Christus Rex

Napadi na štovanje BDM i svetaca: Odgovor

Boj s Vragom: Kraljica Marija pobjeđuje naočigled duše i anđela

U
društveno-političkim novinama Hrvatski tjednik mogu se pronaći zanimljivi prilozi koji analiziraju kritična društvena, a ponekad i crkvena zbivanja. U tom kontekstu spominjemo članak o odnosu između Pape i Srpske pravoslavne crkve p. Marka Tilošanca koji je u tom tjedniku objavljen prije otprilike godinu dana.

Prije 15-ak dana ove novine objavile su tekst vlč. Stjepana Razuma, svećenika Zagrebačke nadbiskupije, koji obrađuje nedavne postupke hrvatskih biskupa oko ukidanja javnoga bogoslužja. Iako ovaj tekst donosi promišljanja koja su zanimljiva i s kojima bi se iz istinskoga katoličkoga gledišta trebalo složiti, potkraj teksta donose se ipak tvrdnje koje stoje u oštroj suprotnosti s katoličkim naukom i Tradicijom. Tako se vlč. Razum suprotstavlja štovanju Blažene Djevice Marije i svetaca, nasuprot vjekovnom i sveopćem nauku i praksi koja prožima cjelokupnu liturgiju Crkve. Takva krivovjernička drskost iziskivala je odgovor, koji je p. Tilošanec uputio uredništvu Hrvatskoga tjednika te je isti objavljen u posljednjem izdanju od 7. svibnja. U nastavku prenosimo najprije najmjerodavnije izvatke o predmetu rasprave iz članka vlč. Razuma, a potom cjelokupni tekst odgovora.

***

Dr. Razum: Svi hrvatski biskupi i nadbiskupi stali su na stranu Sotone, a protiv Boga

Uz molitvu blagoslova i zaštite Boga Svemogućega, izgovarali su se zazivi raznim svetcima i anđelima, a na kraju je zapjevana i pjesma “Kraljice neba”. Očito je, da predmoliteljima nisu poznate Riječi Božje ili ih svjesno zanemaruju. Naime, jedino se Bogu molimo i jedino se njemu klanjamo. O tome nas toliko puta sam Bog u Svetome pismu podučava i opominje. O štovanju “kraljice neba” Bog nas po proroku Jeremiji strašno opominje (...) (Jer 7, 16-20). (...) Nema, dakle, drugih posrednika i zagovornika, osim Isusa Krista (...)

Dakle, iz ovih i mnogih drugih svetopisamskih riječi potpuno je jasno, komu se moramo i smijemo moliti: Nebeskom Ocu u ime Isusovo i samom Isusu u Njegovo ime. A što misli Bog o onima koji mu se pokušavaju obraćati preko umrlih stvorova, tj. preko svetaca i svetica, jasno je i nedvosmisleno poručio preko kralja Šaula i proroka Samuela (...) (1 Sam 28, 15-16).

Glede štovanja svetaca, iz čega onda proizlaze molitve, zagovori, zavjeti i pučke pobožnosti, većina je vjernika u potpunome neznanju i zabludi, a žalosno je to, što ga u tom neznanju i zabludi podržavaju i vode njihovi predvodnici biskupi i mi svećenici. Kao što proizlazi iz gornjih svetopisamskih riječi, svetci nisu naši zagovornici, posrednici i molitelji, nego su oni samo naši uzori. Kada je papa Ivan Pavao Drugi 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici proglasio blaženim Alojzija Stepinca, on je to učinio ovim riječima: “Mi, udovoljavajući želji našega brata, zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, našom apostolskom vlašću dopuštamo, da se sluga Božji Alojzije Stepinac od sada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, desetoga veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način, kako je to određeno kanonskim propisima.” (“Papa Ivan Pavao II. govori Hrvatima”, Zagreb, 2011., str. 360). Iz ovoga mjerodavnoga štiva jasno proizlazi samo dvoje: (1.) Stepinca možemo nazivati blaženim i (2.) godišnje možemo slaviti njegov spomendan, i ništa više. Papa nije rekao, dopustio ili naredio, da mu se molimo, da mu prinosimo kâd, da išćemo njegov zagovor, njegovo posredništvo i slično. Ništa od toga. Jednom riječju, s obzirom na onostranost svetci su naš uzor, o kojima možemo govoriti u trećoj osobi (on/ona), a jedino se Bogu možemo obraćati u drugoj osobi, izravno, s Ti.

Samo takva molitva, ispravna molitva, kako nas je naučio Isus Krist u Svetome pismu, može doprijeti do Boga i po kojoj ćemo primiti uslišanje. Sve ostalo obični je i opterećujući folklor, kao što je obično nazdravičarstvo ono kad pojedini biskupi svoje propovijedi završavaju “po zagovoru” ovoga ili onog svetca.

***

Zapanjujuća je plitka antikatolička demagogija kojom se dr. Razum služi[1]

U izdanju Hrvatskoga tjednika od 23. 4. 2020. (str. 14-16) objavljen je tekst dr. Stjepana Razuma, katoličkoga svećenika i povjesničara, u kome se daje osvrt na trenutna crkvena zbivanja usred krize potaknute korona virusom, gdje su naši biskupi odlučili dokinuti javno bogoslužje i podjeljivanje sakramenata. U tekstu autor daje teološku analizu ovih postupaka s kojom bi se, u onom prvom i glavnom dijelu (unatoč nekim pretjeranim izričajima, u što ovdje ne možemo ulaziti), svaki svjesni katolik – svećenik ili vjernik, trebao složiti. Doista je tragično da su naši biskupi popustili pred naturalističkim svjetonazorom svjetovnih vlastodržaca te vječno i nadnaravno dobro duša podredili čisto zemaljskim dobrima. Time su oni također dopustili da svjetovna vlast neovlašteno i nezakonito zadire u unutarcrkveno područje. Zato ne možemo a da ne vidimo providonosnu opomenu u tragičnim događajima koji su uslijedili samo nekoliko dana nakon tog čina zabrane, kada je našu metropolu i okolicu pogodio snažan potres. Dr. Razum uvjerljivo razlaže snažnu simboliku oštećenja više drevnih crkava kao i tornja katedrale koji se srušio upravo na odaje zagrebačkoga nadbiskupa.

No nakon ovog poučnog izlaganja, u posljednjem dijelu teksta autor se osvrće na molitvu koju je zagrebački nadbiskup održao pred katedralom. Tu se on na posve heretičan način obrušava na jedno od temeljnih obilježja katoličke pobožnosti, a to je molitva Blaženoj Djevici Mariji i svecima za njihov zagovor. Svaki prvopričesnik i krizmanik zna da se trebamo obraćati Majci Božjoj i svecima za njihov zagovor jer to ne da ne umanjuje, nego upravo povećava Božju čast i slavu. Crkva nas naime uči da:
"Sveci kraljujući zajedno s Kristom Bogu prinose svoje molitve za ljude; da je dobro i korisno ponizno ih zazivati i utjecati se njihovim molitvama i njihovoj pomoći kako bi izmolili dobročinstva od Boga"[2] (Tridentski sabor, Dekret o štovanju svetaca).

Crkva ovdje svojim najvišim autoritetom utvrđuje pravi kršćanski nauk i pobožnost koja se razvila od samoga početka. Samo sv. Pismo na koje se dr. Razum iskrivljeno poziva daje nam izričite primjere molitve za zagovor svetih i anđela (Tob 12,12; 2 Mak 15, 13-14; Job 33, 23-24), kao i implicitni nauk da oni za nas mole i da im se trebamo obraćati (Mt 18,10; Otk 5,8; 8, 3-4; Rim 12, 4-5). Sve to nasuprot spiritističkom zazivanju mrtvih koje dr. Razum podmeće katolicima i koje je dijametralno suprotno čašćenju svetih. Sve to potvrđuje i Katekizam Katoličke Crkve koji je proglasio papa Ivan Pavao II.: "Njihovo je posredovanje najviša služba u Božjem naumu. Možemo i moramo ih moliti da posreduju za nas i za sav svijet." (br. 2683). Sam papa nebrojeno je puta javno izricao molitve Bogorodici i svecima. Teško je vjerovati da dr. Razumu kao obrazovanom katoličkom svećeniku to nije poznato, kao i to da je tijekom beatifikacije bl. Alojzija Stepinca Papa služio Misu po njegovom obrascu koji sadrži sljedeću zbornu molitvu: "Svemogući vječni Bože... daj nam po njegovu zagovoru [bl. Alojzija, op. a.] iz ljubavi prema tebi podnositi sve protivštine...", koja se moli svaki puta kada se služi Misa na njegov blagdan.

Zatornica Svih Krivovjerja: Djevica izbavlja dušu iz pogibelji

Posebno je zapanjujuća plitka antikatolička demagogija kojom se Razum služi kada naslov Kraljica Neba kojom se obraćamo Bogorodici proglašava poganstvom samo zato što su istim naslovom u davnoj prošlosti pogani častili jedno svoje božanstvo. Po istoj bismo logici onda vjeru u Isusa kao Sina Božjega trebali proglasiti poganstvom jer su istim naslovom i pogani častili svoja utjelovljena božanstva. Ovdje nedostaje elementarno logičko razlikovanje pojmovne supstance koja određuje sadržaj, i izvanjske forme koja jezično označuje predmet. Označiti čašćenje Majke Božje – koje je, kao što nam veliki sveci govore, potrebno da bismo ispravno častili Boga jer time Njemu samome priznajemo veću čast – kao poganstvo, je teška uvreda Majci Spasiteljevoj. Na pobožnost našoj nebeskoj Majci posebno nas snažno potiče bl. Alojzije Stepinac u svojoj oporuci:

"Pred njezinim oltarima na koljenima su padali pokornici i raskajani grješnici moleći od Gospodina oproštenje grijeha po zagovoru one, koja je Utočište grješnika... Nastavljajte svijetlu predaju vaših otaca!"[3], i zaključuje: "...Samo je bezbožni komunizam bio kadar uvrstiti, dapače u školske priručnike, svetogrdne hule protiv Majke Božje... Ne dao Bog, da itko između vas pođe tragom onih zločestih ljudi, i napada Majku Božju. Za takva će jadnika vrijediti riječ mudračeva: 'Tko ogorčava život svoje majke, proklet je od Gospodina (Sir 3,16)'."

Više nego jasna opomena!

Pobjedonosna Djeva bičuje Đavla

[1] Naslov koji je tekstu dodijelilo uredništvo tjednika. Tekst poslan na adresu uredništva nosio je naslov: Napadi dr. Razuma na katoličke svetinje.
[2] Nastavak citata (izostavljen iz teksta zbog ograničenosti prostora): "...po njegovom Sinu, Isusu Kristu Gospodinu našemu, koji je jedini naš Otkupitelj i Spasitelj; te da bezbožno misle oni koji niječu da bi trebalo zazivati svece koji u nebu uživaju vječno blaženstvo; ili koji tvrde da se oni ne mole za ljude, ili da je krivoboštvo njih zazivati kako bi se molili i za nas pojedinačno, ili da je to suprotno Božjoj riječi, i da se protivi časti jedinog posrednika (između) Boga i ljudi Isusa Krista [usp. 1 Tim 2,5]; ili da je ludo riječju ili mislima moliti one koji kraljuju na nebu."
[3] Cjelokupni odlomak (u tiskanom izdanju skraćen): "Crkva je velika Božja obitelj. Bog je toj svojoj obitelji dao majku, tj. bl. Djevicu Mariju, Majku Božju, i Majku svih nas. Dragi moji vjernici, naši su oci i pradjedovi posvuda po našoj domovini gradili crkve posvećene presvetoj Djevici. Njezina je sveta prilika časno stajala kao ures na zastavama naših pređa, kad su oni polazili vojevati 'za krst časni i slobodu zlatnu'. Pred njezinim oltarima na koljenima su padali pokornici i raskajani grješnici moleći od Gospodina oproštenje grijeha po zagovoru one, koja je Utočište grješnika. U nju su polagali svoje pouzdanje naši pređi u svim teškim časovima svoga osobnoga i narodnoga života. Nastavljajte svijetlu predaju vaših otaca! Na to vas, uostalom, potiču vrhovni pastiri sv. Crkve. Ako iskrenom i trajnom ljubavlju budete štovali i ljubili Majku Božju i na vama će se obistiniti što prorokuje nadahnuti mudrac: 'Tko časti svoju majku, sličan je onomu, tko sakuplja blago'."

Arhiva bloga

Časopis: