Christus Rex

Kada sloboda samu sebe uništava


Sloboda, sloboda, sloboda. Od Luthera koji ju je prvi zahtijevao, dajući joj novo i revolucionarno značenje, sloboda prati sve korake modernog društva. Luther, u ime slobode niječe papinsko Učiteljstvo i prinčevima predaje despotsku vlast koja obuhvaća, što je nečuveno za kršćansko društvo, i samu duhovnu vlast.
S prinčeva na filozofe, nakon razbijanja teološkog znanja koje potječe od slobodne rasude, filozofi se definiraju prosvijetljenima kako bi za sebe zahtijevali puno posjedovanje slobode. Prosvijetljeni despotizam i francuska revolucija plodovi su ovog tipa slobode. Gnostička sloboda koja sebi umišlja da će učiniti novima sve stvari, postavljajući čovjeka na Božje mjesto i označavajući znanost prosvijetljenim znanjem razuma.


Svijet se više ne pouzdaje u Boga, više se ne obraća Mariji kako bi donijela pomoć u „dolinu suza“, svijet se pouzdaje u znanstvenike koji kažu da su kadrima preobraziti zemlju u raj, obećavajući oslobođenje od patnje i ostvarenje svake želje. Dobro i zlo? Koncepti koje je samo onaj koji zna kadar razumjeti u njihovom istinskom značenju.

Gnostička težnja izgraditi sretan svijet ima posljedice koje, kako vrijeme prolazi, postaju sve tragičnijima. Umjesto slobode, jednakosti i mira, vojske siromašnih i nesretnih, bez traga ljudskog dostojanstva, padaju pod željeznom šakom ljudi koji sebe drže svemogućima, slobodnima nametnuti u svemu vlastitu volju.

Marx, Lenjin i Hitler, zreli plodovi spasenjske gnoze, bave se politikom u ime znanosti i u ime znanosti oslobađaju života i slobode milijune ljudskih bića, satrvenih neljudskom patnjom. Komunizam i nacizam nisu tako udaljeni jedan od drugoga. Komunizam i nacizam imaju zajednički nazivnik: ismijavanje objave i vjeru u znanost i razum. U vlastiti razum. „Pokret kao naš – tvrdi Hitler 1944. – ne smije dopustiti da se ga povuče u zastranjenja metafizičkog reda. Mora se držati duha egzaktne znanosti“. U predgovoru Manifestu sročenom 1948. Togliatti piše: „Ako je 1848. socijalizam prelazio s utopije na znanost, 1917. godine znanstvena prognoza i daleki cilj da radnička klasa osvoji vlast postaje konkretnom stvarnošću“. Još: „Ocrtavajući prvi put u glavnim crtama temeljne zakone razvoja ljudskog društva, to obnavlja znanost ovoga društva. Pokazujući na znanstven način povijesnu ulogu proletarijata kao snagu pozvanu od samog tijeka stvari da obnovi svijet“.

Slobodna znanost na vlasti, revolucionarni teror, istrebljenja naroda i etničkih skupina, nemilosrdan rat vjeri, pobjeda eugenetike, eksperimenti na bolesnima i nepokretnima, dva svjetska rata, smrt. Smrt u gulazima i smrt u koncentracijskim logorima.

Nakon Drugog svjetskog rata smo, prividno, krenuli novim stazama. Mislili smo ostaviti iza sebe otrovne plodove gnoze, neprijateljice Boga, jednostavno zaboravljajući da postoji. Ali malo pomalo, počevši od međunarodnih institucija, prosvijetljena je misao ponovno ojačala. I tako smo počeli otpočetka. Još jedanput u ime slobode, jednakosti i znanosti. Eutanazija (proširena i na djecu koja se drže zrelima donijeti takav, slobodan izbor), svrha obitelji, stvaranje novog jezika koji prati nestanak najdražih riječi kao mama i tata, odgoj za masturbaciju nametnut svima počevši od vrtića, eliminacija „drukčije pokretnih“ (hendikepiranih osoba), nametanje znanstvene rodne teorije kako se svojevremeno činilo s isto tako znanstvenom rasnom teorijom.

Jesu li Marx i Hitler izgubili? Pobijedili su na kvadrat. Pobijedio je njihov zajednički nazivnik: gnoza. Sa smrću koja je prati.

Angela Pellicciari

Izvor: La Nuova Bussola Quotidiana

Arhiva bloga

Glasnik: