srijeda, 22. lipnja 2016.

Zlatne riječi svetog Župnika arškog (II.)


MOLITVA

Čovjek poznaje dva zova: jedan je anđeoski, a drugi je onaj životinjski. Anđeo zove na molitvu, životinja zove na grijeh. Dragi Bog nas ne treba. Ako od nas traži da molimo, onda je to zato jer želi našu sreću, a mi je možemo naći samo u molitvi. Kad nas - svoja malena stvorenja - vidi kako mu dolazimo, onda se prigne s nama, upravo kao što to čini otac koji hoće saslušati svoje dijete koje s njim želi razgovarati.

Što više molimo, to nas molitva više privlači. Tko ne moli, okreće se posve zemaljskim stvarima i sličan je krtici koja si kopa rupu da se u nju može bolje sakriti. Takav čovjek voli samo zemaljske i materijalne stvari. Tupoglav, bez osjećaja za božansko, razmišlja samo o zemaljskim stvarima.

Kad đavao nekog hoće upropastiti, započne tako da mu ulije veliku odbojnost prema molitvi.

Vrijeme provedeno u molitvi ne poznaje svoje sate. Što više molimo, to nas molitva više privlači. To vam je kao s ribom koja najprije pliva na vodenoj površini, a onda roni sve dublje i dublje. Isto tako zaroni i duša u najveće dubine i izgubi se u radosti razgovora s Bogom.

STRPLJIVOST

Jedan sat strpljivosti vrijedi više nego više dana strogog posta.

SVETOST

I mi možemo postati sveci, ako ne više po nevinosti, ono barem pokorom i zadovoljštinom. Obilježje izabranih je ljubav, obilježje prokletih mržnja. Tko je proklet, ne ljubi nikoga, pa ni one koji su prokleti kao on…Sveti ljube svakog, ali na osobit način ljube svoje neprijatelje.

A ti, ako još nisi svet, pazi da ne budeš odbačen! Neki srednji put između ovog dvojeg ne postoji. Budi na oprezu: ili si jedno, ili drugo! Svi koji će jedanput posjedovati raj, bit će sveci.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.