Christus Rex

Franjo promiče građanske zajednice za homoseksualce: Državni tajnik potvrđuje


N
ota koju je Državno tajništvo Svete Stolice poslalo svim nuncijima potvrđuje opažanja koja o građanskim zajednicama između homoseksualaca koja je dao papa Franjo u dokumentarnom filmu „Francesco”.
Time se potvrđuje da se trenutni papa ozbiljno suprotstavlja dvojici svojih neposrednih prethodnika, a preko njih i trajnom katoličkom nauku.

Nota koju je nuncijima poslao državni tajnik, objavio je mons. Franco Coppola, nuncij u Meksiku, na svome facebook računu. Na upit agencije cath.ch nuncij je potvrdio da je riječ o dokumentu Državnoga tajništva. Dvije druge nuncijature, uključujući francusku, potvrdile su da su primile ovu notu, navodi I. Media.

Što stoji u noti državnoga tajnika?

Ovaj tekst daje „neke korisne elemente” koji pružaju „odgovarajuće razumijevanje riječi Svetog Oca” citirane u dokumentarcu. On započinje iznošenjem izvora riječi koje se susreću u filmu, pozadine koja je već bila manje-više poznata.

Papine riječi u „Francescu” preuzete su tako iz dva različita intervjua. Prvi odgovor odnosi se na poštivanje i pastoralnu skrb prema homoseksualcima općenito, a posebno u obitelji. Kako naglašava tekst, Franjo se poziva na § 250 Amoris laetitije.

Papa tada odgovara na pitanje kako se kao nadbiskup Buenos Airesa protivio zakonu o „jednakosti brakova za istospolne parove”. Franjo se tada protivio tome imenu. Kaže da je „nepodesno govoriti o istospolnim brakovima”. Isto je ponovio u svojoj knjizi intervjua: Put do promjene: misli o politici i društvu, papa Franjo i Dominique Wolton.

Ali novo je ono što on dodaje kao sljedeće. Kao što nota objašnjava, „u istom je kontekstu govorio o pravu tih ljudi da imaju određenu pravnu zaštitu: ‘ono što trebamo učiniti je imati zakon o građanskoj kohabitaciji; oni imaju pravo biti zakonski pokriveni. Za to sam se ja zauzeo.’”.

Tekst podsjeća da je Franjo rekao nešto slično u intervjuu iz 2014. godine: „Brak je između muškarca i žene. Sekularne države žele opravdati građanske zajednice kako bi regulirale različite situacije kohabitacije, vođene zahtjevom da se reguliraju ekonomski aspekti među ljudima, poput zdravstvenoga osiguranja. Ovdje se radi o raznovrsnim sporazumima o kohabitaciji, gdje ne mogu dati popis svih njihovih oblika. Moramo vidjeti različite slučajeve i procijeniti ih u njihovoj raznolikosti.”.

Nota zaključuje: „Stoga je jasno da se papa Franjo poziva na određene državne odredbe, a zasigurno ne na nauk Crkve, koji je tijekom godina iznova bio potvrđen”.

Bilješka želi izbjeći problem, ali potvrđuje ozbiljnost primjedbi

Biskup Marcello Semeraro već je pokušao reći da papa Franjo nije zadirao u nauk. Ali priznao je tada da se taj nauk, „nasreću”, puno promijenio, jer se Crkva puno promijenila, jer se svijet puno promijenio... Nota jednostavno govori da Papa nije promijenio nauk o braku.

Ali problem nije tu. Činjenica je da je ono što je kardinal Jorge Bergoglio, nadbiskup Buenos Airesa, branio 2010. godine, jasno osudio papa Ivan Pavao II. u tekstu objavljenom 2003. Ovaj dokument pripremio je pročelnik Kongregacije za nauk vjere, izvjesni Joseph Ratzinger, koji je 2005. postao papa pod imenom Benedikt XVI.

Članak koji daje zaključak tome tekstu nosi naslov: Razmatranja u vezi prijedloga za pravno priznavanje zajednica homoseksualnih osoba. Zaključak govori sljedeće:

„Crkva uči da poštovanje homoseksualnih osoba ni na koji način ne može dovesti do odobravanja homoseksualnog ponašanja ili do pravnoga priznavanja homoseksualnih zajednica .... Pravno priznavanje homoseksualnih zajednica ili njihovo postavljanje na istu razinu kao brak ne bi značilo samo odobrenje devijantnoga ponašanja s posljedicom da to postane uzor u današnjem društvu, nego bi također zasjenilo osnovne vrijednosti koje pripadaju zajedničkom nasljeđu čovječanstva“ (br. 11).

U br. 10 precizira se: „Ako je istina da su se svi katolici dužni usprotiviti zakonskom priznavanju homoseksualnih zajednica, katolički političari to moraju učiniti na poseban način, u skladu sa svojom političkom odgovornošću“. Kao rezultat toga, „katolički zakonodavac ima moralnu dužnost jasno i javno izraziti svoje protivljenje te glasati protiv“ takvoga zakona o istospolnim zajednicama. „Glasati za zakon koji je toliko štetan za opće dobro krajnje je nemoralno”, zaključuje se.

U dokumentarnom filmu - koji nije ni učiteljski ni službeni čin - papa Franjo brani ozakonjenje homoseksualnih zajednica i kaže da je to branio već godinama. Potvrdio je to članak mons. Hectora Aguera, bivšega nadbiskupa La Plate u Argentini, koji je objavljen na InfoCatolici 28. listopada. Nadbiskup Aguer otkrio je da je tijekom plenarnoga zasjedanja argentinskih biskupa kardinal Bergoglio predložio priznavanje istospolnih građanskih zajednica. No većina je prijedlog odbila.

Nagrađivani vatikanski dokumentarac „Francesco” prikazuje se širom svijeta. On kroz papina usta potiče prihvaćanje građanskih zajednica između homoseksualaca te slijedom toga potiče katoličke političare da podržavaju zakone u tom smjeru.

Stoga Državno tajništvo mora objasniti kako je čin koji je tekst Kongregacije za nauk vjere 2003. godine označio kao „teško nemoralan” danas postao dobar čin, budući da ga prema sadašnjem papi „treba učiniti”.

Franjine riječi u dokumentarnom filmu su strogo gledano sablazan: vrlo ozbiljna sablazan jer dolazi s Petrove propovjedaonice.

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: