Gospino usnuće od fra Angelica
N
aš život često luta; nedostaje nam jasnoga osjećaja za smjer koji bi trebao prožimati cijelu našu rutinu i usmjeravati sve naše misli, riječi i djela prema tom sveobuhvatnom cilju, poput željeznih strugotina prema magnetu. Uostalom, konačni uzrok u filozofiji, svrha i odredište stvari je „uzrok uzroka” (causa causarum), koji dolazi do zaključka kada se ostvari, ali oblikuje i uređuje cjelokupno postojanje stvari kao njezina temeljna namjera. Dakle, Marijino Uznesenje na Nebo zauzima ovo mjesto u našim životima. Naravno, u tom smislu trebamo prvo govoriti o Kristovom Uzašašću, ali Marijino Uznesenje nam je bliže, jer Krist, budući da je Bog, uvijek je s Ocem i Njegovo Uzašašće predstavlja logičan završetak Njegovoga poslanja u svijetu.
Međutim, u Marijinom slučaju je to konačna proslava Božjega dara milosti svijetu i stoga najsličnije našemu cilju kao savršenstvu milosnih darova.
Stoga, iako u ovoj suznoj dolini patimo od posljedica našega izgnanstva i često smo na rubu da budemo slomljeni, sjajni lik Bezgrešne stoji neprestano pred nama, dok Ona ulazi u vječnost i na taj način pred našim očima drži svrhu cijeloga našega hodočašća.
Otac Otto Cohausz, veliki marijanski teolog, piše: „Mora da je to bio prekrasan trenutak, kada je Marija ustala iz groba s tijelom koje je proslavila njezina duša, ispunjena svjetlošću i milošću, i uzdigla se u nebo.
Budući da je Bog postavio anđele na službu ljudima, budući da Crkva moli za svakoga koga prenosi u grob: 'Neka vas anđeli odvedu u visine s Lazarom u Abrahamovo krilo', i budući da su anđeli bili uz Mariju tijekom većih događaja iz njezina života - Navještenja i Rođenja njezina Sina u Betlehemu, možemo pretpostaviti da je Krist poslao čitave korove anđela da pozdrave Njegovu Majku na krunskom završetku njezina života, da je dočekaju kao kraljicu i da je isprate u časti.”
Isto tako, sv. Toma iz Villanove kaže: „Što su sveti anđeli morali osjetiti kada su izdaleka vidjeli Mariju u njezinoj blistavoj slavi? Nisu li u udivljenju uskliknuli sa zborom djevica: 'Tko je ona koja izlazi poput zore, lijepa kao mjesec, sjajna poput sunca, strašna kao vojska u borbenim redovima'?
I koji su odgovor dobile? Ovo je Hram Božji, Svetište Duha Svetoga, ovo je oltar pomirenja, Kovčeg Saveza, Majka Božja, Zaručnica Božja, Kći Božja, naša i vaša majka” (propovijed na blagdan Uznesenja, pogl. 3).
Otac Cohausz zaključuje: „Ali vjerujemo li doista da je Krist poslao samo poslanstvo da pozdrave Njegovu Majku? Ako On sam dolazi k samrtnoj postelji svakomu vjerniku u Svetoj Poputbini, kako bi ga odveo k sebi, ne možemo li pretpostaviti da je On sam bio prisutan sada, pri ulasku Svoje Majke, Zaručnice i Suputnice, žureći se s anđelima da je pozdravi?
Ali tko bi mogao opisati radost njihova susreta, slavlje njih oboje? Kakva nadoknada za prijašnji, žalosni susret na križnomu putu! Tada je bila sama i napuštena, uronjena u more patnji, okrutno otrgnuta iz naručja svoga Sina; sada izlazi iz pustinje, preplavljena s užitcima, oslonjena na svojega Ljubljenoga Sina (usp. Pjesma nad pjesmama 8, 5): tako Marija ide na nebo kao Kraljica.”
Cilj našega života je sudjelovanje u ovoj Marijinoj pobjedi. Držeći to pred očima, dobit ćemo nadu i radost u ovomu beznadnomu svijetu bez radosti.
Izvor: fsspx.news
