Christus Rex

Sinoda koja će ,,spasiti” Amazoniju i Crkvu


Sinoda o Amazoniji održat će se u Rimu od 6. do 27. listopada 2019. s temom ,,Amazonija: novi putovi za Crkvu i za integralnu ekologiju”. Ova će sinoda okupiti u Vatikanu više od 200 biskupa koji dolaze iz devet zemalja (Brazil, Bolivija, Kolumbija, Ekvador, Gvajana, Peru, Surinam, Venezuela i Francuska Gvajana). Kao želja pape Franje za koga ,,Amazonija predstavlja odlučujući test za Crkvu, sinoda se održava nešto više od četiri godine nakon objavljivanja enciklike Laudato si s ciljem ,,zaštite zajedničkoga doma.

Ali iza ovih tema okoliša kriju se ekleziološke teme, kao što su to otvoreno izjavili voditelji sinode, na čijem je čelu brazilski kardinal Claudio Hummes, predsjednik Panamazonske crkvene mreže (REPAM) i generalni relator sinode. ,,Imamo veliku potrebu za novim putevima, da se ne bojimo novosti, da ih ne sprečavamo i da im se ne odupiremo. Time se jasno podrazumijeva da moramo razmotriti dosad nepredviđena rješenja da se olakša situacija Crkvi u Amazoniji, gdje se osjeća teški nedostatak svećenika i redovnika i gdje se vjernici svaki dan pridružuju evangeličkim sektama koje se šire. Riječi kardinala Hummesa, utemeljene na Instrumentum laboris (radnom dokumentu za sinodu), objavljene su 17. lipnja 2019., kada su biskupi pozvani da razmisle o tim „novim putovima“, kako bi između ostalog istražili i pitanje svećeničkoga ređenja ,,oženjenih muškaraca dokazanih kreposti“ (viri probati). Iz te perspektive sinoda bi mogla predložiti ,,da se prouči mogućnost svećeničkog ređenja starijih muževa, po mogućnosti autohtonih, koje njihova zajednica poštuje i prihvaća, čak i ako imaju postojeću i stabilnu obitelj, kako bi se osigurala dostupnost sakramenata koji prate i održavaju kršćanski život.

Nasuprot izrazu ,,ređenje oženjenih muškaraca, biskup Erwin Kraütler daje prednost ,,osobama u braku. Bivši biskup Xingua u Brazilu, kojeg je papa Franjo zadužio za pripremu sinode, potvrđuje bez treptaja okom da ,,mnoge udane žene predsjedaju autohtonim katoličkim zajednicama na području biskupije. Te žene se ne zadovoljavaju slavljenjem liturgije riječi nedjeljom. One također krštavaju, pripremaju ljude za krštenje i pričest te posjećuju bolesne. Sukladno tome, pita se biskup Kraütler, ,,zašto ne bi bilo moguće zarediti ove žene? I to ne samo u slučajevima nedostatka svećenika ili dostupnosti oženjenih muškaraca za zaređenje.

Takva su ekleziološka pitanja iza sinode o okolišu: biskupi su pozvani da ,,spase Crkvu pod izgovorom spašavanja Amazonije... U skladu s time se može razumjeti kritika koju su protiv Instrumentum laboris iznijeli kardinali Gerhard Müller, Walter Brandmüller i Raymond Burke. Međutim, pobornici radikalne reforme Crkve na to ne obraćaju pažnju. Tako Rodrigo Coppe Caldeira, povjesničar i profesor religijskih znanosti na Sveučilištu Belo Horizonte u središnjem Brazilu, procjenjuje da su „kritike izrečene o ovoj sinodi zapravo novo poglavlje u sukobu koji je započeo izborom Bergoglija za papu“. Prema njegovim riječima, u stvarnosti postoje ,,dvije sukobljene struje, obje sljednici Drugoga vatikanskoga sabora“. Tu je u pravu i to je ono što slabi kritike upućene sinodi. Nastavlja dalje: ,,Prvi, slažući se sa stavovima Svetoga Oca, smatraju da su legitimni sljednici Koncila. Oni žele gurnuti Crkvu u smjeru novih perspektiva, poput ređenja oženjenih muškaraca ili otvorenosti za ženski đakonat. Druga je struja, s druge strane, ,,vrlo oprezna o Franjinom pontifikatu i smatra Sinodu o Amazoniji pokušajem uvođenja dubokih promjena u Crkvu.

S političke strane su se konzervativni brazilski zastupnici, skloni vladi Jaïra Bolsonara, također mobilizirali protiv Sinode. Ovi zastupnici odlučili su organizirati sastanak u Rimu 4. i 5. listopada kako bi se osvrnuli na način na koji Vatikan treba pristupiti pitanju zaštite okoliša. Konkretno, izbacivanjem sa vlasti ,,ekoloških političara koji bi stanovništvu amazonskoga područja uskratili razvoj.

Ova ,,protusinoda“ uopće ne zabrinjava rimske vlasti. Kardinal Lorenzo Baldisseri, generalni tajnik sinode, mirno je rekao: „Već znamo da će Sinoda o Amazoniji izazvati snažne reakcije. Ali ulozi su previše važni da bismo je izbjegli“. ,,Amazonija se tiče svih nas“, dodao je kardinal Claudio Hummes za Avvenir prigodom sastanka održanog 19. i 21. ožujka na sveučilištu Georgetown u Washingtonu. ,,Tu je budućnost planeta i u pitanju je čovječanstvo. Jer bez Amazonije svijet neće preživjeti“, dodao je. – Više se ne radi o spašavanju samo Amazonije i Crkve, već i planeta i čovječanstva! Iskorištavajući to da bi se mogli rediti oženjeni muškarci i žene...

Progresivisti se pripremaju

Od 28. do 31. kolovoza održan je u samostanu u Belamu (Brazil) sastanak kao priprema za predstojeću Sinodu o Amazoniji. Skoro šezdeset brazilskih biskupa i isto toliko svećenika, redovnika i laika susreli su se kako bi proučili posljednji put Instrumentum laboris koji će poslužiti kao osnova za razmišljanje tijekom sastanka prelata u Rimu.

,,Mi beskompromisno branimo Amazoniju“, grmjeli su biskupi na kraju toga sastanka. ,,Zahtijevamo da vlade poduzmu hitne mjere protiv nasilne i iracionalne agresije na prirodu, beskrupuloznog uništavanja šume koja ubija tisuće godina staru floru i faunu putem požara prouzročenih kriminalnim ponašanjem“. I za zaključak: ,,Mi, biskupi Amazonije, smatramo da ova sinoda dolazi u presudnom trenutku u našoj povijesti“.

Kao pozadinu ovim retoričkim frazama potrebno je pročitati dokument pod naslovom „Prema Panamazonskoj sinodi: izazovi i doprinosi iz Latinske Amerike i Kariba“, kojeg je napisalo u travnju ove godine kao rezultat sastanka u Bogoti (Kolumbija) 28 teologa iz dvije organizacije koje promiču teologiju oslobađanja: „Amerindia“ i „REPAM“.

Ovaj je dokument objavljen 3. rujna na web stranici LifeSiteNews. „Nije fer da mislimo i kažemo da bi trebala prevladavati samo jedna vrsta, već naprotiv; sve vrste imaju svoju vrijednost i zajedno otkrivaju vrline otajstva života. Slično tome, nije pošteno reći da je samo jedna religija istinita, a ostale dekadentne, jer sve one otkrivaju Božje otajstvo i otkrivaju mnoge načine na kojima hodimo u vjernosti i ljubavi prema Bogu ” (str. 86).

Dokument također tvrdi da Katolička crkva mora prijeći „iz netolerantnog ekskluzivizma u stav poštovanja koji prihvaća da kršćanstvo nema povijesni monopol na spasenje“ (str. 84), te da su „pluralizam i raznolikost religija izrazi mudre božanske volje“ (str. 53), pozivajući se na izraz pape Franje i velikog imama Al'Azhara u svom Dokumentu o ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički suživot od 4. veljače 2019. godine.

Prema ovom dokumentu, ,,Crkva utjelovljena u Amazoniji“ uključuje moć ,,osiguranja proslave nedjeljne euharistije u crkvenim zajednicama ređenjem oženjenih svećenika... Izražavajući dobrodošlicu i podršku... feminističku i ekološku teologiju kao potporu za oblikovanje Crkve s vlastitim licem... Razlučujući prikladnost zaređivanja žena za đakonat kao i stvaranje drugih vlastitih službi, u skladu s potrebama mjesne Crkve“ (str. 81).

Što se tiče katoličke dogme o svećeništvu koje je predviđeno isključivo za muškarce, dokument iz Bogote smatra je „promjenjivim 'stavom' o kome bi teolozi trebali biti u stanju 'razmisliti' da bi razlučili 'znakove vremena'“. Evo što je napisalo 28 progresivističkih teologa: „U potpunosti smo svjesni stava Katoličke crkve o tom pitanju. Preporučujemo, međutim, da teolozi, poštujući na dostojanstven način sadržaj vjere i u dubokom zajedništvu s Učiteljstvom, mogu s potpunom slobodom nastaviti razmišljanje o svećeničkom ređenju žena, obogaćujući svoju analizu podacima iz psihologije, sociologije, antropologije, povijesti, filozofije i hermeneutike, kako bismo mogli razaznati prisutnost Duha u onom znaku vremena koji je, prema Ivanu XXIII., prisutnost žena u javnom životu “ (str. 105).

Osim toga, „dokument poziva na 'razumijevanje i ponovno prepoznavanje vrlina, znanja i pogleda na svijet među postojećim etničkim domorodačkim skupinama koje i dalje imaju sposobnost čitanja i poimanja prirode kao prave majke“ (str. 34).

U dokumentu se „Bog naziva muško-ženskim „Stvoriteljem-Stvoriteljicom “ i navodi se da Amazonci „imaju svoju svetu povijest, jezike, znanja, tradicije, duhovnosti i teologije. Svi oni žele izgraditi 'dobar život' i zajedništvo ljudi među sobom, sa svijetom, sa živim bićima i sa Stvoriteljem-Stvoriteljicom. Osjećaju da žive dobro u „domu“ koji im je Stvoritelj-Stvoriteljica dao na zemlji“ (str. 54). A ,,dokument se zaključuje molitvom 'Ocu i majci života'“ (str. 129).

o. Justino Sarmento Rezende

Tko je autor dokumenta?

Dokument iz Bogote nije razuzdana mašta nekih teologa oslobađanja s privatnoga susreta. Rimski Instrumentum laboris spominje njihov sastanak kao jedan od pripremnih radova za sinodu u bilješci 1: „Uz ovaj službeni postupak, održani su brojni seminari u Washingtonu, Rimu i Bogoti, sa stručnjacima iz različitih područja i predstavnicima amazonskih naroda, da bi razmotrili pitanja koja su ovdje analizirana“.

Nadalje, na sastanku u Bogoti bili su prisutni „četvorica ljudi uključenih u rad pretsinodalnog vijeća (kao članovi ili stručnjaci) koje je papa Franjo sazvao u ožujku 2018.: o. Paolo Suess (bliski suradnik biskupa Kraütlera, biskupa koji je član pretsinodalnoga vijeća, već spomenutoga) – o. Suess sudjelovao je kao stručnjak (peritus) pretsinodalnoga vijeća; Maruicio Lopez (izvršni tajnik REPAM-a i član vijeća), o. Justino Sarmento Rezende, svećenik i stručnjak za autohtone narode i na kraju o. Peter Hughes (također stručnjak). Ta su četvorica, prema španjolskom izvoru, glavni autori pripremnog dokumenta za Sinodu o Amazoniji iz 2018. Generalno se smatra da je o. Suess igrao vodeću ulogu u Instrumentum laboris iz 2019. godine“.

Dvije organizacije koje stoje iza sastanka u Bogoti su aktivisti u teologiji oslobođenja pod predznakom ideologije okoliša (environmentalizma). Amerindia je organizacija progresivističkih teologa koja je od 1978. imala utjecaj na južnoameričke prelate, posebno tijekom biskupskih sastanaka Latinoameričkog biskupskog vijeća (CELAM), poput onoga na Aparecidi u svibnju 2007., gdje je sastavljanje konačnog dokumenta predvodio kardinal Jorge Bergoglio, tada nadbiskup Buenos Airesa.

Amerindia je promicala tezu Leonarda Boffa, jednog od udarnika oslobodilačke teologije, zbog koje je bio osuđen sredinom osamdesetih. Otada je napustio svećeništvo i oženio se. U srpnju prošle godine je na svom blogu, koji proviđa Amerindia, objavio članak u prilog ređenja žena. REPAM je koalicija organizacija u službi ekološkog programa pape Franje, osnovana 2014. godine, izgleda na zahtjev samog Franje. Jedna od njegovih članica, Caritas Internationalis, rekla je o toj organizaciji da je ona ,,projekt devet crkava amazonskoga područja, nadahnuta papom Franjom te uz podršku CELAM-a, latinoameričkih biskupskih konferencija.

LifeSiteNews, koji je otkrio dokument o Bogoti, kontaktirao je Amerindiju kako bi zatražio imena autora ove publikacije. Oscar Elizalde Prada, direktor komunikacija i jedan od sudionika sastanka u travnju, „odbio je dati… informacije o tome tko je napisao koje poglavlje u dokumentu iz Bogote, pojasnivši da 'kao što je to primjereno komunitarnom i suradničkom duhu našeg rada u Latinskoj Americi, nije moguće pripisati autorstvo sadržaja svakog poglavlja pomoćnoga dokumenta koji smo objavili određenom autoru ili autorima. U tome smo slijedili nadahnuće domorodačkih naroda, više zaokupljenih brigom o zajedničkom domu nego njihovim protagonistima, potičući također na sinodalni put, u dijalogu i slušanju vapaja koji izlaze iz Crkve u Amazoniji i "jecanje sestre Zemlje", kako to Sveti Otac govori u Laudato si' (LS 53).

U tom kontekstu ne bi iznenadilo saznati da je u Rimu neposredno prije otvaranja sinode bio prisutan Peruanac Gustavo Gutierrez, jedan od utemeljitelja teologije oslobađanja. On će doista biti središnja figura sastanka koji organizira Papinsko povjerenstvo za Latinsku Ameriku u znak obilježavanja četrdesete godišnjice Konferencije u Puebli u Meksiku. Taj će se Kongres prema španjolskoj novinskoj agenciji Religion Digital održati u Rimu, u Generalnoj kuriji Družbe Isusove od 2. do 4. listopada.

Napomena urednika: Prisjetimo se da je upravo Konferencija u Puebli, treća generalna konferencija latinoameričkog episkopata, održana 1979. u prisutnosti Ivana Pavla II., predstavila završni dokument koji je zapravo bio ukroćena verzija teologije oslobađanja.

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: