Christus Rex

Piruete


K
ako bi Ecclesia Dei zajednice trebale reagirati u nadolazećim mjesecima?
Trebaju li odbiti poslušati Franjin motuproprij? Ali u ime čega?

1. Provedba motuproprija Traditionis custodes neumoljivo se nastavlja. Dana 18. prosinca Kongregacija za bogoštovlje izdala je niz pojašnjenja u klasičnom obliku „responsa ad dubia“. Jedanaest odgovora razjašnjava sumnje. Jasnije je nego ikad: tradicionalna Misa sv. Pija V. nije norma bogoslužja u Katoličkoj Crkvi. Misa, shvaćena u smislu sveopćeg i obveznog obreda za cijelu Crkvu, je misa Pavla VI.

2. I odgovor različitih zajednica Ecclesia Dei pokreta također postaje sve jasniji. Kakav je doista odgovor poglavara ovih zajednica? Odgovor Bratstva sv. Petra (priopćenje od 19. prosinca 2021.) je da se Franjin motuproprij „ne odnosi izravno“ na te zajednice. Odgovor Bratstva sv. Vinka Ferrerskog (božićna poruka od 23. prosinca 2021.) je da se ovaj motuproprij ne može odnositi na ove zajednice jer im je po njihovim osnivačkim aktima pridržano slavljenje tradicionalne liturgije. To je otprilike to. I to je žalosno. Suočeni s takvim piruetama, nelagoda samo raste.

3. Jednom riječju: Ecclesia Dei zajednice brane služenje tradicionalne Mise uzimajući to kao svoju povlasticu i pozivajući se na motuproprij Ivana Pavla II. To je u očima ovih zajednica pravni izraz njihovog razloga za postojanje.

4. U svemu što predstavnici ovih zajednica govore ili pišu u pokušaju da izbjegnu zahtjeve motuproprija Traditionis custodes, nikada ne vidimo da se pojavljuje ono što bi trebao biti pravi argument za obranu Tradicije i duboki razlog privrženosti Ordu Missae iz 1962. Ovaj pravi argument i duboki razlog je onaj koji je Svećeničko bratstvo sv. Pija X. dosljedno iznosilo od početka: nova misa Pavla VI., novus ordo iz 1969., ne može biti norma bogoslužja u Katoličkoj Crkvi. Uistinu, ova nova misa u cijelosti i pojedinostima posvema odstupa od definicije Mise koju je definirao Tridentski sabor. Zato je ovaj novus ordo u biti loš jer predstavlja opasnost za vjeru i potiče zaokret protestantskoj herezi. Tradicionalna Misa koja se služi prema Ordu iz 1962. i prethodi ovoj reformi Pavla VI., mora prema svojim zadanim postavkama ostati norma bogoslužja u Crkvi, isključujući novu misu koja se služi u skladu s novus ordom iz 1969. godine.

5. Izvorni grijeh Ecclesia Dei zajednica ovdje se pojavljuje u punom svjetlu činjenica protiv kojih se ne može argumentirati. Od svog kanonskog priznanja 1988. godine ove su se zajednice suzdržavale od javnog i službenog izjašnjavanja da novus ordo Pavla VI. odstupa od katoličke vjere i da je nova misa Pavla VI. u biti loša. Najviše što oni mogu tražiti je preferencija ili povlastica za služenje stare Mise. Ali i to pod uvjetom da priznaju da je nova misa savršeno katolička i načelno dobra. To uostalom stoji u trećem odgovoru nedavnog dokumenta Kongregacije za bogoštovlje. U njemu se jasno kaže da „ako svećenik koji je dobio ovlast za korištenje Missale Romanum iz 1962. ne priznaje valjanost i legitimnost koncelebracije [u novom obredu Pavla VI.], odbijajući posebno koncelebrirati na misi posvete ulja“, ne može se nastaviti služiti dopuštenjem danim za služenje Mise prema Ordu iz 1962. godine.

6. Ali korištenje povlastice, koliko god bilo opsežno, uvijek se mjeri poštivanjem običajnog prava – a to je zakon koji nastoji jamčiti crkveno zajedništvo, u skladu s reformama uvedenim nakon Drugog vatikanskog sabora. Dakle, isti razlog zbog kojega je papa Ivan Pavao II. proširio mogućnost služenja drevne liturgije može navesti njegove nasljednike – kao što je doista naveo Franju danas – da ograniče tu mogućnost služenja. Argument na koji se pozivaju Bratstvo sv. Petra i Bratstvo sv. Vinka Ferrerskog tada padaju u vodu.

7. Ovaj pogrešni argument je isti kao kod liberalizma koji tvrdi da pravo istine stoji uz zabludu, pogrešku koja se također priznaje kao moguća alternativa. Čak i kada je tražio od Rima mogućnost za oživotvoriti Tradiciju, nadbiskup Lefebvre nikada nije tvrdio da bi nova misa Pavla VI. mogla predstavljati moguću alternativu u pitanjima bogoštovlja. Naprotiv, uvijek se jasno protivio temeljnoj štetnosti ove nove liturgije.

8. Kako bi Ecclesia Dei zajednice trebale reagirati u nadolazećim mjesecima? Trebaju li odbiti poslušnost Franjinom motupropriju? Ali u ime čega, ako ne u ime temeljne štetnosti reforme Pavla VI.? Hoće li predstojnici ovih zajednica konačno imati hrabrosti i lucidnosti da osude Ordo iz 1969. zbog onoga što on jest? To je milost koju im moramo poželjeti jer ta milost predstavlja jedino rješenje za one koji žele ustrajati do kraja u vjernosti tradicionalnoj liturgiji.

Abbé Jean-Michel Gleize

Arhiva bloga

Časopis: