A
ko smo u radosti, u radosti uskrsnuća našega Gospodina – jer u konačnici, to je pobjeda dobra nad zlom, to je pobjeda Boga nad đavlom, nad zlim duhovima, to je pobjeda kreposti nad porocima, vječnosti nad vremenom, to je vječna pobjeda života nad smrću – moramo biti sretni.Kao stvorenja Gospodnja, stvorenja Božja, ne možemo se ne radovati pomisli da nam je od sada opet Nebo otvoreno, da nam Bog koji nam je postao nepoznat, Bog koji je bio udaljen od nas, postaje nam opet blizak te je otvoren put za povratak Bogu za kojeg smo stvoreni od vječnosti.
Stvoreni smo za Boga, da živimo u Bogu, da uživamo u Bogu u vječnosti. Ovdje smo bili zatvoreni, Nebo je bilo zatvoreno, put prema Bogu bio je blokiran. Nismo više mogli onamo. Čak ni starozavjetni sveci više nisu mogli doći k Bogu. Bili su tamo; čekali su na tom mjestu koje je bilo limb, gdje ih je naš Gospodin pohodio nakon svoje smrti da im dā nadu da će za nekoliko dana, za nekoliko trenutaka, konačno moći ući u vječno blaženstvo.
I taj put koji je otvoren, koji nam je otvorio dobri Bog – moramo ga osvojiti! Ako se naš Gospodin vratio u svoju vječnost, ako je naš Gospodin konačno primio svoju slavu, ako su starozavjetni sveci koji su ga pratili sada u slavi i uživaju u blaženom gledanju, blagoslovljenom viđenju dobrog Boga, i ako su u Kući Očevoj, mi još nismo tamo.
Stoga ako se želimo radovati jer idemo prema onom cilju kojemu se nadamo, koji želimo postići, za koji smo stvoreni – cilju našeg hodočašća ovdje na zemlji – moramo se nadati. Krepost nade je velika kršćanska krepost. Sada imamo tu nadu u našim srcima, ovu duboku vjeru u uskrsnuće našeg Gospodina, u njegovu pobjedu nad zlom.
Nadbiskup Marcel Lefebvre, 11. travnja 1971.
Izvor: fsspx.news
