Bio
sam prvi put na tradicionalnoj Misi i prvi put sam uživo vidio Bratstvo.
Sve
što sam čitao o Nadbiskupu i Bratstvu prihvaćao sam, dobro sam razumio o čemu
se radi, podržavao molitvama ali nisam bio siguran je li Bratstvo skupina
oholih buntovnika, revolucionarnih aktivista. Nakon tog susreta sve moje sumnje
su nestale. Toliko poniznosti, skromnosti, blagosti a s druge strane čvrstoće i
odlučnost u vjeri, sve za spas duša. Kako je pater Schmidberger mudro odgovorio
na provokativno pitanje o papi Franji, bez nervoze, bez revanšizma s blagom
dozom tuge, da papa kad propovjeda dobro govori ali što napiše prožeto je duhom
liberalizma. U jednom trenutku kod predavanja o krizi (ne sjećam što je bio
povod) potekle su mi suze na oči. Kad sam poslije to pričao ženi, rekla mi je
da je ona u nekoliko navrata zaplakala.
Jedna
gospođa iz Njemačke je pričala da joj je jedan stari svećenik govorio, idi u
„Piusbruderschaft“, tamo su sveci. Sad sam se i sam uvjerio.
Što
se tiče same Mise, to je svima znano, duh poklonstva, Bog u središtu, stvarna
otajstvena prisutnost, svetost, u to nisam imao sumnji.
Bit
ćete u mojim molitvama. Neka vas Gospodin uzdrži na putu svetosti, neka vam da
snage.
S.
V., Split
