Christus Rex

Postsinodalna pobudnica mladima: patetični dokument


Postsinodalna pobudnica mladima objavljena je 2. travnja 2019. Potpisao ju je papa Franjo pod nazivom Christus vivit (Krist živi) i dugačka je 67 stranica. Ona se nadovezuje na Sinodu o „Mladima, vjeri i razlučivanju poziva“ iz listopada 2018. godine.

Franjo izražava svoju nadu za Crkvu koja ,,ostavlja po strani uske predrasude i pažljivo sluša mlade“. ,,Molimo Gospodina da oslobodi Crkvu od onih koji će je natjerati da ostari, zatvoriti je u prošlosti, zadržavati je ili zaustavljati“. Prema njemu, Crkva koja odražava Isusa Krista je ona koja se trudi da ,,ponizno prizna da se neke stvari moraju konkretno promijeniti, a da se to dogodi, ona treba cijeniti viziju, ali i kritičnost mladih ljudi“. On se nada da će mladi ljudi biti „protagonisti promjene“, i da ih zato Crkva mora ,,ponizno“ slušati.

Papa tvrdi da umjesto ,,priopćavanja velikog broja doktrina“, Crkva treba ,,najprije pokušati probuditi i učvrstiti velika iskustva koja podupiru kršćanski život“. Zatim dodaje: ,,Crkva koja je uvijek u obrambenom stavu, koja gubi svoju poniznost i prestaje slušati druge, koja ne ostavlja mjesta za pitanja, gubi mlade i pretvara se u muzej“.

On odbacuje ,,čist i savršeni pastoral prema mladima, obilježen apstraktnim idejama“ i poziva na ,,popularni“ pastoral prema mladima. Franjo kaže da nije nužno ,,u potpunosti prihvatiti sve crkvene nauke“ i zagovara ,,pastoral prema mladima sposoban za uključivost, s prostorom za sve vrste mladih, da bi se pokazalo da smo Crkva s otvorenim vratima“.

Prema njegovim riječima, katoličke obrazovne ustanove moraju ,,nastojati pozdraviti sve mlade ljude, bez obzira na njihov vjerski izbor, kulturno porijeklo, osobnu, obiteljsku ili društvenu situaciju”. On tvrdi da ,,na taj način Crkva daje temeljni doprinos cjelovitom obrazovanju mladih u različitim dijelovima svijeta. One [katoličke obrazovne ustanove] bi nedopustivo umanjile tu ulogu ako bi postavile stroge kriterije za ulazak i ostanak učenika u njima jer bi mnoge mlade ljude lišile okružja koje bi moglo obogatiti njihove živote”.

Papa ide tako daleko da piše da ,,seksualni moral često teži biti izvor nerazumijevanja i otuđenja od Crkve, budući da se ona smatra mjestom prosudbe i osude”.

Crkva koja sluša, ali više ne poučava

U članku s Life Site Newsa od 2. travnja 2019. godine, Maike Hickson uspostavlja upadljivu usporedbu između tih izjava pape Franje i onih kardinala Carla Marije Martinija u svojoj knjizi intervjuu s isusovcem Georgeom Sporschillom ,,Noćni razgovori s kardinalom Martinijem“ (Paulist Press, 2013). Ovaj ultraprogresivistički prelat također je želio, piše ona, ,,slušajuću“ Crkvu koja manje poučava, a više sluša. Upravo on je tvrdio da ,,ne možemo mlade ništa naučiti. Možemo im samo pomoći da slušaju svog nutarnjeg učitelja“. Talijanski kardinal također je sanjao o ,,Crkvi koja daje prostor ljudima koji razmišljaju izvan okvira“, a žalio je zbog prelata koji ,,još uvijek sjede iza predebelih zidova, ili u novim uredima ili u starim palačama“. Kao i Franjo u svom novom dokumentu, i Martini je često omalovažavao moralnu pouku: ,,Crkva je puno govorila o grijehu, i previše“.

Aldo Maria Valli daje komentar na to: ,,Ovaj odlomak je značajan jer pokazuje da je dokument napisan ne toliko u skladu s potrebama i zahtjevima današnjih mladih ljudi, nego na temelju idiosinkrazija nekih bivših mladih ljudi, sada starih, privrženih ideji da 'doktrinarna i moralna pitanja' nisu važna i da su samo dosadna. Oni koji rade s mladima znaju da u našem vremenu nije problem ponuditi 'intenzivna iskustva' i mogućnosti za emocionalno snažne susrete. To oni mogu pronaći svugdje jer ih svijet nudi u izobilju. Ono što mladi ljudi traže, možda na zbunjen, ali ne manje očigledan način, je suprotno. Budući da žive u 'likvidnom' društvu, punom mogućih iskustava, ali bez moralnih referenci i bez ikakvoga racionalnoga smisla, oni žude za naukom, strukturiranim razmišljanjem, sadržajem, pravilima, a kada pronađu nekoga tko može zadovoljiti njihovu žeđ, nije im uopće dosadno, nego su zahvalni jer otkrivaju nove horizonte o kojima im nitko nikada nije govorio. I otkrivaju vrijednost autoriteta”.

Talijanski novinari uspoređuju pomalo oštro br. 212 Christus vivit s jasnim naukom Pija X. iz Acerbo nimis, enciklike o podučavanju katoličkog nauka (1905.), ,,gdje se utvrđuje bitna važnost nauka, jer 'razum – ako mu nedostaje popratno svjetlo, znanje o božanskim stvarima – bit će samo primjer slijepih koji će voditi slijepca tako da oboje padaju u jamu”. A to osvjetljava zapanjujući anakronizam ,,sinodalnog” i ,,popularnog” pastorala nazadnih šezdesetosmaša koji vjeruju u ,,slušanje” današnje mladeži.

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: