Christus Rex

Reakcije na odredbe za provedbu Traditionis custodes


R
imska Kongregacija za bogoštovlje objavila je 18. prosinca 2021. dugo očekivane provedbene propise za motuproprij Traditionis custodes koji je objavljen pet mjeseci ranije (16. srpnja 2021.).
Ova su „uputstva za upotrebu“ za buduće rimsko ophođenje prema staroj Misi upakirana u literarnu formu „dubije“. To sadrže ovi „odgovori na dvojbena pitanja“. Kako se približavao blagdan Božića, katolici privrženi Tradiciji u anglosaksonskom svijetu govorili su o „božićnom masakru“ tradicionalne liturgije.

Jedanaest pitanja biskupā

Nadbiskup Arthur Roche (71), prefekt Kongregacije za bogoštovlje, u dokumentu odgovara na jedanaest pitanja biskupā za koje se tvrdi da su bili upućeni vatikanskomu „ministarstvu za liturgiju“. Objavu je odobrio Papa u audijenciji 18. studenog 2021. Dokument zamjetno pooštrava neke zahtjeve Traditionis custodes.

Ako je papa u Traditionis custodes zabranio staru Misu u župnim crkvama, iznimku od ovog pravila koju je dao biskup – primjerice u nedostatku druge prikladne bogomolje – mora dodatno odobriti Sveta Stolica. Ovo posebno dopuštenje može biti samo privremeno i biskup ga mora „iznimno pažljivo“ razmotriti.

Slavlje stare Mise – prema Vatikanu – ne smije pasti u vrijeme kada se u župi odvijaju „druge pastoralne aktivnosti“, niti ga se smije navesti u rasporedu bogoslužja.

Nova misa – drugi obred

Nadbiskup Roche doslovno kaže: „Ove odredbe nemaju za cilj isključiti vjernike koji su ukorijenjeni u prijašnjem obliku slavlja: one imaju samo svrhu podsjetiti na to (s obzirom na uobičajenu upotrebu jedinog izraza lex orandi rimskog obreda) da se radi o ustupku iz brige za njihovo dobro, a ne prilici za promicanje prethodnog obreda (sic!).“

Tako Vatikan utvrđuje da je stara Misa doista drugačiji obred od novus orda. To podcrtava i ukidanje pojmova „redoviti i izvanredni oblik“ koje je Benedikt XVI. uveo 2007. godine.

Odbačeni svi sakramenti prema starom obredu

U dokumentu se dalje navodi da su pretkoncilski Rituale Romanum i Pontificale Romanum ukinuti (opozvani). Samo u personalnim župama za staru Misu može mjesni biskup iznimno dati dopuštenje za korištenje obrednika, ali ne i u drugim kapelama ili bogomoljama. Međutim, pontifikal se ne smije nikada koristiti.

Time se odbacuju krštenja, krizme i ostali sakramenti u starom obredu, ali i sakramentali, kao što je blagoslov vode.
Nadbiskup Roche navodi sljedeći razlog:
„U provedbi ovih odredbi potrebno je voditi brigu da se sve one koji su ukorijenjeni u prijašnjem obliku slavlja dovede do potpunog razumijevanja vrijednosti slavlja u obrednom obliku koji nam je dan reformom Drugog vatikanskog sabora, i to kroz prikladnu formaciju koja će omogućiti da se otkrije kako je ono svjedočanstvo nepromijenjene vjere, izraz obnovljene ekleziologije i primarni izvor duhovnosti kršćanskog života.“

Prisiljeni na koncelebraciju

Svećenici su sada prisiljeni ne samo priznati „valjanost i zakonitost koncelebracije“, nego i aktivno sudjelovati u njoj.

Dokument ponavlja prijetnju iz popratnog pisma uz Traditionis custodes:
„Potvrđujući vanjske veze uklopljenosti u Crkvu – ispovijedanje vjere, sakramente, zajedništvo – Drugi vatikanski sabor je sa sv. Augustinom rekao da je uvjet spasenja ostati u krilu Crkve ne samo ‘tijelom’ nego i ‘srcem’ (usp. Lumen Gentium, br. 14).“

I nastavlja: „Međutim, prije nego što opozove dopuštenje za upotrebu Missale Romanum iz 1962., biskup nudi svećeniku potrebno vrijeme za iskreni razgovor o dubljim motivima koji ga navode da ne priznaje vrijednost koncelebracije, osobito na misi kojom predsjeda biskup, i da bi ga pozvao da u rječitoj gesti koncelebracije živi ono crkveno zajedništvo koje je nužan uvjet da bi mogao sudjelovati za stolom euharistijske žrtve.“

Dokument u četvrtoj „dubiji“ podsjeća da čitanja kod svete Mise moraju biti neposredno na narodnom jeziku, u aktualno odobrenom prijevodu biskupske konferencije. A izričito se zabranjuje objavljivanje na narodnom jeziku lekcionara koji sadrže ciklus čitanja prethodnog obreda.

Novus ordo lekcionar (sa svojim trogodišnjim ciklusom čitanja) doslovno se opisuje kao jedan od „najvrjednijih plodova liturgijske reforme“.

Ograničenje mogućnosti služenja

U petom pitanju si Sveta Stolica izričito pridržava pravo podjeljivanja dopuštenja za služenje stare Mise. Prije toga ne smije mjesni biskup nijednom svećeniku dati svoje – također potrebno – dodatno dopuštenje. A ono vrijedi samo unutar granica biskupije te se može odobriti samo na određeno vrijeme i uz redovitu provjeru raspoloživosti misnika.

Svi novozaređeni svećenici moraju – nastavlja Rim – u formaciji biti poučeni o „bogatstvu liturgijske reforme koju je želio Drugi vatikanski sabor“.

Spriječenog svećenika s dopuštenjem za služenje stare Mise ne smije u nuždi zamijeniti drugi svećenik koji nema to dopuštenje.

Đakoni također moraju imati dopuštenje svog ordinarija da sudjeluju u obredu kao leviti.

Svećeniku je izričito zabranjeno služiti i stari i novi obred u istom danu. Budući da vjernici starog obreda mogu sudjelovati na novus ordu, nema opravdanog razloga ili pastoralne potrebe da se dopusti „binacija“.

Internetska stranica Njemačke biskupske konferencije katholisch.de komentirala je 20. prosinca 2021.:
„Svaki odgovor na pitanja koja su Kongregaciji postavili biskupi odabire najstrože moguće tumačenje dotične norme, a u nekim slučajevima pravila su pooštrena čak i mimo značenja teksta – posebice kada su u pitanju ovlasti dijecezanskog biskupa. Gotovo da nema prostora pomirljivom tumačenju da papa zapravo stoji u kontinuitetu sa svojim prethodnikom i svojim liturgijskim programom samo želi obuzdati neke divlje izrasline.“

Potpuno zgusnuti propisi

Novine Frankfurter Allgemeine formuliraju sljedeću kritiku (20. 12. 2021.):

„Razina potkrepljenja je slaba, zgusnutost propisa potpuna. Toliko se može reći o posljednjoj objavi Vatikanske pisarnice. Riječ je o provedbenim propisima uz papinsko pismo ‘Traditionis custodes’ (Čuvari tradicije), objavljenima u subotu, koje je ljetos restriktivno reguliralo stoljećima mjerodavnu tradicionalnu liturgiju, ali je unatoč tome nudilo biskupima sveopće Crkve određeni opseg slobode u prosudbi, ovisno o okolnostima mjesta i vremena. Tome je sada došao kraj.

Pod naslovom ‘Responsa ad dubia’ (Odgovori na dvojbe) trebala su ponajprije biti razjašnjena pitanja oko ispravnog tumačenja. No tu zapravo oživljava rimski centralizam, pojačava se stigmatizacija stare latinske Mise i zatvara se svaka mišja rupa koju je ‘Traditionis custodes’ ostavio otvorenom. Novim pismom biskupi su spušteni na razinu onih koji podastiru podneske papinskim dužnosnicima u Kongregaciji za bogoštovlje i disciplinu sakramenata.“


Komentator Christian Geyer iz FAZ-a nastavlja:
„Staru liturgiju treba bez pardona odstraniti iz trenutne crkvene povijesti, svaki živi prijenos njezinih oblika i slavlja u budućnosti spriječiti. I u tome leži uskogrudnost ovog postupka, potpuno neovisno o tome koje je kulturno bogatstvo u tim liturgijskim oblicima, bilo da im je netko osobno sklon ili ne. Preostalu zajednicu oko stare Mise treba pred svima getoizirati, čak i ako se patronizirajući kaže da se ne želi ‘isključiti vjernike koji su ukorijenjeni u prijašnjem obliku slavlja’.“

Uništeno djelo pomirenja pape Benedikta 

Regina Einig dala je sljedeću ocjenu u Tagespostu (20. 12. 2021.):
„Značajno je da se ponavlja već izražena optužba za raskol iz Traditionis custodes, u kojoj se pristalice stare Mise sami ne prepoznaju. To može biti opravdano u pojedinačnim slučajevima – ali takvi pojedinačni slučajevi postoje, kao što pokazuju slavlja blagoslova homoseksualaca, i među sljedbenicima misala Pavla VI. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li pojedini mjesni biskupi uspjeti barem djelomično nadoknaditi gotovo nezapamćeni gubitak povjerenja u vodstvenu kompetenciju pastirā. Žestoke reakcije na društvenim mrežama ne ostavljaju sumnju da je ovim djelo pomirenja pape Benedikta XVI. uništeno.“

Upitna učinkovitost Traditionis custodes 

Catholic News Agency komentirala je 18. prosinca 2021.:
„Sada bi se ova tradicionalna Misa, koja posebno privlači mlade obitelji i bilježi rastuće zajednice, trebala slaviti samo pod strogim uvjetima izvan župnih crkava, potvrdio je danas u svojoj objavi nadbiskup Arthur Roche. U današnjem odgovoru piše da se ovim zabranama i mjerama ne želi nikoga isključiti te poziva na izbjegavanje sporova. Radi se o ‘očuvanju dara crkvenog zajedništva’, tvrdi nadbiskup. Ne samo da pristaše stare Mise sumnjaju u to... Stotine tisuća katolika diljem svijeta redovito pohađa TLM. Iako su oni tek neznatna manjina, u prosjeku su znatno mlađi i karakteriziraju ih pobožne obitelji s mnogo djece i, sukladno tome, veliki broj zvanja... Broj vjernika kao i svećenika koje privlači ‘stara Misa’ raste. Može li Papa svojim postupkom spriječiti ovaj razvoj događaja ili ga još ubrzati: to je samo jedna od točaka o kojima se sada žestoko raspravlja.“

Ono što je ranijim naraštajima bilo sveto, ostaje sveto i nama

Laička udruga Pro missa tridentina sa sjedištem u Stuttgartu objavila je  izjavu u kojoj izražava svoju zabrinutost:

„Iako motuproprij Traditionis custodes tvrdi da je novus ordo ‘jedini izraz lex orandi rimskog obreda’ – i iako to u svom dokumentu nadbiskup Roche ponavlja 5(!) puta gotovo identičnim riječima poput refrena, to ne čini ovu izjavu istinitijom. Prisjetimo se samo bogoštovlja anglikanaca koji su se obratili u Katoličku Crkvu (anglikanska uporaba), čiji je misal ‘pastoralna varijanta rimskog obreda’.

Motuproprij govori o obrednoj formi koju nam je dala reforma Drugog vatikanskog sabora kao svjedočanstvo nepromijenjene vjere i izraz obnovljene ekleziologije. Prema načelu ‘lex orandi - lex credendi’, nema legitimnog razloga da se usus antiquioru zaniječe njegova usklađenost s ‘nepromijenjenom vjerom’ i odgovarajućim ‘pravilom molitve’, nakon što je kroz mnoga stoljeća prenosio vjeru i molitvu Katoličke Crkve.

Kako se ‘nepromijenjena vjera’ i ‘obnovljena ekleziologija’ uzajamno slažu, ostaje autorova tajna. Isto tako, kako bi novus ordo trebao biti vjerni daljnji razvoj usus antiquiora s jedne strane – dok je s druge strane tradicionalni rimski obred navodno u suprotnosti s modernom teologijom i njezinim ‘pravilom molitve’. A u svemu se ne može povući stroga poveznica s Drugim vatikanskim, koji kao ‘pastoralni koncil’ nije želio napraviti nikakvu promjenu u pologu vjere – ona je došla tek kroz navodni ‘duh Koncila’.

Papa Benedikt XVI. je u svom popratnom pismu biskupima uz motupropij Summorum pontificum (2007.) izrazio ono u što su svi tradicionalni katolici uvjereni: ‘Ono što je prijašnjim naraštajima bilo sveto, to ostaje i za nas sveto i veliko, te se ne može najednom potpuno zabraniti ili čak proglasiti štetnim. Svima nam je na korist očuvati bogatstvo koje je izraslo u vjeri i molitvi Crkve, te mu dodijeliti zasluženo mjesto.’“

Zlobna laž

Utjecajna britansko-američka mrežna stranica Rorate-caeli komentirala je odmah nakon pojavljivanja dokumenta:
„Usred goleme krize koja pogađa Crkvu na Zapadu, uključujući pandemijski kolaps posjećenosti bogoslužja, vrlo je znakovito da je prioritet Vatikana ovo nasilje... Benedikt XVI. donio je liturgijski mir u Crkvu. Kraj liturgijskih ratova. Sadašnji papa odlučio ih je ponovno zapaliti. Nema logičnog razloga za to. Postoji samo subliminalna želja za podjelom i nasiljem.“
A dan kasnije:
„‘‘Mir, mir’ kažu, a mira nema’ (Jer 8,11). A taj neodgovorni, ideološki i nelegitimni napad na tradicionalni rimski obred i s njim povezane vjernike ne može donijeti ni mir ni jedinstvo. Ako to u tom trenutku nije bilo očito, sad bi svima trebalo biti jasno: ovaj pokušaj uništenja usus antiquiora pokazuje da je sve ono što ova vlast tvrdi da jest: da je ‘milosrdna’, da ‘prati’, ‘sluša’, da je ‘sinodalna’, ‘brižna’, ‘decentralizacijska’ – zlobna laž.“

Crkvenopravna rješenja

Američki svećenik i publicist John Zuhlsdorf (Father Z.) preporučio je tradicionalističkom svećenstvu da traži svoje utočište od Vatikana kod mjesnih biskupa. U svojoj objavi podsjetio je na 87. kanon novog kanonskog prava iz 1983.:
„§1. Dijecezanski biskup može vjernicima, kad god smatra da to pridonosi njihovu duhovnom dobru, dati oprost od stegovnih zakona, kako općih tako i krajevnih, koje je vrhovna crkvena vlast donijela za njegovo područje ili za njegove podložnike, ali ne od postupničkih ili kaznenih zakona, ni od onih od kojih je davanje oprosta posebno pridržano Apostolskoj Stolici ili drugoj vlasti.
§2. Ako je teško uteći se Svetoj Stolici, a istodobno zbog odgode prijeti pogibelj velike štete, svaki ordinarij može dati oprost od tih zakona, i kad je oprost pridržan Svetoj Stolici, samo ako se radi o oprostu koji u takvim okolnostima ona običava davati, uz obdržavanje propisa kan. 291.“

John Zuhlsdorf piše o ovom kanonu sljedeće:
„U novom dokumentu nema ničega što bi moglo zapriječiti kanon 87. Ne postoji ništa što je pridržano Apostolskoj Stolici ili bilo kojoj drugoj vlasti. Jedina stvar blizu tome je kada Kongregacija u odgovoru kaže da biskup može tražiti od Kongregacije oprost od zakona za župne crkve. Međutim, to ne znači da biskup ne može sam odobriti oprost od zakona! Naravno, biskup to može tražiti, ali ne mora.“

Nema mjesta za staru Misu

Publicist Hans Jakob Bürger, bliski poznavatelj pretkoncilskih monaških liturgija, na svojoj je mrežnoj stranici objavio sljedeće poticajno razmišljanje:

„Moraju li se katolici koji idu na staru Misu zajedno sa svojim svećenicima spuštati u podrume i katakombe? Oni zasigurno neće, kao što se to dogodilo nakon Drugog vatikanskog sabora, dopustiti da im se u vjernoj poslušnosti papi i biskupima ponovno zabrani ta liturgija pod kojom se posvetilo nebrojeno mnoštvo vjernika.

To je upozorenje bivšim Ecclesia Dei zajednicama koje bi si mogle umisliti da su na sigurnome jer nisu izričito spomenute u provedbenim propisima nadbiskupa Rochea. Ali neka se ne zavaravaju. Ako dijecezanski biskupi provedu rimske zahtjeve, ni tradicionalne zajednice više neće imati mjesta ni crkve za slavlje tradicionalne svete Mise.“
 
Izazivanje raskola

Web stranica kathnews.de je komentirala (19.12.2021.):

„Vrlo očito je strategija Rima pozivati se u krugovima koji su privrženi tradicionalnoj liturgiji na stroge pretkoncilske mehanizme poslušnosti. Prije pedeset godina su doista upravo ti mehanizmi bili ključni da bi se uopće omogućila uglavnom nesmetana provedba i prihvaćanje radikalne liturgijske reforme Pavla VI. Želi se pritisnuti vjernike i skupine privržene Tradiciji te ih izazvati na raskol.

Ne smiju si dopustiti da budu stigmatizirani tom oznakom, ali oni koje zanima više od nostalgije vjerojatno moraju napustiti iluziju da im se crkvena infrastruktura velikodušno stavlja na raspolaganje za, takoreći, očuvanje tradicionalne teologije i vjerske prakse, iako su oni u očima crkvenog vodstva u najvećoj mjeri dugo bili tek anakronični smutljivci.“

Stare knjige ukinute – ili ipak ne?

Britanski obraćenik i svećenik John Hunwicke (iz Britanskog ordinarijata bivših anglikanaca) napisao je na svom vrlo čitanom internetskom blogu:
„U odgovorima se tvrdi da su stare liturgijske knjige ukinute. Ali budući da je Benedikt XVI. 2007. rekao da nisu opozvane, moraju nam Roche i njegovi suzavjerenici objasniti kada i tko ih je ‘opozvao’ otkako je Benedikt XVI. dao tu izjavu 2007. Ili bi trebao povući tu protučinjeničnu tvrdnju. Nije dovoljno širiti istu neistinu bez pružanja ikakvog utemeljenja za nju. Nadbiskup Roche još tvrdi da je reformirana liturgija ‘primarni izvor duhovnosti za kršćanski život’. Čak se čini da je to ‘uvjet za spasenje’. Čovječe dragi! Loše vijesti za pripadnike istočnjačkih katoličkih crkava sui iuris. Loše vijesti za dominikance. Loše vijesti za ordinarijate bivših anglikanaca. Rocheov savjet bogoslovima glasi: ‘...apsolutno je nužno da svećenici zaređeni nakon objave motuproprija dijele tu želju Svetog Oca’. ‘Apsolutno nužno’? Imaju li ti ljudi uopće osjećaj za značenje riječi? Zar je ikad prije rečeno u vezi s prethodnim papom da je imperativ da svaki kršćanin dijeli s njim sve njegove želje?“

Ostali britanski svećenici, koji su upravo proslavili 50. godišnjicu indulta Agathe Christi, također se služe ironijom.

Vlč. Raymond Blake, još jedan poznati engleski tradicionalistički svećenik, napisao je tweet:
„Sada kada je nadbiskup Roche zabranio čak i spominjanje tradicionalne mise u župnim biltenima, prijatelj ju je počeo oglašavati kao ‘misu za mlade’ jer, kaže, mladi nju najviše žele.“

Engleski župnik, vlč. Gregory Elder, također obraćenik, napisao je u tweetu s daškom britanskog humora:
„Papa je odredio da se tridentska Misa ubuduće ne oglašava. Tako u mojoj župi više nećemo oglašavati latinsku misu u 14:30 sati. Ubuduće će pisati: ‘Negdje nakon 14:29, ali ne kasnije od 14:31, održat će se kulturni susret za migrante iz Rimskog Carstva.’“

Američki publicist i povjesničar Charles Colombe, kritički promatrač razvoja Crkve, napisao je u komentaru:
„Mislim na sve prekrasne oltare diljem svijeta koji su izgrađeni da služe kao dostojna mjesta za tradicionalnu latinsku Misu; mislim na svu stariju gospodu koja su toliko mnogo njih uništila i koja sada žele potpuno protjerati tu Misu. Kažem to na najljepši mogući način: bježite odande!“

Cinični pristup

U Tagespostu (20. prosinca 2021.) se oglasio njemački župnik kod Herzogenratha (blizu Aachena), dr. Guido Rodheudt. Kao netko tko 90 posto svojih Misa služi prema novus ordu i koji već 14 godina kao župnik uspješno nastoji učiniti obnovljenu liturgiju pastoralno plodonosnom kroz njeno slavlje u svjetlu tradicije vidljive u „staroj misi“, on smatra da je papin pristup „duboko ciničan i ozbiljno nasrtljiv“. S njegova stajališta ovaj razvoj šteti dušama mnogih vjernika, kojima se crkveni dom – koji su često našli upravo kroz susret sa „starom Misom“ – sada „na brutalan način“ oduzima.

Vlč. Guido Rodheudt skeptičan je prema argumentu rimske Kongregacije za bogoštovlje da se time želi promicati jedinstvo Crkve. Pod izgovorom promicanja i očuvanja jedinstva Crkve, rekao je, to se jedinstvo razara razdvajanjem od svog najistaknutijeg mjesta u kultu utjelovljene Istine, a ipak transcedirane vremenom. Rodheudt je, štoviše, nazvao Traditionis custodes „rigidnim izazivanjem reakcije“ koje nikako neće promicati jedinstvo. „Istinu se ne može muzejizirati“, rekao je župnik. Umjesto toga, rekao je, želi da „vjernici koje upravo to nadahnjuje ne očajavaju, već slijede svoju savjest“.

Sud povijesti

Talijanski povjesničar Roberto de Mattei dao je na svojoj vrlo čitanoj talijanskoj mrežnoj stranici sljedeću ocjenu:
„Sutrašnji povjesničar vjerojatno će procijeniti pontifikat Pavla VI. katastrofalnijim od Franjinog, jer je papa Montini bio arhitekt jedne, nažalost uspješne, crkvene politike, dok su ideološke operacije pape Franje do sada propale ili su osuđene na propast jer im nedostaje strateška vizija njegovih prethodnika.

Liturgijska revolucija Pavla VI. prava je bomba koja je detonirana u Crkvi nakon Drugog vatikanskog sabora, a tradicionalisti bi zapali u istu pogrešku kao Franjo kad bi personalizirali svoju borbu bez povratka korijenima sukoba koji ne proizlazi od ljudi, nego iz načela. Doista, neprijatelj Pavla VI. bila je Misa, a ne tradicionalisti, dok neprijatelj pape Franje nije Misa nego tradicionalisti, kojima on nastoji nametnuti ‘nepovratnost’ reformi Drugog vatikanskog sabora, u činu koji je duboko razjedinjujući, beskoristan i nepravedan.

Učinak vjerojatno neće biti izolacija tradicionalista, već poticanje njihovog otpora, uz potporu onih konzervativnih biskupa koji su, iako ne dijele privrženost tradicionalnoj liturgiji, zgroženi uvredom koju je Franjo uputio još uvijek živućem Benediktu XVI.“

Berlinski publicist Michael Charlier napisao je na svom blogu Summorum-pontificum:

„Biskupi, čiji bi položaj odgovornosti za liturgiju u njihovim biskupijama navodno trebalo ojačati, ovdje su dva puta dovedeni do ruba: prvo drastičnim sadržajem smjernica, zatim podređenošću biskupskim konferencijama. Koliko će se biskupi povinovati, ostaje nam za vidjeti, a kako će se ponašati svećenici koji ili kao biskupijski svećenici ili kao svećenici staroobrednih zajednica prakticiraju tradicionalnu liturgiju i dijeljenje sakramenata, drugo je pitanje.“
Na dosta mrežnih stranica vjernih Tradiciji citirano je upozorenje pape Franje u njegovom obraćanju Kuriji na Božić 2021.:

„Oholi čovjek... ponavlja se, postaje rigidan – rigidnost je izopačenost, aktualna izopačenost – zatvara se u svom ponavljanju, osjeća se sigurnim u ono što zna i boji se novoga jer ga ne može kontrolirati, osjeća se destabiliziranim zbog toga... jer je izgubio pamćenje... Klerikalizam, koji kao izopačena napast svakodnevno vijuga našom sredinom, uvijek nas navodi da mislimo na Boga koji govori samo jednima, dok drugi moraju samo slušati i izvršavati.“

Izvor: fsspx.de

Arhiva bloga

Časopis: