U
petak, 11. svibnja 2018., objavljeno je pismo zagrebačkoga
nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, u kome se izjavljuje da
pomoćni biskup Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., mons. Bernard
Tissier de Mallerais, nema dopuštenje za podjelu sakramenta sv. potvrde koja je održana prošle nedjelje, 13. svibnja, u Zagrebu. Na
ovu tvrdnju želimo dati sljedeći odgovor i pojašnjenje.
Svećeničkome
bratstvu sv. Pija X. je 1975. godine, nekoliko godina nakon njegova
osnutka i priznanja od strane mjesnoga biskupa u Fribourgu
(Švicarska), izrečena zabrana djelovanja i dokinuće njegova
postojanja. Međutim, kako je to već mnogo puta obrazloženo i
dokazano, za tu odredbu nije postojalo ni pravno ni razložno
utemeljenje. Pravno stoga što nije dokazano koja je bila
kompetencija povjerenstva koje je izreklo navedenu sankciju, a
razložno stoga što nije dokazano na kojem je temelju izrečena
sankcija te je žalba upućena Apostolskoj signaturi opstruirana
zloporabom vlasti tadašnjega državnoga tajnika Svete Stolice. Na
ova pitanja do danas nije dan odgovor te se nameće dobro utemeljena
činjenična sumnja o valjanosti te sankcije, a u tom slučaju Crkva
nadopunjava sve potrebne ovlasti koje se stavljaju u pitanje (ZKP
1983., kan. 144). Zbog toga sa sigurnošću držimo da Svećeničko
bratstvo posjeduje sve osporavane ovlasti koje je imalo od samoga
početka te da djeluje u potpunosti valjano i dopušteno u cijeloj
Crkvi.
Ovo
ozbiljno pitanje do danas službeno nije riješeno, a razlog tome
možemo prepoznati u velikoj krizi u kojoj crkveni pastiri sve do
najviših razina zlopotrebljavaju svoju službu, namećući vjernim
laicima i klericima obvezu prihvaćanja reformi koje su neuskladive s
njihovom katoličkom savješću. Ipak, crkvene su ustanove na
najvišoj razini Svećeničkome bratstvu izričito priznale
pojedinačne ovlasti koje su se stavljale u pitanje. Tu mislimo
prvenstveno na odgovor papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei
mjerodavnoga za zajednice privržene tradicionalnome rimskome obredu
od 3. siječnja 2003., da je na svetima Misama koje služe svećenici
našega Bratstva moguće ispuniti nedjeljnu obvezu. Valja
napomenuti da tu obvezu inače nije moguće ispuniti na Misama koje
bi služio valjano suspendirani svećenik jer se na takvim Misama ne
bi uopće smjelo sudjelovati, nego
samo na Misama koje dopušteno služi katolički svećenik.
Daljnju važnu odredbu nalazimo u odluci pape Franje od 1. rujna
2015. kojom je svim svećenicima Bratstva priznata ovlast
ispovijedanja najprije u Godini
milosrđa, a zatim ta ista ovlast 20. studenoga 2016. produžena na
trajno. Papa
je također 27. ožujka 2017. donio
odredbu u kojoj proviđa mogućnost i poziva mjesne ordinarije da
svećenicima Bratstva daju ovlasti za vjenčavanje vjernika koji su
povjereni pastoralnoj brizi naših svećenika. Rimske ustanove su
također nekoliko puta izričito udijelile našim biskupima
dopuštenje za vršenje svećeničkih ređenja što uklanja svaku
kanonsku zapreku sa svećenika zaređenih u tim uvjetima. Sve to
govori nam o praktičnom ispravljanju nepravde koje treba promatrati
u svjetlu kanonske pravičnosti kao jednome od bitnih elemenata
crkvenoga poretka. Crkvenopravno načelo da kazne treba tumačiti
usko, a povlastice široko (odiosa
sunt restringenda, favorabilia sunt amplianda),
upućuje bez ikakve dvojbe da treba pozitivno prosuđivati i druge
oblike djelovanja našega Bratstva, uključujući i podjelu
sakramenta svete potvrde koju
vrše naši biskupi po brojnim našim zajednicama po cijelome
svijetu.
Zato
u tom smislu, s dužnim poštovanjem prema pastiru zagrebačke mjesne
Crkve, ali i pravom da se suprotstavimo teškoj
nepravdi, moramo tvrdnje nadbiskupa Bozanića u kojima
zauzima stajalište potpuno suprotno svemu iznesenome, ocijeniti kao
neosnovane, pogrešne i neobvezujuće. One su u očevidnoj
suprotnosti sa svim nastojanjima pape Franje oko pozitivnoga odnosa
prema našemu Bratstvu, izraženima u navedenim odredbama u kojima je
uvelike ispravljena nepravda prethodno nanesena našemu Bratstvu.
Ovo, nažalost, nije prvi i jedini postupak koji je Nadbiskup u tom
duhu poduzeo protiv našega Bratstva. Ovdje smo dužni istaknuti da
je na molbu za podjelom ženidbenih ovlasti u skladu s odredbama pape
Franje, a glede slučaja jednoga vjenčanja koje je održano u našoj
kapeli u Zagrebu u studenome prošle godine, poslan odgovor u kome se
na taj Papin poziv zagrebački nadbiskup oglušio i uskratio
podijeliti ženidbene ovlasti nasuprot molbi i poticaju koje je Papa
uputio svim biskupima. U odgovoru koji je potpisan od generalnoga
vikara i kancelara kao opravdanje su pritom navedeni razlozi koju su
očito proturječni i apsurdni, pozivajući se na tvrdnje
koje u pismu papinskoga
povjerenstva
Ecclesia
Dei
uopće nisu sadržane.
Nadalje,
neutemeljenim nalazimo Nadbiskupovu tvrdnju da Bratstvo nije u
,,potpunom zajedništvu s Crkvom“. Htjeli bismo podsjetiti na
katolički nauk da stanje ,,nepotpunoga jedinstva s Crkvom“ uopće
ne postoji jer osobe ili zajednice mogu biti ili u jedinstvu s Crkvom
ili izvan njega. Taj se neologizam danas koristi da bi se promicao
pogrešni ekumenizam i dijalog u kojem se ne prosuđuje stanje u kome
se nalaze nekatoličke zajednice u skladu s objektivnom istinom
katoličke vjere, nego tako da se stvara pomutnja u kojoj se
relativizira istina objavljene katoličke religije. Tako se Nadbiskup
osobno ili putem svojih povjerenika više puta očitovao pozitivno
glede ekumenskih susreta, gdje se isticalo da je važno samo ono što
je zajedničko katolicima i nekatoličkim zajednicama, a da
posljedično ono što razdvaja nije bitno. Zanima nas zašto taj
kriterij Nadbiskup ne primjenjuje i na naše Bratstvo? Nema li ono
više zajedničkoga s vjerom koju ispovijedaju on i njegovi najbliži
suradnici? I ne bi li onda trebalo pozitivno prosuditi naša
nastojanja? Tako bi to trebalo biti, međutim iz objektivne
stvarnosti moramo prepoznati da je naše Bratstvo smetnja brojnim
današnjim pastirima upravo zbog svoga beskompromisnoga držanja
katoličke vjere i bogoslužja koje se danas često kompromitira
reformnim programom protivnim cjelokupnoj katoličkoj Tradiciji.
Veze
jedinstva s Crkvom su katolička vjera, sakramenti i podložnost
pastirima u svemu zakonitome koje naše Bratstvo bezrezervno i
predano ispovijeda i čuva. Zato moramo prosuditi kao tešku
manipulaciju izjavu da se oni koji sudjeluju u obredu podjele
sakramenta potvrde ,,izlažu
opasnosti da se i sami isključe iz potpunog zajedništva Katoličke
Crkve“. Istaknuli
bismo samo činjenicu da se u dosadašnjoj povijesti djelovanja
našega Bratstva po cijelome svijetu samo jedan biskup usudio izreći
izopćenje za vjernike koji su sudjelovali u našim bogoslužnim
obredima (havajski biskup Ferrario 1991.
god.)
i da je tu odredbu kardinal Ratzinger kao tadašnji pročelnik Zbora
za nauk vjere proglasio nevaljanom.
Zato su rukovodeći u Zagrebačkoj nadbiskupiji itekako dobro svjesni
da nemaju nikakvoga temelja za izricanje takve apsurdne sankcije,
nego se služe ovom neiskrenom metodom kao taktičkim pokušajem
zastrašivanja vjernika.
Neprihvatljivim
smatramo također političke motive koji stoje iza odluke o
pokretanju redovitog
služenja
tradicionalne latinske Mise u crkvi Krista Kralja na Mirogoju. Tu je
naime opetovano isticana nakana da se želi odvući vjernike
privržene djelovanju našega Bratstva, i to u okružje u kome
nedostaje ozbiljnoga pastoralnoga djelovanja (pa tako i mogućnosti
primanja sakramenta potvrde) te se stvar želi ograničiti samo na
pitanje obreda koji bi bio stvar subjektivnoga ukusa. Prošlonedjeljna
podjela sakramenta svete potvrde organizirana je isključivo iz
pozitivnih motiva da se našim krizmanicima omogući dostojno
primanje ovoga sakramenta, u obredu koji će biti lišen zloporaba i
nedostojnosti kakve viđamo posvuda po našim župama, po istome
obredu koji je služio naš bl. Alojzije Stepinac. To pravo ima svaki
vjernik te ga može ostvariti u okviru našega Bratstva čiji
biskupi, kako je prethodno obrazloženo, objektivno dopušteno
podjeljuju ovaj sakrament, kao što ga i vjernici primaju, da bi
postali odgovorni kršćani koji će širiti Kristovo kraljevstvo u
ovome svijetu.
Nadamo
se da će nadbiskup Bozanić ozbiljno uzeti iznesene razloge i
pojašnjenja te ih uvažiti, na izgradnju Crkve u Hrvatskoj po snazi
Duha Svetoga.
p.
Stefan Frey, poglavar Austrijskoga distrikta FSSPX-a
p.
Marko Tilošanec, FSSPX
17. svibnja 2018., spomendan sv. Paskala Baylona
