Christus Rex

Papa Franjo čini veliku reformu kanonskoga prava

mons. Juan Ignacio Arrieta

P
otpisivanjem apostolske konstitucije Pascite gregem Dei – „Pasite stado Božje“, 23. svibnja 2021. papa Franjo objavio je važnu reviziju kanonskoga prava.
Opseg reformi je znatan: sastoji se od gotovo cjelovite revizije VI. knjige koja nosi naslov „Kaznene mjere u crkvi“.

Treba imati na umu da je Zakonik kanonskoga prava iz 1983. podijeljen na sedam knjiga nejednakog opsega. Šesta knjiga koja iznosi kazneno pravo Crkve, zapravo sadrži samo 89 kanona od 1752 koji čine Zakonik.

A od tih 89 kanona, 63 su promijenjena, odnosno 71 % knjige. Drugih devet je premješteno, dok ih je 17 ostalo nepromijenjeno. Revidirana VI. knjiga stupit će na snagu 8. prosinca 2021., krajnji rok koji omogućava potrebne prijevode i prilagodbe.

Zašto takva reforma?

No važnost reforme leži prije svega u strahovitom priznanju pogrešaka sadržanih u Zakoniku iz 1983. godine.

Izuzetno je zanimljivo pogledati pojašnjenja mons. Juana Ignacija Arriete, tajnika Papinskoga vijeća za zakonodavne tekstove u intervjuu za Vatikanske vijesti nakon objavljivanja apostolske konstitucije Pascite gregem Dei 1. lipnja. Ona jasno objašnjavaju nastanak ove reforme.

„Nakon proglašenja Zakonika 1983. godine, postala je vidljivom ograničenost VI. knjige kaznenoga prava.“ O kakvoj se ograničenosti radi?

„Slijedeći ideju decentralizacije, izrada kaznenih normi tada je ostala vrlo neodređena. Vjerovalo se da će biskupi i poglavari prema težini okolnosti moći odlučiti koje prijestupe kazniti i kako ih kazniti.“

Dakle, kako bi se s jedne strane napravila „decentralizacija“ te sankcije prilagodile na „osobniji“ način, možda je stvorena zamućenost u izradi kaznenih normi. „Mnogi su imali poteškoće u usklađivanju ljubavi i kazne, što je značilo da se kazneno pravo jedva primjenjivalo.“

Zaboravljalo se da su za tu primjenu odgovorni suci koji prosuđuju okolnosti i koji su dužni dati tu prosudbu, za što su i posebno osposobljeni. Ta prosudba traži se od svih poglavara.

Štoviše, to je ključno priznanje koje objašnjava veliki dio kriza zloporaba koja je Crkvi toliko naštetila. Čija je to krivnja?

Mons. Arrieta nastavlja: „Osim toga, bilo je teško razumjeti da su biskupi u sličnim situacijama različito reagirali“. Ovo opažanje zaslužuje isti komentar kao što je prethodni.

Prva prilagodba pod Ivanom Pavlom II.

„Ta je situacija primorala Svetu Stolicu da intervenira, kao što znamo, povjeravanjem najtežih kaznenih djela isključivo Kongregaciji za nauk vjere i davanjem ovlasti za intervenciju drugim uredima Kurije.“

Ima izvanredan tekst Benedikta XVI., objavljen 11. travnja 2019. u časopisu Klerusblatt, koji objašnjava razloge za tu intervenciju. Papa emeritus na potpuno nov način iznosi temeljne razloge za krizu zlostavljanja i daje nekoliko priznanja glede postkoncilskog rasula. Evo odlomka koji se odnosi na kanonsko pravo, s našim komentarima.

Benedikt XVI. izravno se bavi pitanjem zlostavljanja i nedostatka represivnih sredstava predviđenih novim Zakonikom kanonskoga prava.

„Pitanje pedofilije... postalo je akutno tek u drugoj polovici 1980-ih.“ Biskupi iz Sjedinjenih Država, gdje je problem postao javan, „zatražili su pomoć, budući da se kanonsko pravo, kako je zapisano u novome Zakoniku (1983.), nije činilo dovoljnim za poduzimanje potrebnih mjera... Tako se tek polako počela oblikovati obnova i produbljivanje namjerno labavo konstruiranoga kaznenoga prava u novome Zakoniku“.

U izvoru ove namjerno zamišljene slabosti „postojao je temeljni problem u percepciji kaznenoga prava. Samo se takozvani garantizam [vrsta proceduralnoga protekcionizma] i nadalje smatrao ‘koncilskim’. To znači da su prije svega trebala biti zajamčena prava optuženika, do mjere koja je faktički uopće isključila svaku osuđujuću presudu... Pravo na obranu putem garantizma prošireno je do te mjere da su osuđujuće presude postale jedva moguće“.

Papa emeritus opravdava svoj postupak pojašnjenjem o koracima koji su poduzeti: „Uravnoteženo kanonsko pravo... mora stoga pružiti ne samo jamstvo optuženome... Ono mora također štititi vjeru... Čini se da u općoj svijesti o pravu vjera nije više na razini dobra koje iziskuje zaštitu“.

Zbog toga garantizma je poteškoće u području pod naslovom „glavni delikti [pravni prijestupi] protiv vjere“ bilo potrebno riješiti prijenosom mjerodavnosti s Kongregacije za kler, koja je inače odgovorna za rješavanje prijestupa koje su počinili svećenici, na Kongregaciju za nauk vjere. „Na taj način... omogućilo se izricanje maksimalne kazne, tj. otpuštanje iz kleričkoga staleža, koja se nije mogla izreći prema drugim pravnim odredbama“. Da bi se zaštitila vjera bilo je potrebno uspostaviti istinski kazneni postupak s mogućnošću žalbe na Rim.

Stoga je neumoljiva logika personalizma koja pojedinca stavlja ispred društva i općega dobra, sa Zakonikom kanonskoga prava iz 1983. godine crkvenu pravednost učinila gotovo nedjelotvornom.

Novi kriteriji za reviziju

Mons. Arrieta objašnjava: „Novi kriteriji mogu se sažeti u tri vidika. To je, najprije, bolje određivanje standarda, jasnim definiranjem slučajeva u kojima treba primijeniti kazneni sustav i načina na koji treba kazniti prijestupe“. Onako kao što to mora činiti svaki valjani i dosljedni pravni sustav.

Biskup dodaje: „Sada su postavljeni i referentni parametri koji će voditi djelovanja ordinarija, poštujući granice potrebne za procjenu konkretnih okolnosti u svakome slučaju“. Kao što bi to trebao činiti svaki dobar sudac.

„Drugi je kriterij zaštita zajednice uspostavom sredstava za sprečavanje i ispravljanje sablazni te za popravak prouzročene štete“. Bila je potrebna strašna kriza zlostavljanja, da ne spominjemo i financijske skandale, da se sjetimo osnovnih načela društvene i političke filozofije.

„Treći je cilj bio opskrbiti vlasti – biskupa, nadređenoga – odgovarajućim sredstvima da bi mogli spriječiti prekršaje, promicati reforme i ispravljati prijestupe prije nego postanu ozbiljniji“.

Zaključak

Sreća je što je ova reforma ugledala svjetlo dana i što će jednim dijelom moći ispraviti tragični neuspjeh novoga kanonskoga prava na području kaznenoga prava. Kanonskoga prava koje je, ne zaboravimo, objavljeno pod odgovornošću pape Ivana Pavla II...

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: