ponedjeljak, 15. prosinca 2014.

Biskup Athanasius Schneider o Biskupskoj sinodi


Nakon prvog i drugog dijela intervjua koji su već drugdje objavljeni, prenosimo i ostatak osvrta biskupa A. Schneidera na nedavno održanu Biskupsku sinodu.


Trenutno doživljavamo vrhunac agresije prema obitelji; ta agresija je praćena ogromnom zbunjenošću u području znanosti o čovjeku i ljudskom identitetu. Nažalost, postoje neki članovi crkvene hijerarhije koji, dok raspravljaju o tim stvarima, izražavaju mišljenja koja proturječe nauku našega Gospodina. Kako bismo trebali razgovarati s tim ljudima koji su postali žrtve ove zbrke da bismo ojačali njihovu vjeru i pomogli im k spasenju?


U ovom iznimno teškom trenutku Krist čisti našu katoličku vjeru tako da će kroz ovu kušnju Crkva jače zasjati i biti zaista svjetlo i sol za bljutavi novopoganski svijet zahvaljujući vjernosti i čistoj i jednostavnoj vjeri, prvo - vjernika, malenih u Crkvi, ,,ecclesia docta" (Crkva koja prima pouku), koja će u ovo vrijeme osnažiti ,,ecclesia docens" (Crkvu koja poučava, nositelji autoriteta), na sličan način kao što je to bilo u velikoj krizi vjere u IV. stoljeću kako je izjavio bl. kardinal John Henry Newman: ,,Ovo je vrlo važna činjenica, a u njoj je pouka. Možda je Bog to dopustio, da se Crkvu nauči baš u tom trenutku kad je izlazila iz njezina stanja progona veliku evanđeosku lekciju, da ne predstavljaju mudri i moćni, nego nepoznati, neuki, i slabi njezinu stvarnu snagu. Poganstvo je pobijeđeno uglavnom snagom vjernika. Vjernici su, pod vodstvom Atanazija i egipatskih biskupa, a na nekim mjestima uz potporu svojih biskupa i svećenika, odoljeli najgorim herezama i iskorijenili ih se sa svetog područja. ... U tom trenutku ogromne zbrke božansku dogmu o božanstvu našega Gospodina je naviještala, provodila, održavala i ljudski gledano očuvala, daleko više ,,Ecclesia docta" negoli "Ecclesia docens". Veći dio episkopata bio je nevjeran svojem poslanju, dok je većina laika bila vjerna svome krsnom pozivu. Jednom je papa, drugi puta patrijarh, metropolit, odnosno neki drugi značajni biskup, ili pak opći sabor, kazao ono što ne bi trebalo reći, ili učinili ono što je zamračilo i ugrozilo objavljenu istinu. Dok je s druge strane kršćanski puk, koji je, pod Providnošću, bio crkvena snaga Atanazija, Hilarija, Euzebija iz Vercellija, i drugih velikih pojedinih ispovjednika, koji bi bez vjernika ne bi uspjeli"(Arians of the Fourth Century, str. 446, 466).


Moramo potaknuti obične katolike da budu vjerni katekizmu kojeg su naučili, da budu vjerni jasnim Kristovim riječima u Evanđelju, da budu vjerni vjeri koju su im predali njihovi očevi i preci. Moramo organizirati studijske krugove i predavanja o vjekovnom nauku Crkve o pitanju braka i čistoće, pozivajući osobito mlade i bračne parove. Moramo pokazati ljepotu života u čistoći, ljepotu kršćanskog braka i obitelji, veliku vrijednost križa i žrtve u našim životima. Moramo sve više predstavljati primjere svetaca i uzornih osoba koje su pokazale, da su unatoč tome što su trpjeli iste napasti tijela, isto neprijateljstvo i podsmijeh u poganskom svijetu, ipak s Kristovom milošću vodili sretan život u čistoći, u kršćanskom braku i obitelji. Vjera, čista i cjelovita katolička i apostolska vjera će pobijediti svijet (usp. 1 Iv 5, 4).


Moramo osnovati i promicati zajednice mladih čista srca, obiteljske zajednice, zajednice katoličkih supružnika, koji će biti odani vjernosti svojih bračnih obećanja. Moramo organizirati skupine koje će pomagati moralno i materijalno razorenim obiteljima, samohrane majke, skupine koja će molitvom i dobrim savjetom pomoći rastavljenim parovima, skupine i osobe koje će pomoći ,,razvedenima i ponovo oženjenima" da započnu ozbiljno obraćenje, odnosno da prepoznaju ponizno svoje grešno stanje i da s milošću Božjom napuste grijehe koji krše Božju zapovijed i svetost sakramenta braka.


Moramo stvoriti skupine koje će brižljivo pomoći osobama s homoseksualnim tendencijama da dođu na put kršćanskog obraćenja, sretni i lijepi put čistog života i ponuditi im konačno na diskretan način psihološko liječenje. Moramo pokazati i propovijedati našim suvremenicima u novopoganskom svijetu oslobađajuću Radosnu vijest Kristovog nauka: da je zapovijed Božja, također i šesta zapovijed, mudra i lijepa: ,Savršen je zakon Gospodnji, dušu krijepi; pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje, neuka uči; prava je naredba Gospodnja, srce sladi; čista je zapovijed Gospodnja, oči prosvjetljuje "(Ps 18, 7-8).


Tijekom Sinode, nadbiskup Gądecki iz Poznanja i neki drugi značajni prelati javno su izrazili svoje neslaganje s činjenicom da su se rezultati rasprave udaljili od višegodišnjeg nauka Crkve. Ima li nade da, usred ove zbrke, dođe do buđenja članova klera i onih vjernika koji do sada nisu bili svjesni činjenice da, u samom krilu Crkve, postoje ljudi koji potkopavaju nauk našeg Gospodina?


Svakako je čast za poljski katolicizam da je predstojnik katoličkog episkopata, Preuzvišeni nadbiskup Gądecki, branio jasno i odvažno Kristove istine o braku i ljudskoj spolnosti, čime otkriva da je pravi duhovni sin (...) Ivana Pavla II. Kardinal George Pell je vrlo prikladno okarakterizirao liberalnu seksualnu agendu i navodnu milosrdnu i pastoralnu potporu pričesti za ,,razvedene i ponovo oženjene" tijekom Sinode, rekavši da je to samo vrh ledenog brijega i vrsta trojanskog konja u Crkvi.


Da u samom krilu Crkve postoje ljudi koji potkopavaju nauk našega Gospodina postala je očita činjenica koju cijeli svijet može vidjeti zahvaljujući internetu i radu nekih katoličkih novinara koji nisu bili ravnodušni na ono što se događa katoličkoj vjeri koju smatraju Kristovim blagom. Bilo mi je drago vidjeti neke katoličke novinare i internetske blogere koji su se ponašali kao dobri Kristovi vojnici i skretali pozornost na tu klerikalnu agendu koja potkopava trajni nauk našeg Gospodina. Kardinali, biskupi, svećenici, katoličke obitelji, mladi katolici moraju reći sebi: neću se prilagođavati novopoganskom duhu ovoga svijeta, čak i kada taj duh šire neki biskupi i kardinali; neću prihvatiti njihovo pogrešno i perverzno korištenje svetog božanskog milosrđa i ,,novih Duhova"; odbijam bacati zrnca tamjana pred kipom idola rodne ideologije, pred idolom drugoga braka, priležništva, a čak i ako bi moj biskup to učinio, ja to neću učiniti; s milošću Božjom ću izabrati da radije trpim nego izdam cjelovitu Kristovu istinu o ljudskoj spolnosti i braku.


Svjedoci će uvjeriti svijet, a ne učitelji, rekao je (...) Pavao VI. U ,,Evangelii nuntiandi". Crkvi i svijetu hitno trebaju neustrašivi i iskreni svjedoci cjelovite istine zapovijedi i volje Božje, cjelovite istine Kristovih riječi o braku. Moderni klerikalni farizeji i pismoznanci, oni biskupi i kardinali koji bacaju zrna tamjana novopoganskim idolima rodne ideologije i priležništva, neće uvjeriti nikoga ni da povjeruje u Krista ni da bude spreman dati svoj život za Krista. Doista: ,,Veritas Domini manet in aeternum" (Ps 116: Istina Gospodnja ostaje dovijeka), i: ,,Krist jučer i danas isti je - i uvijeke" (Hebr 13, 8), i: ,,Istina će vas osloboditi" (Ivan 8, 32). Ova posljednja rečenica bila je jedna od najdražih biblijskih rečenica (...) Ivana Pavla II., pape obitelji. Možemo dodati: objavljena i nepromjenjivo prenošena božanska istina o ljudskoj seksualnosti i braku donijet će pravu slobodu dušama unutar i izvan Crkve. U jeku crkvene krize i lošeg moralnog i doktrinarnog primjera nekih biskupa svoga vremena Sveti Augustin je tješio jednostavne vjernike ovim riječima: ,,Što god mi biskupi bili, vi ste sigurni, vi koji imate Boga za Oca i Njegovu Crkvu za majku" (Contra litteras Petiliani III, 9, 10).


+ Athanasius Schneider, pomoćni biskup nadbiskupije Blažene Djevice Marije u Astani u Kazahstanu

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.