Christus Rex

Kraljevstvo nebesko trpi silu – misli uz novu godinu


O
rganizacija Kirche in Not održala je 27. studenog 2019. „Crvenu srijedu“ kada su tisuće poznatih katedrala, crkava i spomenika [...]
širom svijeta bile osvijetljene crvenom bojom krvi. Ova akcija trebala je skrenuti pozornost na najveću humanitarnu katastrofu našega vremena dramatično širenje progona kršćana u mnogim zemljama. Trenutno ima čak 300 milijuna ljudi (!) žestoko progonjenih zbog svoje kršćanske vjere [1]. Četiri od pet progonjenih iz vjerskih razloga su kršćani. Dakle, kršćanstvo je daleko najviše ugnjetavana vjerska zajednica na svijetu.

Organizacije za pomoć progonjenim kršćanima redovito vode i objavljuju statistike koje svjedoče o tim strašnim brojkama. Iza golih brojeva stoji nezamisliva patnja nebrojenih ljudi koje se maltretira, siluje, proganja, muči ili ubija zbog njihovih uvjerenja. Doživljavamo najžešći progon kršćana ikada.

Progonjeni i zaboravljeni, iznevjereni?!

Mediji, kojima inače teško nešto promakne, o tome (uz nekoliko izuzetaka) šute, kao da im je nametnuta informativna blokada. Čini se da se tema progona kršćana ne uklapa u sustav političke korektnosti. Na tu činjenicu ukazuje izvještaj austrijske saborske zastupnice Gudrun Kugler o svećeniku kojeg je u studenom prošle godine ubila teroristička postrojba IS, a imao je dobre kontakte s Austrijom. Njegova smrt – poput mnogih drugih – nije uspjela proći u medijima. Kugler je pozvala na ,,jasno buđenje“ javnosti protiv progona kršćana. ,,Europa više ne može pasivno promatrati“[2].

Pasivna Europa

Ali Europa i dalje to čini, i to barem vodeća elita, očito namjerno. Oni ne brinu za kršćane, nego naprotiv. Dugo vremena se na takozvanom slobodnom Zapadu odvija perfidan, prilično nasilni oblik progona kršćana, koji se očituje u potiskivanju svih kršćanskih vrijednosti. Protukršćanska rodna ideologija postupno osvaja cijeli javni (čak i crkveni) prostor te političkim i medijskim pritiskom pomeće svaki otpor. Trenutna migracija koristi se kao političko oružje za suptilnu islamizaciju nekadašnjeg kršćanskog Zapada. To su samo dva primjera koje možemo navesti. Činjenica da se u Francuskoj svakodnevno oskvrnu tri crkve (!) bez izazivanja političke reakcije dokazuje rastuće neprijateljstvo prema kršćanstvu i kod nas u Europi.

Uzroci progona

Kršćanskoj baštini prijeti nestanak. Veliki dio europskog stanovništva teško da u to može vjerovati. Ne mogu se nositi sa sve većim pritiskom progona. Niti to može posvjetovnjena Crkva, čiji pastiri često imaju samo jedno na brizi, a to je da im ne promakne korak s duhom vremena. Kršćanstvo je u uzmaku. Kome će prepustiti prostor? Kako je uopće otišlo toliko daleko? To su tjeskobna pitanja, pitanja preživljavanja.

Sv. papa Pio X. dao je sljedeće sjajno objašnjenje za širenje zla: „Čitava moć zla leži u slabosti i kukavičluku dobra“ [3]. Naravno, legitimno je i važno imenovati stvarne uzročnike zla današnjice i razotkriti njihove razorne planove, ali još je važnije uvidjeti da bi zle sile bile odavno prevladane ako bi vojujuća Crkva bila na vrhuncu moći, nadahnuta misionarskom ljubavlju i prožeta duhom mučenikā.

Crkva koja spava mora se probuditi!

Ono što je danas potrebno jest novo buđenje kršćanske svijesti i duha. Europa se mora vratiti svojim korijenima. Tek tada može izbjeći svoj pad. Stablo koje se odvaja od korijena pada i umire.

Prvo i najvažnije, potrebno je da kršćanski nositelji odlučnih pozicija u Crkvi i politici konačno postanu aktivni, prije nego što zaista bude prekasno. Međutim, nije dovoljno pokazati prstom prema drugima. Svi moramo ponizno govoriti svoj ,,Mea culpa“. Pred svakim kršćaninom, svakim od nas, stoji poziv i zahtjev.

Odlučne nakane za novu godinu

Stoga bih vam želio dati sljedeće savjete kao smjernice za novu godinu:

- Težimo životnoj, prosvjetljenoj vjeri! Naša katolička vjera mora se hraniti na izvorima milosti, prije svega na svetoj Misnoj Žrtvi; mora postati prosvjetljena proučavanjem istina vjere. Samo na taj način imat će moć da obilježi i prožme osobni život, da bismo živjeli od vjere.

- Onaj koji živi od vjere, koji se zalaže za kršćanske vrijednosti, ima hrabrosti javno se založiti za njih, pridobiti druge.

- Živa vjera rađa žarku revnost da se provodi u djelo glavna zapovijed ljubavi, da se svjedoči o ljepoti i istini katoličke religije vjernim izvršavanjem obveza i djelima milosrđa.

Ljubav je dosjetljiva. Koncentrirani naboj kršćanske ljubavi pronašao bi načine kako pomoći potlačenima i potrebitima, čak i u dalekim zemljama. 300.000.000 progonjenih kršćana je sablazan, strahoviti dokaz neoprostive mlakosti (još uvijek) slobodnih kršćana. I na nama je da nešto učinimo po tom pitanju.

Od sveg srca želim vam blagoslovljenu i djelatnu novu godinu. Bogorodica s djetetom Isusom i sv. Josip neka nas blagoslove i podare nam svetu revnost.

p. Stefan Frey

[1] Prema izvještaju Religious Freedom Report organizacije ACN (Aids for Christians in Need).
[2] Salzburger Nachrichten (www.sn.at), 27. studenog 2013.
[3] Govor u povodu beatifikacije sv. Ivane Orleanske.

Arhiva bloga

Časopis: