Christus Rex

Kvadratura kruga


O
kupljeni prošlog 31. kolovoza u Courtalainu, dvanaest poglavara Ecclesia Dei zajednica potpisalo je pismo u kojem izražavaju svoju reakciju na nedavni motuproprij Traditionis custodes pape Franje.
Hvala, Sveti Oče?...
Zabrinuti da bi njihove ustanove mogle postati podložne disciplinskim apostolskim vizitacijama, što bi ih moglo dovesti do toga da im se oduzme mogućnost služenja Mise prema obredu sv. Pija V., ovi potpisnici protestiraju zbog svoje privrženosti učiteljstvu Drugoga vatikanskoga i postkoncilskog razdoblja te se obraćaju biskupima Francuske kako bi u istinski ljudskom dijalogu preklinjali njihovu strpljivost i spremnost da ih saslušaju, njihovo razumijevanje i milosrđe. Ni riječi o temeljnoj štetnosti nove mise Pavla VI. Ni riječi o gorkim plodovima Koncila. Ni riječi o užasnom ubrzanju krize u Crkvi pod papom Franjom. Što je s pričesti za razvedene i ponovno oženjene? A skandal s Pachamamom? Diplomacija, ako uopće postoji, ovdje graniči s naivnošću ili nepromišljenošću, ako ne i licemjerjem. Što će reći jadni i hrabri vjernici koji pohađaju ove ustanove?

Što traže svi ti viši poglavari? Traže slobodu, slobodu da nastave služiti obred stare Mise, usred svih onih koji služe obred nove mise. Međutim, ova sloboda je nemoguća. Ono što upada u oči pri čitanju ovoga pisma jest odsustvo bilo kakvog pozivanja na istinu koja oslobađa: istinu temeljne suprotnosti koja zabranjuje novom obredu mise Pavla VI. mirni suživot s obredom Mise svih vjekova.

Čemu takva opozicija? Ponovimo ovaj dokaz: zakon molitve je izraz zakona vjerovanja. Novi obred mise Pavla VI. izraz je novoga vjerovanja nasuprot starome. Nadbiskup Lefebvre ponovio je to u nekoliko navrata, osobito u svojoj homiliji tijekom svećeničkih ređenja 29. lipnja 1976.: „Uvjereni smo da upravo ovaj novi obred mise izražava novu vjeru, vjeru koja nije naša, nije katolička vjera. Ova nova misa je simbol, izraz, slika nove vjere, modernističke vjere. Ovaj novi obred podliježe – ako mogu tako reći – on pretpostavlja drugi pojam katoličke religije, drugu religiju“.

I obrnuto je istina: obred stare Mise izražava vjeru koja nije vjera Drugoga vatikanskoga, koja nije vjera pape Franje i francuskih biskupa koji su mu se potpuno predali. Štoviše, upravo iz tog vrlo jasnog razloga Papa je odlučio, kako objašnjava u popratnom pismu uz motuproprij: „ukinuti sve norme, upute, dopuštenja i običaje koji prethode motupropriju Traditionis custodes“ i „obustaviti ovlasti koje su odobrili njegovi prethodnici“. Temeljni razlog za tu odluku, kaže nam Papa, je to što postoji „bliska veza između načina slavlja prema liturgijskim knjigama prije Drugoga vatikanskoga sabora i odbacivanja Crkve i njezinih ustanova u ime onoga što se naziva ‘pravom Crkvom’“.

Dvanaest poglavara Ecclesia Dei ustanova mogu se u patetici viktimizirajuće i sentimentalističke retorike braniti od tog odbijanja, ali ono nužno ostaje upisano u samu bit drevnog obreda Mise. Služenje stare Mise je kao takvo odbacivanje ne samo novog obreda Pavla VI., nego i cijelog novog učiteljstva Drugoga vatikanskoga. Pored činjeničnog odbijanja, koje bi bilo čin ove ili one osobe koja nije predstavnik Ecclesia Dei pokreta – gdje smo spremni vjerovati da je dvanaest potpisnika, odgovornih za ustanove ovoga pokreta, nevino – uvijek će ostati odbacivanje načela, koje prije ili kasnije nužno proizlazi iz obreda Mise sv. Pija V. Misa svih vjekova nespojiva je s koncilskom Crkvom. I zato papa Franjo, u mjeri u kojoj tvrdi da pripada ovoj koncilskoj Crkvi, ne može tolerirati Misu svih vjekova. Nadbiskup Lefebvre jednom je ustvrdio: „Ako u svoj objektivnosti tražimo pravi motiv koji pokreće one koji od nas traže da ne podijelimo ova ređenja, ako tražimo njihov temeljni motiv, otkrivamo da je to zato što redimo ove svećenike da bi služili Misu svih vjekova. I zato što znamo da će ti svećenici biti vjerni Misi Crkve, Misi Tradicije, Misi svih vjekova, opominje nas se da ih ne zaredimo“ (homilija prigodom ređenja od 29. lipnja 1976.).

Poglavari Ecclesia Dei ustanova ne mogu kombinirati svoju privrženost Koncilu sa svojim zahtjevom za Misom svih vjekova. Zahtjevi crkvenoga zajedništva, zasnovani na dvostrukom zakonu novoga vjerovanja (Drugi vatikanski) i nove molitve koja ga izražava (nova misa Pavla VI.) to im zabranjuje. Nije li to ustvrdio već papa Ivan Pavao II. u br. 5 svoga motuproprija Ecclesia Dei afflicta? „Svim katoličkim vjernicima koji se osjećaju privrženima nekim prijašnjim liturgijskim i disciplinskim oblicima latinske tradicije“, napisao je, „želim očitovati svoju volju da im se omogući crkveno zajedništvo pomoću nužnih mjera koje jamče poštivanje njihovih opravdanih težnji“.

U duhu Ivana Pavla II., oca i osnivača povjerenstva Ecclesia Dei i istoimenoga pokreta, sve mjere poduzete u korist „nekih prijašnjih liturgijskih i disciplinskih oblika latinske tradicije“ tumače se na osnovi jednoga jedinoga cilja: olakšati crkveno zajedništvo vjernicima koji dolaze iz lefevrističkog raskola. Trideset tri godine kasnije, motuproprij Traditionis custodes samo poduzima potrebne mjere kako bi se osigurao taj isti cilj. A jedini način da se sačuva Misa svih vjekova jest da se rastjera i odbaci fatamorgana ovog lažnog „crkvenog zajedništva“, zasnovanog na novoj vjeri, koja nije katolička. Hoće li dvanaest potpisnika moći otići tako daleko? To je milost kojoj se moramo nadati, koju im može isprositi papa sveti Pio X., kojega je, da bi sačuvao pravu vjeru, Bog ispunio svom nebeskom mudrošću i istinskom apostolskom hrabrošću.

p. Jean-Michel Gleize

Arhiva bloga

Časopis: