Christus Rex

Bezgrešno Srce Marijino, simbol njezina sveopćega posredovanja


B
og nam daje sve milosti obraćenja i posvećenja po Mariji. Mi odgovaramo na ovaj Božji dar primajući ove milosti sve više i više, dopuštajući im da ožive i donose plodove u nama.

A budući da Bog ima svoje milosti spremne po Mariji za svaki trenutak, za svaku situaciju, za svaki događaj i svako stanje i priliku, trebamo taj povratak Bogu učiniti u svakodnevnomu životu tako da se svjesno obratimo Posrednici svih milosti. To se događa kada prihvatimo njezino Bezgrešno Srce u svoj život.

Bezgrešno Srce Marijino je, prema sv. Ivanu Eudesu, „izvor i načelo svih njezinih povlastica, slave, prednosti i odlika, koje je uzdižu iznad svih stvorenja. (...) Ono je također izvor svih milosti koje prate ove odlike, ali i izvor svih vrlina koje je primjenjivala.“

„Ali zašto je njezino srce izvor svega ovoga? Jer poniznost, čistoća i ljubav njezina srca učinili su je dostojnom da postane Majka Božja, a zbog toga i da primi sve ostale darove i prednosti, koje prate tako uzvišeno dostojanstvo. (…)“

„Trebamo častiti u Djevici Mariji ne samo neka njezina otajstva i djela, poput njezinoga rođenja, prikazanja u hramu, pohođenja itd., ne samo neke njezine odlike, poput njezina Božanskoga Majčinstva ili činjenice da je Kći Očeva, Zaručnica Duha Svetoga i Hram Presvetoga Trojstva. Trebamo prije svega i nadasve častiti u njoj izvor i podrijetlo njezine svetosti i dostojanstva svih njezinih otajstava, svih njezinih djela i osobnih odlika: a to je njezina ljubav, jer prema svetim naučiteljima Crkve, ljubav je sredstvo zasluga i načelo svake svetosti.”

Ulazak u Marijino Srce je dakle početak života pod zastavom ljubavi, koja je zapravo jedini put koji nas vodi natrag k Bogu. Ljubav kao model svih kreposti cijelomu našemu moralnomu životu daje njegovu vrijednost: „Na zalasku našega života bit će nam suđeno prema našoj ljubavi“, kaže sv. Terezija od Djeteta Isusa. Neće odrediti vrijednost našega života ono što smo učinili i postigli, već način na koji smo to učinili, to jest s koliko ljubavi.

Bez nadnaravne ljubavi svi naši moralni čini su samo “mjed, koja ječi ili cimbal, koji zveči” (1 Korinćanima 13, 1), ali ta nam se ljubav daje besplatno u Srcu Bezgrješne; stoga možemo povećati vrijednost djela, koja činimo u svakodnevnom životu u onoj mjeri u kojoj ih činimo u Bezgrešnomu Srcu.

Tako Marija postaje u najpunijem smislu „Majka Lijepe Ljubavi”. Ova veza ljubavi njezina Bezgrešnoga Srca nije ništa drugo nego posredovanje svih milosti, koje uistinu nisu ništa manje nego zrake Božanske Ljubavi koje su nam dane.

O. Kolbe kaže: „Život ima vrijednost u onoj mjeri u kojoj je ispunjen djelima božanske ljubavi. A naši su iskazi ljubavi puni nesavršenosti. Sv. Terezija je bila svjesna da će cijeli njezin život biti nesavršen.“

Nije ona imala ikakvu privrženost tim nesavršenostima, ali [ona je znala] da će uvijek otkrivati nove navezanosti. Ako duša predaje svoja djela Bezgrešnoj kao njezino vlasništvo, onda ih ona predaje Bogu kao svoja vlastita. Na taj način naša djela ljubavi prema Bogu primaju svu njezinu ljepotu.”

Ako svoj svakodnevni život promatramo u svjetlu katoličkoga nauka o milosti, onda znamo da uz milost posvetnu kao stanje, primamo i različite djelatne milosti, milosti koje „pomažu”, koje prethode ljudski čin, prate ga i dovode ga do savršenstva.

Ako posvetnu milost možemo opisati kao prisutnost, život i djelovanje Krista u nama, te život Presvetoga Trojstva s Njim, tada možemo prikladno opisati djelatne milosti kao prisutnost Bezgrešne, koja je u konačnici, ništa drugo nego takoreći utjelovljeno poslanje Duha Svetoga.

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: