B
iskup Vitus Huonder proslavio je 25. rujna 2021., na blagdan sv. Nikole iz Flüe, zaštitnika Švicarske, svoju zlatnu obljetnicu svećeništva u crkvi priorata u Wilu.Za svećenika ga je zaredio mons. Johannes Vonderach, tadašnji biskup Chura, 25. rujna 1971. u crkvi u Thalwilu.
Svečanost je održana u punoj crkvi posvećenoj Presvetom Trojstvu. Oko jubilarca okupilo se 15 svećenika, a sudjelovao je i drugi asistent Svećeničkog bratstva sv. Pija X., p. Christian Bouchacourt, kao i p. Franz Schmidberger.
Zbor kojim je ravnao p. Leonhard Amselgruber otpjevao je prvu polifonu pontifikalnu misu Lorenza Perosija, skladanu 1897., najvjerojatnije za Giuseppea Sarta, budućeg papu Pija X., dok je još bio patrijarh Venecije.
Posebno je bila istaknuta prisutnost dvojice umirovljenih švicarskih gardista koji su dobili ovlaštenje da se pojave u punoj uniformi.
Na domjenku koji je uslijedio pročitana je poruka generalnog poglavara FSSPX-a, p. Pagliaranija. On je istaknuo hrabri izbor nadbiskupa Huondera u njegovoj odluci da se umirovi u jednoj od kuća Bratstva.
Intervju s nadbiskupom Huonderom
Mjesec dana prije proslave svoje obljetnice, mons. Huonder dao je intervju, odgovarajući na pitanja p. Lukasa Webera. Cijeli tekst intervjua dostupan je na službenim stranicama Bratstva (DE / FR).
U ovom intervjuu mons. Huonder je podsjetio da je za svoje biskupsko geslo odabrao isto geslo kao i papa sv. Pio X: Instaurare omnia in Christo – obnoviti sve u Kristu.
Ispričao je kako se približio Tradiciji i FSSPX-u te da je odlučio povući se u jednu od njegovih kuća (škola u Wangsu).
Tako je izjavio: „A sada sam ovdje i moram reći da sam jako sretan. Nalazim se u vjerskom okruženju koje me istinski podržava, koje mi pomaže da živim vjeru na intenzivan način, čak i kao umirovljeni biskup.“
Dodao je da je ovaj izbor za njega „jako važna odgovornost kao katoličkog biskupa da posvjedočim svoju duboku privrženost Tradiciji pred Crkvom, našom Majkom i pred Bratstvom. Morate znati da pridajem tome veliku važnost.“
Prelat je pohvalio i rad Bratstva: „Moram priznati da ovdje, ali i na drugim mjestima obavljaju izvrstan pastoralni rad. Imati takvu katoličku školu u biskupiji tada je bio moj san. Ali u našim krajevima više nema ovakvih vrsta škole. Posebno govorim o Europi, srednjoj Europi…“
„Čestitao bih Bratstvu na upravljanju ovakvim školama, i općenito što su njihovi svećenici bliski svojim vjernicima. Trebamo takve pastire. I vjernici iščekuju takve pastire; oni ovise o njima.“
„Nedavno sam posjetio Bogosloviju u Zaitzkofenu. Vidio sam formaciju koju primaju bogoslovi. Rekao sam tada rektoru: ovdje imamo uzor za Crkvu. Bilo bi dobro da se odgovorni u Crkvi vrate formaciji koja se daje ovdje, u Bratstvu.“
„U idealnom slučaju nijedan svećenik nije ostavljen sam, već je u maloj zajednici koja ga podržava. Svi su ti elementi zapravo uzori za današnju Crkvu, da joj pokažu kako se može obnoviti. To je ono što bih želio reći o Bratstvu.“
Na temu Mise, bivši biskup Chura o tradicionalnom rimskom obredu tvrdi: „Čovjek je uistinu pred Bogom, pred Isusom, a ne samo pred zajednicom. Sve što mogu ponovno otkriti u tradicionalnom obredu toliko je dragocjeno i, recimo to tako, beskrajno da ne želim ići natrag.“
„Ne želim to više činiti [služiti novi obred]. Jednostavno osjećam da to više ne mogu, jer kada ste uronjeni u Tradicionalnu Misu, jednostavno dođete do točke u kojoj osjećate da više ne možete činiti ništa drugo.“
„Uvijek govorim: obred koji mi imamo je ispovijest vjere, a ispovijest vjere ne može se jednostavno ostaviti po strani. Što biste rekli da kao biskup prestanem moliti Apostolsko vjerovanje? Što bi ovi vjernici rekli o meni? Rekli bi mi: što je s Vama? To nije moguće!“
„Ne smijemo zaboraviti da je tradicionalni obred, pogotovo zato što nosi u sebi bremenitost godina, tu zrelost, da je on stoga također ispovijest vjere. Ne može se tražiti da vjernici ostave po strani tu ispovijest vjere.“
Što se tiče Traditionis custodes, biskup emeritus Chura tvrdi: „Možete zamisliti da me to jako pogodilo, rastužilo. Da, plakao sam. Nisam to očekivao. Ne vidim koji su uzroci.“
„Toliko je ljudi time pogođeno, i to ne samo svećenici, nego su pogođeni i vjernici, djeca, mladi, obitelji, jer mogu reći da u Tradiciji imamo brojne obitelji.“
„To me duboko rastužuje i zaista molim svoju braću u biskupstvu, posebno kardinale, da preispitaju cijelu stvar. (...) To je njihova dužnost, jer to nije samo crkveni zakon, dekret. Radi se o srcu vjere. A napasti srce vjere vjernika na taj način jednostavno nije dobro.“
Izvor: fsspx.news
