 |
| Boj s Vragom: Kraljica Marija pobjeđuje naočigled duše i anđela |
U
društveno-političkim novinama Hrvatski tjednik mogu se pronaći zanimljivi prilozi koji analiziraju kritična društvena, a ponekad i crkvena zbivanja. U tom kontekstu spominjemo članak o odnosu između Pape i Srpske pravoslavne crkve p. Marka Tilošanca koji je u tom tjedniku objavljen prije otprilike godinu dana.
Prije 15-ak dana ove novine objavile su tekst vlč. Stjepana Razuma, svećenika Zagrebačke nadbiskupije, koji obrađuje nedavne postupke hrvatskih biskupa oko ukidanja javnoga bogoslužja. Iako ovaj tekst donosi promišljanja koja su zanimljiva i s kojima bi se iz istinskoga katoličkoga gledišta trebalo složiti, potkraj teksta donose se ipak tvrdnje koje stoje u oštroj suprotnosti s katoličkim naukom i Tradicijom. Tako se vlč. Razum suprotstavlja štovanju Blažene Djevice Marije i svetaca, nasuprot vjekovnom i sveopćem nauku i praksi koja prožima cjelokupnu liturgiju Crkve. Takva krivovjernička drskost iziskivala je odgovor, koji je p. Tilošanec uputio uredništvu Hrvatskoga tjednika te je isti objavljen u posljednjem izdanju od 7. svibnja. U nastavku prenosimo najprije najmjerodavnije izvatke o predmetu rasprave iz članka vlč. Razuma, a potom cjelokupni tekst odgovora.
***
Dr. Razum: Svi hrvatski biskupi i nadbiskupi stali su na stranu Sotone, a protiv Boga
Uz molitvu blagoslova i zaštite Boga Svemogućega, izgovarali su se zazivi raznim svetcima i anđelima, a na kraju je zapjevana i pjesma “Kraljice neba”. Očito je, da predmoliteljima nisu poznate Riječi Božje ili ih svjesno zanemaruju. Naime, jedino se Bogu molimo i jedino se njemu klanjamo. O tome nas toliko puta sam Bog u Svetome pismu podučava i opominje. O štovanju “kraljice neba” Bog nas po proroku Jeremiji strašno opominje (...) (Jer 7, 16-20). (...) Nema, dakle, drugih posrednika i zagovornika, osim Isusa Krista (...)
Dakle, iz ovih i mnogih drugih svetopisamskih riječi potpuno je jasno, komu se moramo i smijemo moliti: Nebeskom Ocu u ime Isusovo i samom Isusu u Njegovo ime. A što misli Bog o onima koji mu se pokušavaju obraćati preko umrlih stvorova, tj. preko svetaca i svetica, jasno je i nedvosmisleno poručio preko kralja Šaula i proroka Samuela (...) (1 Sam 28, 15-16).
Glede štovanja svetaca, iz čega onda proizlaze molitve, zagovori, zavjeti i pučke pobožnosti, većina je vjernika u potpunome neznanju i zabludi, a žalosno je to, što ga u tom neznanju i zabludi podržavaju i vode njihovi predvodnici biskupi i mi svećenici. Kao što proizlazi iz gornjih svetopisamskih riječi, svetci nisu naši zagovornici, posrednici i molitelji, nego su oni samo naši uzori. Kada je papa Ivan Pavao Drugi 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici proglasio blaženim Alojzija Stepinca, on je to učinio ovim riječima: “Mi, udovoljavajući želji našega brata, zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, našom apostolskom vlašću dopuštamo, da se sluga Božji Alojzije Stepinac od sada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, desetoga veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način, kako je to određeno kanonskim propisima.” (“Papa Ivan Pavao II. govori Hrvatima”, Zagreb, 2011., str. 360). Iz ovoga mjerodavnoga štiva jasno proizlazi samo dvoje: (1.) Stepinca možemo nazivati blaženim i (2.) godišnje možemo slaviti njegov spomendan, i ništa više. Papa nije rekao, dopustio ili naredio, da mu se molimo, da mu prinosimo kâd, da išćemo njegov zagovor, njegovo posredništvo i slično. Ništa od toga. Jednom riječju, s obzirom na onostranost svetci su naš uzor, o kojima možemo govoriti u trećoj osobi (on/ona), a jedino se Bogu možemo obraćati u drugoj osobi, izravno, s Ti.
Samo takva molitva, ispravna molitva, kako nas je naučio Isus Krist u Svetome pismu, može doprijeti do Boga i po kojoj ćemo primiti uslišanje. Sve ostalo obični je i opterećujući folklor, kao što je obično nazdravičarstvo ono kad pojedini biskupi svoje propovijedi završavaju “po zagovoru” ovoga ili onog svetca.
***
Zapanjujuća je plitka antikatolička demagogija kojom se dr. Razum služi[1]
U izdanju Hrvatskoga tjednika od 23. 4. 2020. (str. 14-16) objavljen je tekst dr. Stjepana Razuma, katoličkoga svećenika i povjesničara, u kome se daje osvrt na trenutna crkvena zbivanja usred krize potaknute korona virusom, gdje su naši biskupi odlučili dokinuti javno bogoslužje i podjeljivanje sakramenata. U tekstu autor daje teološku analizu ovih postupaka s kojom bi se, u onom prvom i glavnom dijelu (unatoč nekim pretjeranim izričajima, u što ovdje ne možemo ulaziti), svaki svjesni katolik – svećenik ili vjernik, trebao složiti. Doista je tragično da su naši biskupi popustili pred naturalističkim svjetonazorom svjetovnih vlastodržaca te vječno i nadnaravno dobro duša podredili čisto zemaljskim dobrima. Time su oni također dopustili da svjetovna vlast neovlašteno i nezakonito zadire u unutarcrkveno područje. Zato ne možemo a da ne vidimo providonosnu opomenu u tragičnim događajima koji su uslijedili samo nekoliko dana nakon tog čina zabrane, kada je našu metropolu i okolicu pogodio snažan potres. Dr. Razum uvjerljivo razlaže snažnu simboliku oštećenja više drevnih crkava kao i tornja katedrale koji se srušio upravo na odaje zagrebačkoga nadbiskupa.
No nakon ovog poučnog izlaganja, u posljednjem dijelu teksta autor se osvrće na molitvu koju je zagrebački nadbiskup održao pred katedralom. Tu se on na posve heretičan način obrušava na jedno od temeljnih obilježja katoličke pobožnosti, a to je molitva Blaženoj Djevici Mariji i svecima za njihov zagovor. Svaki prvopričesnik i krizmanik zna da se trebamo obraćati Majci Božjoj i svecima za njihov zagovor jer to ne da ne umanjuje, nego upravo povećava Božju čast i slavu. Crkva nas naime uči da:
"Sveci kraljujući zajedno s Kristom Bogu prinose svoje molitve za ljude; da je dobro i korisno ponizno ih zazivati i utjecati se njihovim molitvama i njihovoj pomoći kako bi izmolili dobročinstva od Boga"[2] (Tridentski sabor, Dekret o štovanju svetaca).
Crkva ovdje svojim najvišim autoritetom utvrđuje pravi kršćanski nauk i pobožnost koja se razvila od samoga početka. Samo sv. Pismo na koje se dr. Razum iskrivljeno poziva daje nam izričite primjere molitve za zagovor svetih i anđela (Tob 12,12; 2 Mak 15, 13-14; Job 33, 23-24), kao i implicitni nauk da oni za nas mole i da im se trebamo obraćati (Mt 18,10; Otk 5,8; 8, 3-4; Rim 12, 4-5). Sve to nasuprot spiritističkom zazivanju mrtvih koje dr. Razum podmeće katolicima i koje je dijametralno suprotno čašćenju svetih. Sve to potvrđuje i Katekizam Katoličke Crkve koji je proglasio papa Ivan Pavao II.: "Njihovo je posredovanje najviša služba u Božjem naumu. Možemo i moramo ih moliti da posreduju za nas i za sav svijet." (br. 2683). Sam papa nebrojeno je puta javno izricao molitve Bogorodici i svecima. Teško je vjerovati da dr. Razumu kao obrazovanom katoličkom svećeniku to nije poznato, kao i to da je tijekom beatifikacije bl. Alojzija Stepinca Papa služio Misu po njegovom obrascu koji sadrži sljedeću zbornu molitvu: "Svemogući vječni Bože... daj nam po njegovu zagovoru [bl. Alojzija, op. a.] iz ljubavi prema tebi podnositi sve protivštine...", koja se moli svaki puta kada se služi Misa na njegov blagdan.
 |
| Zatornica Svih Krivovjerja: Djevica izbavlja dušu iz pogibelji |
Posebno je zapanjujuća plitka antikatolička demagogija kojom se Razum služi kada naslov Kraljica Neba kojom se obraćamo Bogorodici proglašava poganstvom samo zato što su istim naslovom u davnoj prošlosti pogani častili jedno svoje božanstvo. Po istoj bismo logici onda vjeru u Isusa kao Sina Božjega trebali proglasiti poganstvom jer su istim naslovom i pogani častili svoja utjelovljena božanstva. Ovdje nedostaje elementarno logičko razlikovanje pojmovne supstance koja određuje sadržaj, i izvanjske forme koja jezično označuje predmet. Označiti čašćenje Majke Božje – koje je, kao što nam veliki sveci govore, potrebno da bismo ispravno častili Boga jer time Njemu samome priznajemo veću čast – kao poganstvo, je teška uvreda Majci Spasiteljevoj. Na pobožnost našoj nebeskoj Majci posebno nas snažno potiče bl. Alojzije Stepinac u svojoj oporuci:
"Pred njezinim oltarima na koljenima su padali pokornici i raskajani grješnici moleći od Gospodina oproštenje grijeha po zagovoru one, koja je Utočište grješnika... Nastavljajte svijetlu predaju vaših otaca!"[3], i zaključuje: "...Samo je bezbožni komunizam bio kadar uvrstiti, dapače u školske priručnike, svetogrdne hule protiv Majke Božje... Ne dao Bog, da itko između vas pođe tragom onih zločestih ljudi, i napada Majku Božju. Za takva će jadnika vrijediti riječ mudračeva: 'Tko ogorčava život svoje majke, proklet je od Gospodina (Sir 3,16)'."
Više nego jasna opomena!
 |
| Pobjedonosna Djeva bičuje Đavla |
[1] Naslov koji je tekstu dodijelilo uredništvo tjednika. Tekst poslan na adresu uredništva nosio je naslov: Napadi dr. Razuma na katoličke svetinje.
[2] Nastavak citata (izostavljen iz teksta zbog ograničenosti prostora): "...po njegovom Sinu, Isusu Kristu Gospodinu našemu, koji je jedini naš Otkupitelj i Spasitelj; te da bezbožno misle oni koji niječu da bi trebalo zazivati svece koji u nebu uživaju vječno blaženstvo; ili koji tvrde da se oni ne mole za ljude, ili da je krivoboštvo njih zazivati kako bi se molili i za nas pojedinačno, ili da je to suprotno Božjoj riječi, i da se protivi časti jedinog posrednika (između) Boga i ljudi Isusa Krista [usp. 1 Tim 2,5]; ili da je ludo riječju ili mislima moliti one koji kraljuju na nebu."
[3] Cjelokupni odlomak (u tiskanom izdanju skraćen): "Crkva je velika Božja obitelj. Bog je toj svojoj obitelji dao majku, tj. bl. Djevicu Mariju, Majku Božju, i Majku svih nas. Dragi moji vjernici, naši su oci i pradjedovi posvuda po našoj domovini gradili crkve posvećene presvetoj Djevici. Njezina je sveta prilika časno stajala kao ures na zastavama naših pređa, kad su oni polazili vojevati 'za krst časni i slobodu zlatnu'. Pred njezinim oltarima na koljenima su padali pokornici i raskajani grješnici moleći od Gospodina oproštenje grijeha po zagovoru one, koja je Utočište grješnika. U nju su polagali svoje pouzdanje naši pređi u svim teškim časovima svoga osobnoga i narodnoga života. Nastavljajte svijetlu predaju vaših otaca! Na to vas, uostalom, potiču vrhovni pastiri sv. Crkve. Ako iskrenom i trajnom ljubavlju budete štovali i ljubili Majku Božju i na vama će se obistiniti što prorokuje nadahnuti mudrac: 'Tko časti svoju majku, sličan je onomu, tko sakuplja blago'."
