srijeda, 7. svibnja 2014.

Ekskomunicirani svetac: Jakov della Marca


Vrijeme koje je prethodilo Reformaciji obilježeno je postojanim i veličajnim djelom nekoliko propovjednika, među kojima je jedan zbilja bio velikim i bio je također i ekskomuniciran, a zvao se sveti Jakov della Marca (san Giacomo della Marca 1393.-1476.) čiji se liturgijski blagdan obilježava 28. studenog. Između XIV. i XV. stoljeća Crkvu je zahvatila korupcija, a istodobno su mnogi krivovjerci hodali uokolo, iskrivljujući i vjeru i nauk. Malo reda, premda se upravo spremao teren na kojem će djelovati herezijarh Luther, donijeli su upravo ovi neustrašivi propovjednici.

Rođen je u Monteprandoneu (Ascoli Pieno), s 22 godine u svetoj Mariji od Anđela obukao je franjevački habit iz ruku svetog Bernardina Sijenskoga. Njegov je život bio obilježen velikom pokorom. Tijekom godine se podvrgavao sedam četrdesetnica, a drugih su se dana njegovi obroci sastojali od zdjele boba kuhanoga na vodi.

Bolestan, šest je puta primio bolesničko pomazanje i popudbinu, ipak je ustrajao u tegobnom životu putujućih propovjednika. Samo se jedne stvari bojao u svojem životu, da ga fizička bol rastresa u molitvi. Iz kateheze svetog Bernardina (oko kojeg su nastali drugi vrsni propovjednici kao sveti Ivan Kapistran, Albert da Sarteano, Matteo di Girgenti) preuzima glasovne tehnike i geste, sadržaje i strukturu propovijedi, govoreći najradije o etičko-političkim temama, koristeći se materijalima koji dolaze iz tekstova moralne teologije i kanonskog prava; puno koristi exempla, često predstavljena u dramatiziranom obliku; služi se ponajvećma pučkim jezikom; trudi se u podupiranju širenja pobožnosti imenu Isusovu i osobito se udara na neke pošasti onoga vremena koje se uvijek vraćaju: praznovjerje, luksuz, kocka, psovka, lihvarenje (idejni je pokretač brda milosrđa „i Monti della Pietà“ da bi oslobodio žrtve lihvara).

Njegove su propovijedi gromovi koji bude i najokorjelije duhove. One se hrane biblijskim tekstovima, ali svetac polazi i od danteovskog pisanja. Nitko ne može drijemati ili biti rastresen kada nazoči ovim iznimno djelotvornim propovijedima, čak i s elementima teatralnosti, ali koje često postižu cilj: obratiti. To je franjevac jedinstven po svojem gospodstvu: siguran i određen, zna uskladiti ljubav i vatru Suda Božjega; on je teolog i strog inkvizitor, ali je milosrdan. Njegovo propovijedanje, osim što je odmah izazvalo poštovanje i oduševljenost kod vjernika, ulazi u reforme statuta nekih gradova i dovodi do brojnih utemeljenja bratovština. Od 1423. do 1425. više puta propovijeda u području Jesija gdje su prisutne skupine koje su privržene sljedbi fraticella i 1426. mu papa Martin V. nalaže da propovijeda protiv ove sljedbe u cijeloj Italiji, a za to mu je dodijeljen subrat Ivan Kapistran.

Godine je 1432. poslan u istočnu Europu i njegovi se uspjesi odmah vide, tako, koncem 1435. Sigismund Luksemburški, mađarski kralj, želi ga u svojoj rezidenciji u Tati, kod Budima, kao savjetnika u susretu između delegata Sabora u Baselu i predstavnika Češkog kraljevstva u kojem je još bilo živo husitsko krivovjerje. Od ovog se trenutka njegovo protuheretičko djelovanje proširilo od Bosne do Ugarske gdje propovijeda protiv husita u bijegu iz Češke.

U kolovozu 1436. Papa ga imenuje inkvizitorom za Austriju i Ugarsku, dajući mu široke ovlasti i dopuštajući mu da otvara nove samostane u tim zemljama. Podrška cara i Rimskog prvosvećenika, uz naslov legatus Sabora u Baselu, nisu pak dostatni da mu zajamče nedodirljivost i ne samo da doživljava progone koje predvodi lokalni kler, ne samo da ga pokušavaju više puta ubiti, nego ga i ekskomunicira Šimun, arhiđakon Bacsa. Dobio je dužnost propovijedanja na korist Križarskog rata protiv Turaka: s ovim ciljem ga je 1443. Eugen IV. imenovao apostolskim nuncijem.

Predložen je za nadbiskupa Milana, ali je odbio tu čast. Među aktivnostima posljednjeg dijela njegova života valja se prisjetiti stvaranja knjižnice samostana Santa Maria delle Grazie u Monteprandone u kojoj je Svetac uspio skupiti oko dvjesto kodeksa; oni su činili pravu pravcatu radionicu propovjednika, a sadržavala je ogledne primjerke i nacrte propovjedi, prikupljene od svetopisamskih odlomaka, teoloških i pravnih exempla i auctoritates. Sve je to služilo za borbu protiv zabluda i za spas duša. Danas, pod modernističkom strahovladom, sveti Jakov della Marca ne bi se držao borcem za vjeru, nego, vjerojatno, nekim koga valja ekskomunicirati kao što je netko u njegovo vrijeme i učinio.

Cristina Siccardi

Izvor: Corrispondenza Romana