„Liberal nužno ne
mora biti heretik. Znate, liberalizam ima određeni dijapazon… Onaj
liberalizam, onaj fundamentalni, radikalni liberalizam koji je
grijeh, da, on je sigurno hereza. Postoji k tome i liberalizam
mlakih…
Postoje stupnjevite
razlike, mnoge nijanse, sve do blagog oblika liberalizma. Ali pod
izlikom da je to blagi oblik liberalizma reći: 'Onaj je ondje
heretik, kao
onaj koji ima liberalna načela 18. stoljeća koja su heretična'. Tu
ipak postoji razlika…
Moramo realistično
gledati stvari! I ne moramo odmah reći, jer je jedan dobar katolik
kojega poznajete, čovjek koji dijeli Vašu vjeru, imao nesreću
izreći rečenicu koja je pomalo dvoznačna – jamačno se prevario
ili se loše izrazio. - 'Oh! Onaj ondje je liberal, on je heretik,
vjerojatno je mason!'. A upravo se to brzo događa! Ovaj je duh
zastrašujući!
Tu treba biti vrlo
pažljiv i oprezan. Ja ne zahtijevam da me se drži nezabludivim,
pokušavam se boriti u datostima u kojima se nalazimo, u vremenima u
kojima se nalazimo, sa svom vjerom koju se može pokušati smoći,
svom vjerom koju se može imati, i s molitvom i pomoću od milosti.
Razumljivo je da računam na dragoga Boga. Još jedanput ponavljam:
ne zahtijevam da me se drži nezabludivim, ali unatoč tomu mislim da
se Bratstvo općenito drži realističnog temelja, temelja koji se ne
smije napustiti i od kojega se ne smijemo udaljiti, inače će se
Bratstvo raskoliti i zajednički će život biti nemoguć.
Moramo
također prihvatiti da postoje nijanse. Mi svi ne možemo biti
napravljeni po istom kalupu. Tu treba, dakle, imati određenu
toleranciju, želio bih reći, prema subraći, prijateljima, prema
onima s kojima se živi, uvijek pretpostavivši da su temeljna načela
ista. Svakako je moguće da postoje razlike, da postoje neki koji su
prije skloniji biti u svemu točnijima i krućima. U svakoj vrsti
duhovnosti leži posve općenita duhovnost koja Vam je dana; a onda,
svatko od Vas ima vlastito prakticiranje duhovnosti koje Vam više
odgovara. Svece koje više volite nego neke druge, zaštitnike koje
više volite. Tako se onda svatko nužno pomalo razlikuje od drugoga.
Moramo, dakle, znati podnositi jedni druge ako nisu suprotstavljene
zbilja teške stvari. Ali ne smijemo unositi duh netolerancije, duh
koji postaje nemoguć, koji više nije svećenički ali ni
kršćanski.“
Nadbiskup Marcel
Lefebvre u
predavanju
bogoslovima,
Ecône, 16. siječnja
1979.
