nedjelja, 24. kolovoza 2014.

Pismo prijateljima i dobročiniteljima br. 45


Donosimo u hrvatskom prijevodu Pismo prijateljima i dobročiniteljima broj 45. koje je 7. listopada 1993. godine uputio pater Franz Schmidberger, ondašnji Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X, a koje je objavljeno i u časopisu Civitas 2007. godine pod naslovom: „Načela kršćanskog društvenog uređenja“. U ovom se pismu govori o kršćanskom društvenom uređenju u duhu Tradicije Crkve, s onim istim žarom i ljubavlju prema kršćanskom, katoličkom društvu i kulturi kako je govorio i naš blaženi kardinal Stepinac. Premda nam se i samo razmišljanje o kršćanskom društvenom uređenju danas čini nečim nedostižnim, čak i čudnim i dalekim, zamislimo koliko bi se naš narod duhovno obnovio kad bi se počeo ostvarivati, barem djelomično, dolje navedeni nacrt!


Dragi prijatelji i dobročinitelji!

Kako bi otprilike moglo izgledati kršćansko društveno uređenje primijenjeno na današnje vrijeme? Dopustite nam o tome postaviti nekoliko međaša u obliku aksioma koje pojedinačno valja promišljati i razvijati. Pri tome se orijentiramo po naravnom pravu, Svetom pismu i, dakako, po papinskom nauku koji se tiče države i društva.


  1. Kršćansko se društveno uređenje temelji na naravnom pravu koje je sa svoje strane usađeno u svakog čovjeka i objektivno izrečeno u 10 Božjih zapovijedi. Osim toga, obvezuje ga religija koju je jedinu utemeljio Bog, sveta Crkva sa svojom vjerom i riznicom milosti; jer nadnaravni red je spasenja za svakog pojedinog čovjeka nakon istočnog grijeha apsolutan, za društvo moralno nužan, čak i za postizanje čisto naravnog bonum comune, općeg dobra.
  2. Vlast u državi i društvu ne dolazi od naroda, od baze, nego od Boga: „non est enim potestas nisi a Deo - Jer nema vlasti doli od Boga“ (Rim 13,1). Prema tome, narod na izborima označava samo one koji njime trebaju vladati, ali im ne daje autoritet; isto tako ne može smjenjivati vlade koliko želi. Osim toga, postoje legitimne vlade koje nisu proistekle iz izbora, primjerice nasljedna monarhija.
  3. Odgovara li današnje načelo „svaki glasač ima jedan i isti glas (one man one vote) doista naravnom redu? Jedan otac obitelji ima više odgovornosti i normalno i dublji uvid u dobro društva od svojeg sina koji je tek postao punoljetan; jedan poduzetnik s tisuću namještenika nosi veću odgovornost od svojeg najmlađeg naučnika. Zar ne bi izborno pravo koje se bitno oslanja na glave obitelji, obitelji kao društvenoj stanici dalo posve drugi položaj?
  4. Osim toga, možemo se upitati je su li stranke zbilja pridonijele dobru jednoga naroda ili štoviše njegovoj podjeli. Zar na njihovo mjesto ne bi mogli stupiti oni kršćanski muževi koji se ističu ćudorednom zrelošću i životnim iskustvom, smislom za pravednost i brigom za opće dobro?
  5. Centralizam dovodi do napuhanog aparata dužnosnika s mnogo ureda, mnogobrojnim formularima i poglavito do anonimnog autoriteta. Federalizam, društvena međutijela, načelo supsidijarnosti i prije svega osobna odgovornost odgovaraju daleko više ljudskoj naravi i time i Božjoj volji. Posljednji izrod centralizma jest internacionalizam sa svojim uništenjem samostalnih naroda i kultura.
  6. Jedno kršćansko društveno uređenje priznaje na civilnom području, dakako, sklapanje braka pred Crkvom, osobito ne poznaje civilnu rastavu braka. Nerazrješivost braka čak je jedan od njegovih glavnih stupova.
  7. Prema tome, bori se protiv priležništva kao i predbračnih i izvanbračnih odnosa. Ono zaustavlja i prodaju kontracepcijskih sredstava.
  8. Ono protjeruje iz javnog života također i bogohulstvo, homoseksualnost i pornografiju; kažnjava pobačaj i odbacuje eutanaziju kao i droge. Također zatvara masonske lože i zabranjuje tajna društva.
  9. Budući da postoji samo jedna istinska religija koju je utemeljio Bog, ono zabranjuje krive religije i kultove ili ih tolerira samo po načelima razboritosti, a da im nikada ne prizna naravno pravo na postojanje. Kršćanska država podupire djelovanje Crkve, ona je štiti i brani jer je težnja za vremenitim općim dobrom bez božanske vjere i milosti praktično nemoguća.
  10. Koje je ovo bonum commune, ovo opće dobro? Zacijelo se u prvom redu ne sastoji u materijalnom blagostanju, nego u duhovnom dobru i kreposnosti građana, miru u redu – to je naime bit mira – u nutrini kao i prema vani.
  11. Kršćanska država štiti i podupire obitelj, osobito obitelj s puno djece; ona podupire školstvo i odgojni sustav koji je primarno u rukama roditelja i Crkve; ona podupire privatnu inicijativu i privatno vlasništvo (privatni posjed) koje čovjeku daje istinski prostor slobode i čuva ga od pogibeljnih ovisnosti.
  12. Dobro valja nazvati dobrim, a zlo zlim; krjepost valja hvaliti i nagraditi, a grijeh i porok kazniti. Kazna ima ponajprije vindikativni (osvetljivi) karakter kako bi se uništeni red ponovno uspostavio. K tome, ona u sebi krije i medicinski vidik: želi poboljšati, obratiti zločinca. Radi ovog cilja potrebna je određena duljina boravka u zatvoru, još i više dobro zatvorsko dušobrižništvo s predavanjima, duhovnim vježbama, razgovorima i češćom mogućnošću ispovijedi.
  13. Smrtna kazna za teške zločince (ubojstvo, trgovina drogama) nosi u sebi ovaj vindikativni karakter i po svjedočanstvu zatvorskih dušobrižnika mnoge krivce dovodi do obraćenja. Osim toga, važnim je sredstvom zastrašivanja.
  14. Dosta je tiranije krupnog kapitala i velikih banaka! Novac jest i ostaje samo jednostavno sredstvo razmjene: niti je cilj, a niti sam po sebi donosi plodove. Stoga je Crkva u svim vremenima zabranjivala špekulaciju.
  15. Polarizacija bi se poslodavaca i radnika, sa sindikatima i štrajkovima mudro nadvladala utemeljenjem korporacija, to jest udruživanjem poslodavaca i radnika jedne struke radi obrane zajedničkih interesa.
  16. Poduzetnici su uvijek i očevi svojih djelatnika. Oni njima ne trebaju samo pošteno isplaćivati plaću, nego su i duhovno, pa čak i u vjerskom pogledu suodgovorni za njih. I oni, dakle, trebaju skrbiti za njihove obitelji i davati im dobar primjer s obzirom na odlazak na sv. Misu i primanje sakramenata. Zar osim toga ne bi bilo pametno da se kršćanski poduzetnik ujutro na početku radnog vremena sa svojim namještenicima okupi pred slikom raspetog Gospodina ili Presvetog Srca Isusova da rad i muku dana žrtvuje Bogu i da se zazove Njegov blagoslov na to djelo?
  17. Poljodjelstvo je temelj svake zemlje. Između ostaloga, jednostrane su subvencije dovele do prevelike proizvodnje. Kao posljedica se daju subvencije za neobrađivanje zemlje. Ova je povlastica neplodnosti jedinstvena u ljudskoj povijesti i izravno suprotstavljena Božjoj naredbi: „Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!“ (Post 1,28). Može se povući zanimljiva paralela između državnog podupiranja sterilnosti zemlje i državnog podupiranja sterilnosti obitelji. Osim toga, ova politika nužno dovodi do uništenja obiteljskog gospodarstva i do stvaranja agrarnih tvornica po primjeru kolhoza.
  18. Jedan narod bez volje da obrani svoju zemlju i njezine žitelje, svoje granice i svoju kulturu, a osobito vjeru i Božje kraljevstvo sam sebe izdaje. Između misionara i vojnika postoji uska povezanost: prvi naviješta vjeru i izgrađuje Božje kraljevstvo, drugi brani jedno i drugo od unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Biti vojnik po sebi je dakle časno; tu pronalazimo mnoge svece: svetog Sebastijana, tebansku legiju itd.
  19. U kršćansko društveno uređenje spada osobito i ljubav prema zemlji, prirodi, narodu, radu, domovini s njezinim običajima i tradicijama, njezinoj kulturi i povijesti. Gubitak vlastitih korijena, bijeg sa sela i gužvanje u velikim gradovima s njihovim bezličnim stambenim blokovima bez igrališta za djecu i kontakta s prirodom koju je Bog stvorio, nisu blagoslov, nego prokletstvo.


Dragi prijatelji i dobročinitelji. Svaki dan molimo u Očenašu „adveniat regnum tuum“, dođi kraljevstvo Tvoje. Prema geslu našega zaštitnika, svetog Pija X., „instaurare omnia in Christo“, nije posrijedi samo spašavanje svete Misne Žrtve, nego baš obnova svega, pojedinca, društva kao i Crkve. Veliki primjeri povijesti kod toga su nam pred očima: sveti Henrik, car Svetog rimskog carstva; sveti Ljudevit, kralj Francuske; sveti Stjepan Ugarski, sveti Vjenceslav Češki, sveti Eduard od Engleske, sveti Olaf od Norveške, velika kraljica Izabela Kastiljska. I među državnicima se nalaze veliki ljudi kao Garcia Moreno iz Ekvadora ili Dollfuß u Austriji. A mi se možemo samo diviti onim francuskim gradonačelnicima koji su 1992. godine po posveti svojih općina Presvetom Srcu Isusovu javno proglasili blagu vladavinu Krista Kralja nad svojim komunama.