Č
ovjek ne zna svoj kraj, već kao što su ribe uhvaćene udicom i kao što su ptice uhvaćene u zamku, tako su ljudi uhvaćeni u zlo vrijeme, što navali na njih iznenada (Propovjednik 9, 12).Zlo vrijeme zove se smrt, jer je to najveća patnja koju čovjek podnosi u životu, njegovo najveće poniženje, ispunjeno neizvjesnošću i strahovima i približavanjem njegovih najgorih neprijatelja: „Jer đavao je sišao k vama u velikom gnjevu, znajući da ima samo malo vremena”. Takvo zlo vrijeme zahtijeva najveće pomoći koje proviđa Božja milost: samu pomoć Njegove vlastite Majke, Njegove vlastite pomoćnice u Njegovoj smrti na križu.Sveti Alfonz nam govori da je Gospa tako dobra pomoćnica u trenutku smrti da njenu užasnu gorčinu čini slatkom. Doista, sjećanje na malu pobožnost koju smo joj iskazali i velika nagrada kojom Ona uzvraća naše male usluge ispunjava dušu slatkoćom usred smrtnih žalosti. Svojim molitvama, a posebno svojom prisutnošću, Ona čini našu smrt slatkom jer baca svjetlo vjere na dušu u kome ona jasno vidi da je trenutak da se „iskupi vrijeme, jer su dani zli“ (Ef 5, 16). Duša instinktivno, dodirom svoje Majke, uči i primjenjuje, možda prvi put u životu, otajstvo zadovoljštine.
Uzmimo za primjer mnoge duše koje su umrle izolirano tijekom izolacije radi Covida-19. Bez obitelji i prijatelja, lišeni i sakramenata Crkve, kome su se obratile? Mogle su se samo ugledati na Boga i u tom pogledu beznadnosti svake ljudske pomoći nesumnjivo su primili Božju, Marijinu pomoć, pomoć umirućih. Ne molimo uzalud uvijek iznova: „moli za nas sada i na času smrti naše“. Ova molitva nije uzaludna.
Sveci jednoglasno govore da đavao vreba napasti dušu na samrti. Čeka trenutak straha i slabosti da zada svoje posljednje očajničke udarce - a Bog to dopušta radi pravde i radi veće pobjede božanske milosti, ne dopuštajući nikome da bude iskušavan iznad svojih snaga. Marija, međutim, u pravom trenutku jača svojega slugu i tamo gdje je potrebno istjeruje zloga duha jednim strogim pogledom Njezina kraljevskoga lica.
Obraćajmo se tijekom svoga života često Mariji. „Blagoslovljeni su mrtvi koji umiru u Gospodinu” (Otk 14, 13). Možemo umrijeti u Gospodinu onda kada živimo poput Isusa u Srcu Marijinu. Da bismo to učinili, primijenimo na sebe ove tri stvari: 1) Molimo često za obraćenje grešnika, 2) Prikažimo jednu Zdravomariju za one koji će danas umrijeti, 3) Razmisli svaki dan: „Što mogu učiniti da danas ugodim svojoj nebeskoj Majci?”. S ove tri jednostavne stvari pripremamo dobru smrt u naručju naše Majke, podržanu Njezinim molitvama.
