Christus Rex

Suština poruke od 13. listopada 1917. u Fatimi


Veliki događaj 13. listopada 1917. zasigurno je izvanredno čudo sunca koje je vidjelo više tisuća svjedoka. Može se smatrati nebeskim pečatom koji potvrđuje izvanrednu važnost Fatime. No, čini se da su na ovaj dan od podjednake važnosti Gospine riječi upućene djeci: Ne vrijeđajte više Boga, jer ga se već previše vrijeđa.

Fatima je javno upozorenje svim grešnicima o katastrofalnim posljedicama grijeha. Naročito u naše vrijeme kada ljudi vrijeđaju Boga te (čak i katolici) to smatraju „normalnom stvari“, kada gotovo nitko ne zna koliko to boli Božje srce, ovo upozorenje je od najveće aktualnosti: „Prestanite smjesta, stvarno je previše!”


Međutim, u ovom ukazanju i samo u njemu, Gospa naglašava snažnu riječ „previše!“ Što ona znači? Znamo da je svaki grijeh, pa i onaj najmanji, već previše i da je to nešto nevjerojatno ako uzmemo u obzir Božje beskrajno veličanstvo i milosrđe te činjenicu da je grijeh na neki način negacija Boga te nastojanje da ga se eliminira i uništi. Od samoga prvoga grijeha Adama i Eve te kroz sva vremena, Boga se previše vrijeđa.


Ali danas ,,Žena odjevena u Sunce čini nevjerojatno čudo, tako da svatko može vjerovati, prilazi ,,svakome pojedinom svom djetetu s neopisivom nježnošću: Njezine oči su sjajne poput Sunca, a Ona sva gori od ljubavi poput Sunca, Ona me zagovara u Njezinom veličanstvu i Njezino Srce govori više od Njenih usana: ,,Moje dijete, moje ljubljeno dijete! Molim te, nemoj više vrijeđati Boga, jer si ga već previše uvrijedilo! Nebrojeno puta su vaše misli, želje, riječi i postupci zaslužili vječnu kaznu. Koliko dugo ćete nastaviti izazivati beskrajnu Božju svetost? Ja, vaša nebeska Majka, dolazim sada da vam progovorim, da vam kažem ono što želim: da vas, djeco moja, spasim pod svaku cijenu od paklenih vatri. Pakao postoji, i kako ste već previše uvrijedili Boga, jedan ste metar od vječnoga ponora. Ja, vaša ljubezna Majka, više ne mogu to podnijeti! Plačem i mučim se zbog vas! Molim vas, nemojte dalje ići tim putem, inače će biti prekasno. Za toliko mnogo ljudi koji ne prestaju griješiti postalo je u stvarnosti prekasno!


Ali to nije sve. Moramo dublje dokučiti smisao ovog tjeskobnog poziva: plemenito srce nikada ne može reći „dovoljno“ u svojoj ljubavi, ono želi ljubiti sve više i više bez ograničenja. Nasuprot tome, neznatna šteta, najmanji prijestup prema ljubljenome uvijek je ,,previše, srce koje ljubi ne može podnijeti ono štogod vrijeđa ljubljenoga. I evo Gospa opet jadikuje: ,,Zar ne vidite beskrajnu ljubav moga Sina, svu Njegovu Krv prolivenu za vas, On sam se poništio u maloj hostiji da biste mu vi bili bliski u Presvetom Sakramentu? Onaj koji je gotovo uvijek zaboravljen, napušten i zanemaren od vas, niti vas zaboravlja niti napušta! A isto tako: zar ne vidite da je moja majčinska ljubav veća od ljubavi svih majki na svijetu zajedno? Na ovaj način Ona me dovodi pred bliskost Njezinoga Bezgrješnoga Srca da probudi moje srce i da stavi vatru u njega i da u njemu zapali ljubav prema Bogu. Međutim, prvi i temeljni čin ljubavi je izbjegavanje svega zbog čega ljubljeni plače i tuguje; i sve što bi Ga moglo povrijediti uvijek je ,,previše!
Izvor: fsspx.news 

Arhiva bloga

Časopis: