Christus Rex

Prikazanje milosrdnoj ljubavi Božjoj


Te godine (1895.), 9. lipnja, na blagdan Presvetog Trojstva, primila sam milost te sam shvatila više nego ikada koliko Isus želi biti ljubljen.

Mislila sam na duše koje sebe prinose kao žrtve Božjoj pravednosti da odvrate i na sebe uzmu kazne određene za grešnike, i ta mi se žrtva učinila velika i plemenita, ali ni izdaleka nisam osjećala da me nešto vuče da je učinim.

"O Bože moj! - zavapih u dnu srca - zar će samo tvoja pravednost primati duše koje se prinose kao žrtve?... Zar ih ne treba i Tvoja milosrdna ljubav?... Ona je svuda nepriznata, odbačena; srca na koja je želiš izliti okreću se k stvorovima tražeći kod njih sreću i njihovu bijednu ljubav, umjesto da se bace u Tvoj naručaj i da prihvate Tvoju neizmjernu ljubav... O moj Bože! Zar će Tvoja prezrena ljubav ostati u Tvom Srcu? Čini mi se, kad bi Ti našao duše koje bi se prikazale kao žrtve paljenice Tvojoj ljubavi, da bi ih Ti ubrzo spalio; čini mi se da bi Ti bio sretan da ne moraš obuzdavati plimu svoje neizmjerne ljubavi koja je u Tebi... Ako se Tvoja pravednost rado rasterećuje, pravednost koja se proteže samo po zemlji, koliko više Tvoja milosrdna ljubav želi da zagrli duše, jer se Tvoje milosrđe diže do nebesa... (usp. Ps 35, 5) O moj Isuse! Daj da to budem ja, ta sretna žrtva! Spali svoju žrtvu paljenicu vatrom svoje božanske ljubavi!"

Ljubljena moja Majko! Vi, koji ste mi dopustili da se tako prikažem dragom Bogu, vi znate one rijeke, ili bolje, one oceane milosti koji su preplavili moju dušu... Ah, od onoga sretnoga dana čini mi se da me ljubav svu prožima i okružuje, čini mi se da me svakoga časa ta milosrdna ljubav obnavlja, čisti moju dušu ne ostavljajući u njoj ni traga grijeha; tako se ja ne mogu bojati čistilišta... Ja znam da sama po sebi ne bih ni zaslužila da uđem u to mjesto pokore, jer samo svete duše mogu onamo doći, ali ja također znam da Isus ne može željeti da nas zapadnu nekorisne patnje, i da mi ne bi ulio želje koje osjećam, kad ih ne bi htio ispuniti...

Oh, kako je sladak put ljubavi!... Kako želim prionuti tome da uvijek s najvećim predanjem činim volju Božju!...

Eto, ljubljena moja Majko, sve što vam mogu reći o životu vaše male Terezije. Vi sami znate mnogo bolje što je ona i što je Isus za nju učinio; zato ćete mi oprostiti što sam mnogo skratila povijest njezina redovničkog života...

Kako će se svršiti ta "povijest maloga bijelog cvijetka"? - Možda će mali cvijetak biti ubran u svojoj svježini ili će možda biti presađen na druge obale... Ne znam, ali što sigurno znam, to je da će ga milosrđe dragoga Boga uvijek pratiti i da nikada neće prestati da blagoslivlja ljubljenu Majku koja ga je dala Isusu; vječno će se radovati što će biti jedan od cvjetova u njezinoj kruni... Vječno će s tom ljubljenom Majkom pjevati vazda novu pjesmu ljubavi...


Čin prikazanja Milosrdnoj Ljubavi

Prikazanje mene same kao žrtve paljenice Milosrdnoj Ljubavi dragoga Boga

O moj Bože, Presveto Trojstvo! Želim te ljubiti i širiti ljubav prema tebi, raditi za proslavu Svete Crkve spašavajući duše koje su na zemlji i oslobađajući one koje trpe u čistilištu. Želim savršeno ispuniti tvoju volju i postići stupanj slave koju si mi pripravio u svom kraljevstvu; jednom riječju, želim postati svetica, ali osjećam svoju nemoć i molim te, o moj Bože, da ti budeš moja svetost!

Budući da si me ti ljubio toliko da si mi dao svoga jedinog Sina da mi bude Spasitelj i Zaručnik, beskrajno bogatstvo njegovih zasluga pripada meni: ja ti ga prinosim u sreći, moleći te da gledaš na me samo kroz Lice Isusovo i u njegovu Srcu koje gori od ljubavi.

Prikazujem ti također sve zasluge svetaca (koji su na nebu i na zemlji), njihove čine ljubavi kao i čine ljubavi svetih anđela. Napokon ti, Presveto Trojstvo, prikazujem ljubav i zasluge Blažene Djevice, moje ljubljene Majke. Njoj povjeravam svoju žrtvu moleći je da je donese pred tebe. Njezin božanski Sin, moj ljubljeni Zaručnik, rekao nam je u dane svoga smrtnog života: "Sve što zamolite moga Oca u moje ime, dat će vam." Uvjerena sam dakle da ćeš uslišiti moje želje; znam, o moj Bože, ovo: što nam više želiš dati, to nam veću želju ulijevaš. Osjećam u svom srcu neizmjerne želje i s pouzdanjem te molim da dođeš i zaposjedneš moju dušu. Ah, ne mogu primati svetu pričest toliko puta koliko želim, ali, Gospodine, nisi li ti svemoguć?... Ostani u meni kao u svetohraništu, ne udaljuj se nikada od svoje male hostije... Htjela bih te tješiti što su ti zli ljudi nezahvalni; molim te da mi oduzmeš slobodu da činim što ti se ne sviđa; ako u slabosti katkada padnem, neka odmah tvoj božanski pogled očisti moju dušu uništavajući sve moje nesavršenosti, kao vatra što svaku stvar pretvara u sebe...

Zahvaljujem ti, moj Bože, za sve milosti koje si mi udijelio, osobito što si učinio da prođem kroz kušnju patnje. S radošću ću te promatrati u posljednji dan noseći žezlo križa; budući da si se udostojao dati mi u dio ovaj križ, tako dragocjen, nadam se da ću ti biti slična u nebu i vidjeti kako na mom proslavljenom tijelu blistaju sveti znakovi tvoje Muke...

Poslije zemaljskog progonstva nadam se da ću uživati u tebi u vječnoj Domovini, ali ja ne želim skupljati zasluge za nebo, hoću raditi samo za tvoju ljubav, s jednim ciljem da tebe razveselim, da tješim tvoje presveto Srce i da spasavam duše koje će te vječno ljubiti.

Uvečer ovoga života pojavit ću se pred tobom praznih ruku, jer te ne molim, Gospodine, da brojiš moja djela. Sva naša pravedna djela imaju mrlje u tvojim očima. Zato hoću da se odjenem tvojom pravednošću i da od tvoje Ljubavi primim vječno posjedovanje tebe samoga. Ne želim drugoga prijestolja ni druge krune osim tebe, moj Ljubljeni!...

U tvojim očima vrijeme nije ništa, jedan jedini dan je kao tisuću godina: ti me dakle možeš u jednom času pripraviti da se pojavim pred tobom...

Da bih živjela u činu savršene ljubavi, ja se prikazujem kao žrtva paljenica tvojoj Milosrdnoj Ljubavi, moleći te da me spaljuješ bez prestanka puštajući da mi dušu poplavljuju valovi beskrajne nježnosti koji su zatvoreni u tebi, i da tako postanem mučenica tvoje ljubavi, o moj Bože!...

Neka to mučeništvo, pošto me pripravi da se pojavim pred tobom, učini napokon da umrem i da se moja duša nezaustavno vine u vječni zagrljaj tvoje Milosrdne Ljubavi...

Hoću, o moj Ljubljeni, da ti pri svakom kucaju svoga srca obnovim ovo prikazanje bezbroj puta sve do časa kad sjene iščeznu a ja ti budem mogla ponavljati svoju ljubav u vječnom gledanju licem u lice!...


Izvor: Sveta Terezija od Djeteta Isusa, Povijest jedne duše, Zagreb, 1984., str. 94-95; 141-142.

Arhiva bloga

Časopis: