Christus Rex

Žalosna Majka


B
og ne može patiti, a kamoli umrijeti.
Da bi stekao to pravo na smrt i na patnje koji su slične Njegovoj najavi ili nagovještaju, morao je On, koji je želio patiti i umrijeti za slavu Oca i za naše spasenje, uzeti tijelo slično našemu.

Ali gdje je On uzeo to tijelo od mesa? U čistome krilu Djevice Marije. Istodobno je svojoj Majci želio priopćiti sredstvo koje će jednoga dana mučiti Njegovo tijelo do smrti na križu: „I Tvoja će duša biti probodena mačem”. Od toga trenutka Njezin je život bio ispunjen gorčinom i patnjom koje su ju dovele do kulminacije Njezinoga života: „Sin je bio na križu, a Marija uz križ. Sin je bio pričvršćen za križ, a križ za Srce Marijino. Bio je jedan Križ, a bila su dva razapeta. Muka je bila samo jedna, a dvoje su je pretrpjeli. Čavli su probijali ruke Sina i Srce Majke; kruna je razderala preslatku Isusovu glavu i Presveto Marijino Srce. O vjerna suradnice! O dragocjena pomoćnice!” (sv. Toma od Villanove).

Longinovo koplje koje više nije moglo mučiti Isusa doprlo je do Srca Njegove Majke: „O Kraljice moja, gdje si bila? Zar ne na Križu, pored Tvoga Sina? O da, bila si razapeta s Njime, ali s tom razlikom da dok je Njegovo tijelo bilo raspeto, Tvoje je Srce bilo prikovano za Križ. S istom su se razlikom rane rasute po Isusovomu tijelu sjedinile u Tvojemu Srcu. Tako je, o moja vladarice, Tvoje srce bilo probodeno kopljem, okrunjeno trnjem, zaliveno žuči i octom. O ljubezno Srce, kako si se promijenilo u ponor boli? O moja Kraljice, kad razmatram Tvoje Srce u tom stanju, to više nije ono Srce koje vidim; u njemu vidim više od smirne, pelina i žuči... O zapanjujuće čudo! Ti si sva uronjena u rane svoga božanskoga Sina i vidim ga raspetoga u najintimnijemu dijelu Tvojega Srca “ (sv. Bonaventura).

Još i dublje: ne samo da je Isus uzeo iz Marijinoga Srca ljudsko tijelo koje je omogućilo Njegove patnje i smrt, ne samo da je u Srcu svoje Majke razmatrao sve Njezine patnje vjerno preslikane kao u ogledalu, nego je On iz njega izveo i obnovu patnji: „Jedna od najvećih muka koju je naš Spasitelj pretrpio na križu i koja mu je bila osjetljivija od Njegovih tjelesnih boli bila je da vidi svoju presvetu Majku uronjenu u more patnji, za koju je On imao više ljubavi nego za sva stvorenja zajedno. O, kakve li nevolje za takvu Majku vidjeti pred svojim očima takvoga Sina, tako nepravedno izmučenoga i ozlijeđenoga u oceanu boli, a da mu ne može pomoći“ (sv. Ivan Eudes).

„Čini mi se da Djevica Marija, Gospa Supatnica, naša Suotkupiteljica, koja je blizu Križa, poziva svakoga od nas, svako od ljudskih bića koja su rođena na ovomu svijetu. Ona nas na neki način uzima za ruku da nas odvede na Kalvariju, da nas navede da sudjelujemo u zaslugama našega Gospodina Isusa Krista“ (nadbiskup Marcel Lefebvre).

Izvor: fsspx.news