA.

Kao rezultat neuspjeha Pija XII., nakon II. svjetskog rata došao je Korejski rat i Rusija je započela svoju sotonsku provedbu vladanja svijetom kroz komunizam i cionizam, koji oboje žele uništiti katoličku vjeru. Otac Augustin Fuentes je 26. prosinca 1957. intervjuirao sestru Luciju. Lucija mu je rekla da stoga što posvećenje Rusije nije izvršeno pravilno, mnogi narodi nestaju s lica zemlje i mnoge duše idu u pakao. Ona žaluje: „Oče, Presveta Djevica je vrlo tužna jer nitko ne obraća pažnju na Njezinu poruku, ni dobri ni zli. Dobri nastavljaju ići svojim putem bez da daju važnost Njezinoj poruci.“ I 1957. GODINE, RUSIJA JOŠ NIJE POSVEĆENA, 28 GODINA NAKON GOSPINOG NALOGA.


Dolazimo do vladavine pape Ivana XXIII. Kako su upravo završili II. svjetski i Korejski rat, u kojima su milijuni ljudi ubijeni, bilo je nade da će papa Ivan XXIII. napokon posvetiti Rusiju. Nadalje, svijet je čekao da papa objavi treću tajnu 1960. godine kako je Gospa također naložila da je njegova odgovornost. Papa nije učinio nijedno. Umjesto da je posvetio Rusiju i otkrio tajnu, sazvao je Drugi vatikanski sabor i omogućio tajni političko-vjerski pakt s Rusijom u vatikansko-moskovskom sporazumu ili paktu iz Metza, po kojemu Drugi vatikanski sabor neće osuditi zablude Rusije ili komunizam. Drugim riječima, Ivan XXIII. učinio je upravo suprotno od onog što mu je Nebo naložilo. Kao rezultat toga, šezdesete su bile jedno od najgorih desetljeća koje je ljudski rod iskusio, s nemoralnošću, revolucijama, atentatima, ratovima, bolestima, financijskim prevratima i političkom korupcijom kakva još nije viđena. Godine 1963., U GODINI SMRTI PAPE IVANA XXIII. RUSIJA JOŠ NIJE POSVEĆENA, 34 GODINE NAKON GOSPINOG NALOGA.


Nasljednik pape Ivana XXIII., Pavao VI., također nije davao pozornost fatimskim objavama. Osim općenite posvete svijeta 1964., Pavao VI. nije posvetio pažnju Fatimi nakon što je zatvorio Drugi vatikanski sabor, nametnuo pakt iz Metza, provodio ekumenizam i stvorio novi i destruktivni obred Mise. Čak se odbio privatno naći s Lucijom za vrijeme svoga posjeta Fatimi 1967. da bi slavio 50. godišnjicu ukazanja. Pa opet poznat je po tome što je rekao da je dim Sotonin kroz neku pukotinu ušao u hram Božji. Ironično. sam papa koji priznaje stanje Crkve je isti onaj koji odbija lijek s Neba. I 1978., U GODINI SMRTI PAVLA VI., RUSIJA OSTAJE NEPOSVEĆENA, 49 GODINA NAKON NAREDBE GOSPINOG NALOGA.


Pavla VI. naslijedio je papa Ivan Pavao I., jedini papa koji je imao legitimni razlog zašto nije posvetio Rusiju. Kao kardinal Luciani, 1977. imao je priliku razgovarati s Lucijom sat i pol. Taj je razgovor pogodio budućeg papu, koji je rekao Lucijinom osobnom tumaču: „Ne želim imati ništa s Vatikanom. Đavao je u Vatikanu.“ On je također rekao: „Treća tajna, to je strašno.“ Ali Lucija je očigledno otkrila puno više kardinalu Lucianiju. Čini se da mu je rekla da će biti papa, i moguće je i da mu je rekla da će biti ubijen. Nakon što je postao papa Ivan Pavao I. , rekao je svom teološkom savjetniku Don Germanu Pattaru sljedeće:

,,To je nešto što me mučilo ovu cijelu godinu. Ukralo mi je moj duhovni mir i spokoj. Od tog hodočašća, nikad nisam zaboravio Fatimu. Ono što mi je sestra Lucija rekla postalo je teret na mom srcu. Trudio sam sām sebe uvjeriti da je sve to iluzija. Molio sam se da zaboravim na to... Misao je bila silna, previše zbunjujuća, previše suprotna cijelom mom biću. To je bilo nezamislivo, pa opet je predviđanje sestre Lucije ispalo točno. Tu sam. Ja sam papa... Ako poživim, vratit ću se u Fatimu da posvetim svijet i posebno ljude Rusije Blaženoj Djevici, u skladu sa smjernicama koje je Ona dala sestri Luciji.“

Dakle, papa Ivan Pavao I. nije poživio. Nakon što je otkrio da su preko 100 članova rimske kurije visokopozicionirani masoni, uključujući svog vlastitog vatikanskog državnog tajnika (Villot), papa Ivan Pavao I. planirao je počistiti Vatikan od korupcije, ali tajanstveno je umro prije nego što je to uspio, nakon samo 33 dana službe. On stoga nije mogao posvetiti Rusiju. OPET, U 1978. RUSIJA NIJE POSVEĆENA, SKORO 50 GODINA NAKON GOSPINOG NALOGA.


To nas dovodi do vladavine Ivana Pavla II. Dok je on rekao da je njegov pontifikat posvećen Gospi, već je u ranim godinama svoje vladavine izrazio sumnje o posveti Rusije. Na primjer, kada je biskup Hnilica rekao papi u prisutnosti kardinala Wyszynskog da je „najvažnija stvar koju treba učiniti za vrijeme svog pontifikata - posveta Rusije“, Ivan Pavao II. je odgovorio: „Takvu bi posvetu Rusi smatrali miješanjem u njihove unutarnje poslove i to bi imalo političke posljedice.“ Dok se oporavljao od pokušaja atentata 7. srpnja 1981., papa je ,,povjerio ljudsku obitelj Marijinoj majčinskoj zaštiti” i nakon toga rekao je isto Hnilici: ,,Postoje još uvijek neki teolozi koji sumnjaju da možemo ikoga posvetiti ikome drugome do Bogu samomu.“ GODINE 1981. RUSIJA NIJE POSVEĆENA, IAKO JE PROŠLO 52 GODINE OD GOSPINOG NALOGA.

Znajući da je Rusija ostala neposvećena, Lucija se 21. ožujka 1982. našla s papinskim nuncijem u Lisabonu, kao i s doktorom prava Lacerdom i biskupom do Amaralom. Ponovila je točne uvjete za posvetu Rusije. Objasnila je da papa mora: (1) izabrati datum posvete; (2) zapovjediti biskupima cijelog svijeta da sudjeluju; (3) da svaki biskup mora učiniti posvetu, ako ne u Rimu s papom, onda u svojoj vlastitoj crkvi u isto vrijeme kao i papa; i, (4) izvršiti svečani i javni obred zadovoljštine i posvete Rusije Presvetom Srcu Isusovom i Marijinom. Lucija je ponovno rekla svojim bliskim prijateljima i članovima obitelji (onima koji su je još uvijek smjeli vidjeti) da Rusija nije posvećena. Neka od tih izvješća, koja su dokumentirana u našoj knjizi, objavljena su prije posvete Ivana Pavla II. 1982. godine. Na primjer, 9.svibnja 1982. Lucijina prijateljica Maria Eugenia Pestana rekla je ocu Caillonu: ,,Ne očekujte ovoga puta posvetu Rusije: svjetski episkopat nije spreman.“ Slično tome, 12. svibnja 1982. Lucijina nećakinja Maria do Fetal Neves Rosa također je rekla ocu Caillonu: ,,Ne očekujte sutra posvetu Rusije. Svjetski episkopat nije spreman.“ Otac Caillon je ispravno zaključio: „Znači, sestra Lucija je čak i prije 13. svibnja rekla svojim prijateljima iz Porta i svojoj nećakinji iz Fatime da ne očekuju posvetu Rusije 13. svibnja 1982. jer svjetski episkopat nije spreman. Sestra Lucija je unaprijed znala što će se dogoditi.“

Vatikanske novine L’Osservatore Romano su 12. svibnja 1982. objavile članak od oca Umberto Maria Pasquale o razgovoru koji je imao sa sestrom Lucijom. Otac Pasquale izvještava da je Lucija potvrdila da Gospa nikada nije tražila posvećenje svijeta, samo Rusije. On je upitao: „Je li ti Gospa ikada pričala o posveti svijeta njezinom Bezgrešnom Srcu?“ Lucija je odgovorila: „Ne, oče Umberto! Nikad! U Cova da Iria 1917. Gospa je obećala: doći ću tražiti posvetu Rusije... 1929., u Tuyu u Španjolskoj, kao što je obećala, Gospa se vratila da mi kaže da je došao trenutak da traži od Svetog Oca posvetu te zemlje (Rusije)...“ U ostatku odgovora zahtjevu oca Pasquala za razjašnjenjem (kao da je ikakvo bilo potrebno), Lucija je 13. travnja 1980. napisala pismo u kojem govori istu stvar, odnosno: ,,Velečasni oče Umberto, kao odgovor na Vaše pitanje, ja ću razjasniti: Gospa Fatimska se u svom zahtjevu referirala samo na posvetu Rusije.“

To je pismo objavljeno 12. svibnja 1982., dan prije posvete svijeta Ivana Pavla II., 13. svibnja iste godine. Također primjećujemo da se Lucija susrela s Ivanom Pavlom II. na 25 minuta, u 8 sati ujutro, samo nekoliko sati prije nego je posvetio svijet, kada je Lucija dala papi pisane memoare koji opisuju nebeske zahtjeve, koji sadrže posvetu Rusije i objavljivanje treće tajne. Nakon što je papa rekao Luciji da ne bi bilo razborito objaviti tajnu jer „je svijet ne bi mogao razumjeti“, papa je rekao da će govoriti o posveti Rusije na biskupskoj sinodi 1983.

Izjave Ivana Pavla dokazuju dvije stvari: Kao prvo, on je znao da nebo traži posvetu Rusije. Drugo, on je znao da njegova posveta svijeta 13. svibnja neće ispuniti nebeske zahtjeve. Stoga, Ivan Pavao II. ponovio je pogreške Pija XII. 1942. i Pavla VI. 1964. - posvetio je svijet bez biskupa, ne Rusiju s biskupima. Biskup Hnilica i don Luigi Bianchi posjetili su Luciju 14. svibnja i pitali je je li posvećenje dan prije bilo dovoljno. Lucija je negativno odgovorila, govoreći da Bog želi ,,posvetu Rusije, i samo Rusije, bez ikakvih dodataka.“ Lucija je isto potvrdila prijateljici Mariji do Fetal 11.kolovoza 1982. govoreći: „Posveta Rusije, kako je Gospa tražila, nije učinjena.“

Poznavajući svoju pogrešku, papa Ivan Pavao II. objavio je izjavu u L’Osservatore Romano 19. svibnja govoreći: „Pokušao sam učiniti sve što sam mogao s obzirom na konkretne okolnosti.“ Drugim riječima, Ivan Pavao II. priznaje da je trebao posvetiti Rusiju, da je možda čak i htio posvetiti Rusiju, ali je odlučio NE posvetiti Rusiju, zbog „konkretnih okolnosti“ kojima je okružen. Koje su to okolnosti? Vatikansko-moskovski dogovor i ekumensko preusmjerenje Crkve nakon II. vatikanskog sigurno su igrali vodeće uloge. No, 26. studenog 1987. kardinal Stickler otkrio je da papa Ivan Pavao II. nije imao podršku biskupa, govoreći: „oni mu nisu poslušni“. Ovo otkriće nije u skladu s raznim istraživanjima apostolata o. Grunera koja pokazuju da će barem 98% ispitanih biskupa posvetiti Rusiju s Papom ako se to od njih bude zahtijevalo. U SVAKOM SLUČAJU, 1982. RUSIJA NIJE POSVEĆENA, 53 GODINE NAKON GOSPINOG NALOGA.

Na početku 1983., nakon što je „Plava vojska“ izdala krivotvoreni izvještaj da je posvećenje iz 1982. zadovoljilo Gospin nalog, sestra Lucija je rekla ocu Josephu de Sainte Marie: ,,Posveta Rusije nije izvršena kako je Gospa tražila. Ja tu izjavu nisam dala jer nisam imala dozvolu Svete Stolice.“ Zatim je 19. ožujka 1983. Ivan Pavao II. tražio da se sestra Lucija susretne s papinskim nuncijem, nadbiskupom Portalupijem, i ocem Coelhom. Nije čudo, na tom sastanku Lucija je ponovila da Rusija nije posvećena. Ona je izjavila: „U činu prikazanja 13. svibnja 1982. Rusija nije cilj posvećenja. I nije svaki biskup organizirao u svojoj vlastitoj biskupiji javnu i svečanu ceremoniju zadovoljštine i posvete Rusije. Papa Ivan Pavao II. samo je ponovio posvetu svijeta koju je učinio Pio XII. 31. listopada 1942. godine. Iz te posvete možemo očekivati neke koristi, ali ne obraćenje Rusije. Posveta Rusije nije učinjena onako kako je Gospa to zahtijevala.“ Ivan Pavao II. će opet ponoviti istu pogrešku posvećujući svijet bez biskupa 16. listopada 1983. STOGA, 1983. RUSIJA JOŠ NIJE POSVEĆENA, NI NAKON 54 GODINE NAKON GOSPINOG NALOGA.

U ožujku 1984. papa je planirao još jednu posvetu i Luciji su unaprijed dali kopiju teksta. Nakon što je pročitala tekst Lucija je 22. ožujka odgovorila: „Ta posveta ne može imati zaključni karakter.“ Uvjeren zbog Lucijinog izdašnog svjedočanstva otac Coehlo objavio je Mensagem de Fatima uoči posvećenja: „Posveta Rusije neće biti obavljena ni ovoga puta.“

Papa Ivan Pavao II. je 25. ožujka 1984. ponovno posvetio svijet bez sudjelovanja svih biskupa, ponavljajući ne samo svoju pogrešku iz 1981., 1982. i 1983. već i pogrešku Pija XII. iz 1942. i Pavla VI. iz 1964. Dok je papa pozvao sve biskupe – ne im zapovjedio, da mu se pridruže u posveti, nisu svi sudjelovali; ali čak i da jesu, to ne bi bilo važno jer papa nije posvetio Rusiju. Otac Coehlo ponovno je objavio: „Mi još nismo postigli cilj koji je naložila Majka Božja“ i to je zato što „Rusija nije bila cilj posvete“. Izvješća kažu da je kardinal Cararoli, vatikanski državni tajnik i dokazani mason, savjetovao papi da makne Rusiju iz posvećenja zbog „diplomatskih razloga“. Papa je također objasnio biskupu Josefu Cordesu da je odbio spomenuti Rusiju jer „bi njegove riječi bile protumačene kao provokacija sovjetskim vođama.“ Kardinal Josef Tomko je osim toga izjavio: „Rim se boji da bi to Ruska pravoslavna crkva mogla gledati kao uvredu.“ TAKO 1984. RUSIJA JOŠ NIJE POSVEĆENA, IAKO JE PROŠLO 55 GODINA OD GOSPINOG NALOGA.

Za vrijeme stvarne ceremonije posvete 1984. papa je otkrio nedostatak te posvete. Napuštajući svoj pripremljeni govor, papa je rekao: „Prosvijetli posebno ljude od kojih Ti Sam čekaš našu posvetu i prikazanje.“ Te riječi bile su prenesene i u L’Osservatore Romano i u novinama katoličkih biskupa L’Avvenire. Papa je ponovnio tu istu izjavu te večeri, za vrijeme pozdravnih molitava Gospi. Njegova izjava otkriva sljedeće:

  • Prvo, govori nam da je Ivan Pavao II. znao da Gospa još čeka posvetu određenih ljudi ili nacije.
  • Drugo, govori nam da je Ivan Pavao II. znao da se radi o ljudima ruske nacije, jedine nacije koju je Gospa ikada navela kao cilj posvete.
  • Treće, govori nam da je sam Ivan Pavao II. shvaćao da valjana posveta Rusije, bilo od njega ili njegovih prethodnika, nikad nije izvršena.
  • Četvrto, govori nam da je Ivan Pavao II. odlučio ne imenovati Rusiju u budućim posvetama i da stoga on nije papa koji će posvetiti Rusiju.
Nakon što je priznao da nije posvetio Rusiju 1984., Ivan Pavao II. odlučio je baviti se svojim vlastitim planom postizanja svjetskog mira 1986. tako što je doveo pogane u Asiz da se mole svojim đavlima za mir. To znači da papa nije vjerovao da je posvetio Rusiju 1984. Jer bi svjetski mir bio plod valjanog posvećenja; jedina druga alternativa je da papa nije vjerovao u obećanja Gospe Fatimske.

U intervjuu koji se pojavio u Sol de Fatima (u rujnu 1985.), upitali su sestru Luciju je li papa ispunio zahtjev koji je dala Gospa kada je posvetio svijet 25. ožujka 1984. Sestra Lucija je odgovorila: „Nije bilo sudjelovanja svih biskupa i nije bilo spomena Rusije.“ Novinar je zatim upitao: „Stoga nije bilo posvete koju je tražila Gospa?“ Sestra Lucija je odgovorila: „Ne. Mnogi biskupi nisu pridali nikakvu važnost tom činu.“

Sestrična sestre Lucije Maria do Fetal je 1986. citirala Luciju govoreći: „Posveta nije učinjena.“ Čak je i otac Laurentin, zagovornik vatikanskih manevara, priznao stajalište vidjelice. Rekao je: „Sestra Lucija je i dalje nezadovoljna... Lucija misli da posveta nije učinjena onako kako je Gospa željela.“ Lucija je još jednom izričito potvrdila pred članovima obitelji u svom samostanu da posveta Rusije nije izvršena. Nakon intervjuiranja sestre Lucije izvan njezinog samostana, novinar Enrico Romero objavio je sadržaj intervjua 20. srpnja 1987. On izvještava da je sestra Lucija ponovno izjavila da posveta Rusije kako je zahtijevala Gospa Fatimska nije izvršeno. Nakon toga je slijedila potvrda kardinala Mayera 25. listopada 1987. pred prisustvom dvanaest katoličkih vođa i kardinala Sticklera 26. studenog 1987. da posveta Rusije nije nikad izvršena.

Nastavljajući tim putem objektivnog neposluha, Ivan Pavao II. je ponovno odlučio posvetiti svijet, bez biskupa, 8. listopada 2000., samo tri mjeseca nakon što je vatikanski državni tajnik rekao da je papa zadovoljio fatimski zahtjev 1984. godine. Kao kod posvete 1984., Ivan Pavao II. je nakon posvete svijeta ponovno održao još jedan pan-religijski susret u Asizu 2002. godine. Ivan Pavao II. umro je 2005. godine i nikad nije ostvario mir za kojim je čeznuo i to zato što je išao svojim putem, a ne Gospinim. Nepotrebno je reći, prošlo je još sedam godina, i 2012. RUSIJA JOŠ NIJE POSVEĆENA, 83 GOINE NAKON GOSPINOG NALOGA.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.