Sloboda, sloboda,
sloboda. Od Luthera koji ju je prvi zahtijevao, dajući
joj novo i revolucionarno značenje, sloboda prati sve korake modernog društva.
Luther, u ime slobode niječe papinsko Učiteljstvo i prinčevima predaje
despotsku vlast koja obuhvaća, što je nečuveno za kršćansko društvo, i samu
duhovnu vlast.
S prinčeva na filozofe,
nakon razbijanja teološkog znanja koje potječe od slobodne rasude, filozofi se
definiraju prosvijetljenima kako bi za sebe zahtijevali puno posjedovanje
slobode. Prosvijetljeni despotizam i francuska revolucija plodovi su ovog tipa
slobode. Gnostička sloboda koja sebi umišlja da će učiniti novima sve stvari,
postavljajući čovjeka na Božje mjesto i označavajući znanost prosvijetljenim
znanjem razuma.
Svijet se više ne
pouzdaje u Boga, više se ne obraća Mariji kako bi
donijela pomoć u „dolinu suza“, svijet se pouzdaje u znanstvenike koji kažu da
su kadrima preobraziti zemlju u raj, obećavajući oslobođenje od patnje i
ostvarenje svake želje. Dobro i zlo? Koncepti koje je samo onaj koji zna kadar
razumjeti u njihovom istinskom značenju.
Gnostička težnja
izgraditi sretan svijet ima posljedice koje,
kako vrijeme prolazi, postaju sve tragičnijima. Umjesto slobode, jednakosti i
mira, vojske siromašnih i nesretnih, bez traga ljudskog dostojanstva, padaju
pod željeznom šakom ljudi koji sebe drže svemogućima, slobodnima nametnuti u
svemu vlastitu volju.
Marx, Lenjin i Hitler,
zreli plodovi spasenjske gnoze, bave se politikom
u ime znanosti i u ime znanosti oslobađaju života i slobode milijune ljudskih
bića, satrvenih neljudskom patnjom. Komunizam i nacizam nisu tako udaljeni
jedan od drugoga. Komunizam i nacizam imaju zajednički nazivnik: ismijavanje
objave i vjeru u znanost i razum. U vlastiti razum. „Pokret kao naš – tvrdi
Hitler 1944. – ne smije dopustiti da se ga povuče u zastranjenja metafizičkog
reda. Mora se držati duha egzaktne znanosti“. U predgovoru Manifestu sročenom
1948. Togliatti piše: „Ako je 1848. socijalizam prelazio s utopije na znanost,
1917. godine znanstvena prognoza i daleki cilj da radnička klasa osvoji vlast
postaje konkretnom stvarnošću“. Još: „Ocrtavajući prvi put u glavnim crtama
temeljne zakone razvoja ljudskog društva, to obnavlja znanost ovoga društva.
Pokazujući na znanstven način povijesnu ulogu proletarijata kao snagu pozvanu
od samog tijeka stvari da obnovi svijet“.
Slobodna znanost na
vlasti, revolucionarni teror, istrebljenja
naroda i etničkih skupina, nemilosrdan rat vjeri, pobjeda eugenetike,
eksperimenti na bolesnima i nepokretnima, dva svjetska rata, smrt. Smrt u
gulazima i smrt u koncentracijskim logorima.
Nakon Drugog svjetskog
rata smo, prividno, krenuli novim stazama. Mislili
smo ostaviti iza sebe otrovne plodove gnoze, neprijateljice Boga, jednostavno
zaboravljajući da postoji. Ali malo pomalo, počevši od međunarodnih
institucija, prosvijetljena je misao ponovno ojačala. I tako smo počeli
otpočetka. Još jedanput u ime slobode, jednakosti i znanosti. Eutanazija
(proširena i na djecu koja se drže zrelima donijeti takav, slobodan izbor),
svrha obitelji, stvaranje novog jezika koji prati nestanak najdražih riječi kao
mama i tata, odgoj za masturbaciju nametnut svima počevši od vrtića,
eliminacija „drukčije pokretnih“ (hendikepiranih osoba), nametanje znanstvene
rodne teorije kako se svojevremeno činilo s isto tako znanstvenom rasnom
teorijom.
Jesu li Marx i Hitler izgubili? Pobijedili su na kvadrat. Pobijedio je njihov zajednički nazivnik: gnoza. Sa smrću koja je prati.
Angela Pellicciari
Izvor: La Nuova Bussola
Quotidiana
