Christus Rex

Sinoda o Amazoniji: ono najgore se već dogodilo



Počevši s 6. listopadom 2019. i s nastavkom od tri tjedna, Sinoda o Amazoniji mogla je zasjedati diskretno, tako da bi tiskovni ured Svete Stolice trebao izdati priopćenje tek na pola puta ili na kraju djela. Ali naprotiv! Sinoda je započela letećim startom, s djetinjastim demonstracijama koje su graničile s bogohulstvom, patetičnom liturgijom i uznemirujućim izjavama.

Crkva koja vesla

Od prvog dana odvijala se zapanjujuća proslava u bazilici sv. Petra i u vatikanskim vrtovima. Izloženo je nekoliko prikaza šarenih, prikladno obojanih, pernatih Indijanaca iz Amazonije. Na svetom se mjestu dogodila i jedna vrsta bučnog i neprimjerenog prikaza kako bi zvučao „krik majke Zemlje“, za koju bi neki željeli da je Majka Božja, Djevica Marija. Bogohulna usporedba.

Pred papom i kardinalima održavali su se plesovi i groteskne ceremonije s udubljenim kanuom i figuricama, mješavinom nezakonitih obreda i idiotskih zvukova. Kroz procesiju za ulazak u dvoranu Pavla VI. u kojoj se nosio gore spomenuti kanu, izražen je poziv Crkvi da započne veslati zajedno sa starosjedilačkim narodima i za njih. Srećom da izrugivanje ne ubija. Jadna Petrova lađa.

Daleko od daha Duha Svetoga koji bi trebao ispuniti njezina jedra, Crkva odsad mora ići naprijed veslima plemena Ayorea i Bušinengea. Usput, moramo imati sažaljenje za te siromašne domoroce koji su krenuli u ovu pustolovinu. Iskvareni trgovci su u prošlim vremenima njihove pretke u gradovima Europe predstavljali kao zanimljiva bića, ponekad iza rešetaka. Barem je njihova glupost bila izgovor za neznanje ili nerazumijevanje dalekih i nepoznatih naroda.

U današnje vrijeme ti domoroci svojevoljno dolaze da bi se pokazali i donijeli dašak egzotičnosti koju fotografi vole. Noseći na sebi rudimentarnu odjeću, oskudno odjeveni, ipak su stigli zrakoplovom. Organizatori im nisu postavili šatore u vatikanskim vrtovima i nisu noćili ispod stabala Janiculuma, već u hotelskim sobama. Nije poznato hoće li se ta mjera ocijeniti diskriminirajućom.

Greta i snaga simbola

Papa je 4. listopada izabrao velikog sv. Franju Asiškog da vodi rad sinode. Ali Greta Thunberg čini se pravom ikonom ovog burnog okupljanja. Službena medijska stranica Vatican.news izvještava o tome kako se prvog dana sinoda bavila mladima i ekologijom: „U kontinuitetu sa Sinodom mladih 2018., razmišljali smo o važnosti uloge mladih u integralnoj ekologiji, na primjeru mlade švedske aktivistice Grete Thunberg i inicijativa za klimatski štrajk”.

Među kaznama koje Bog šalje svome nevjernome narodu spada i ova: „Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj dijete!“ (Prop 10,16). Možda ima i gorega: kada odrasle, posvećene osobe, biskupi i kardinali, počnu oponašati djecu i njihovo lakrdijaštvo kako bi ostvarili njihove ciljeve i utjecaj.

Ali bilo bi u konačnici pogrešno u ovim iskazima vidjeti samo posljedice te „mlađarijske ideologije“ kojoj su politički vođe već dulje vrijeme služili, a koja očito ni crkvene velikodostojnike nije mimoišla. U stvarnosti su ove inscenacije isto toliko simbolične koliko i signali koji nisu bezazleni. Oni su namijenjeni tome da se pripremi mentalitet za stvaranje klime potrebne za sljedeću fazu revolucije.

Ekološko obraćenje i egzotične ekstravagancije

Teme su teške i ozbiljne. Četvrto opće zasjedanje poziva na ekološko obraćenje koje uključuje priznavanje i ispovijedanje ,,ekoloških grijeha“. Ekološko obraćenje, objasnio je salezijanski misionar, mora se čak prikazati i kao ,,oblik obraćenja prema svetosti“ (sic). Kristijanizirane ameroindijanske narode treba evangelizirati bez svećenika: otuda promicanje trajnoga đakonata među urođenicima, razvoja „laičkih službi“ i poziv na uključenje žena. Ako se apsolutno inzistira na prisutnosti svećenika, snažno se priziva ređenje oženjenih muškaraca.

Najnoviji prijedlog ove egzotične ekstravagancije: stvaranje ad experimentum znamo što to znači – amazonskoga katoličkoga obreda. Tvrdi se da kao što postoji ekološki sustav za prirodu, tako postoji i crkveni ekosustav. Otuda ideja o stvaranju inkulturiranih obreda koji se, bez da budu povezani s praznovjerjima, mogu ,,uskladiti s pravim liturgijskim duhom“. Nažalost, iako nesumnjivo postoji mogućnost stvaranja novih obreda, bilo bi dobro upitati što je preostalo od ,,pravoga liturgijskoga duhakoji je toliko promicao papa sv. Pio X. i koji su reforme Pavla VI. unazad pedeset godina opljačkale.

Ne gubimo nadu

Ostalo je više od dva tjedna. Sinoda je započela žalosnim spektaklom koji je više sličio lošoj cjelonoćnoj izviđačkoj logorskoj vatri – za dnevnoga svjetla i bez vatre. Ona se nastavlja u ekstravaganciji zahtjeva i očitovanja, dok rad sinodskih otaca započinje osluškivanjem duhova predaka i primitivnih kultura.

Znamo da Bog nikada neće napustiti Crkvu, da vrata pakla neće nadvladati, da je Tradicija rješenje. Crkva živi svoju muku: poput svoga Učitelja, ona se može učiniti izobličenom i neprepoznatljivom. Samo vjera može održati nadu i ljubav da ostanemo vjerni Crkvi služeći joj u istini, pravdi i svetosti. Ljudske konstrukcije su samo za neko vrijeme i proći će poput naličja ovoga svijeta.

,,Djeca, narode moj, tvoji su gospodari. Lihvari vladaju nad tobom. Narode moj, zavodnici su tvoji vođe. Oni kvare tijek tvojoj stazi (Iz 3, 12).

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: